EVROPSKA
SOCIJALDEMOKRATIJA
BAŠČARŠIJSKOG TIPA
Evropska socijaldemokratija već više od decenije nastoji da Savez nezavisnih socijaldemokrata poveže u koalicijske ralje sa Socijaldemokratskom partijom Zlatka Lagumdžije, odnosno Sarajevske kaldrme.
Ta saradnja, od koje je SNSD bježao na sve moguće načine, imala je isključiv cilj da se preko Dodikovih Socijaldemokrata sarajevski dočepaju cijele BiH i da zavladaju na sarajevski način – ukidanjem entiteta. Svi smo socijaldemokrati, nigdje nacije nema.
Time je evropska socijaldemokratija pokazala svu svoju ovisnost o Velikim krojačima ne samo Balkanskih šnitova nego i o onima koji kroje avganistanske, pakistanske, iračke, libijske itd. tajlove Velikog Plašta.
Alatke evropske socijaldemokratje su jednako rušile i Esdees i SNSD. Nikad nisu rušile neku sarajevsku stranku ili partiju. A bilo je pandana Esdeesu, npr, i to dobrih. Ta sarajevizacija evropske socijaldemokratije mogla se dijelom objasniti i naslijđenom ratnom propagandističkom slikom o dobrim patriotama i lošim Srbima. Ali, kako je vrijeme prolazilo, objašnjenja su blijedila.
I inače. Bler je teoretisao o Trećem putu a onda sa Amerima otišao u Irak i unuštio zemlju i ljude, i ono malo što su imali pod Sadamom, tako da se tamo ništa, pa ni socijaldemokratija, neće zaleći vijekovima.
Sada ta socijaldemokratija koja je glavno jezgro Socijalističke internacionale, pristaje da bude instrment Zlatka Lagumdžije i njegove politike stvaranja Tamnice nacija od BiH. Lagumdžije koji je gori od onog Fatiha, JGO, jer Hrvatima ne da ni ferman, onu ahdnamu, gluho bilo, nego im suneti Lijanoviće i Jurišića predstavljajući ih izvornom voljom hrvatskih birača.
Na ovom blogu, a i na ozbiljnijim mjestima, naučnim časopisima, pisao sam o problemu savremene socijaldemokratije koja mora da se prilagodi. Kao što se prilagodio SNSD. SNSD je pobijedio u Republici Srpskoj ne zato što je bio bolji karadžić od karadžića nego zato što je imao odgovor na svako pitanje. Pa i na nacionalno.
Evropska socijaldemoratija koja vlada još samo u pet zemalja, nije u proteklih dvadeset, trideset godina, našla odgovore na mnoga pitanja. Namjerno ih je izbjegavala. Forsiranje Zelenila, npr, kao nekog obaveznog socijaldemokratskog toka potpuno je in, ili ravnopravnosti žena u politici, ali su se za to vrijeme javila pitanja propasti. Finansijašenje, potrošačka instrumentalizacija, kapitaludilo, agresivna nebeska demokratija, nova uloga države i nacije u trećem milenijumu, nove ekonomske zemlje na zemaljskoj kori, BRIK ...
Socijaldemokratija mora da zastupa najšire slojeve stanovništva. U novom vremenu podivljalog kapitala, koji se ekonomski, finansijski, bankarski i vojno toliko osilio da će svijet imati velikih problema, tom kapitalu se moraju uvrnuti muda. To nema ko da uradi osim socijaldemokratije i vojnog udara. Valjda je jasno šta je moj izbor. Ali, socijaldemokratija mora da preuzme i odgovornost za državu i naciju. Kominterovska Nadnacija nikada nije zaživjela pa neće ni Eurointegrativna Nadnacija nikada zaživjeti. Sve cigle na kojima počiva svijet, porodica, nacija, država, civilizacija... ostaće u zgradi koju tvore.
Pitanje je da li socijaldemokratija može da se prestroji. Njeno izbjegavanje da se odgovori na sva pitanja dovelo je do velikih novih pojava na evrpskoj političkoj sceni – ekonomskih propasti Grčke, Španije, Portugala... pojave samostrela tipa Berluskonija ili Sarkozija ili jedne Angele Merkel. Dok oni u Atini guslaju o nuklearnoj energiji, Lagumdžijinom prigovoru protiv Srba...
Nema politike ako nije nacionalna. U Francuskoj će možda na sljedećim izborima pobijediti Jebač DSK. Ali sigurno neće pobijediti Briselska Nadfrancuska Transeverzala.
Nema politike ako nije državna. Srpsku naciju neće čuvati niko u Sarajevu. Mora je čuvati Država Republika Srpska. Može to da bude u okviru BiH ili EU, ili na nivou ozonskog omotača, ali bez Republke Srpske ne može nikako.
Evropska socijaldemokratija nije podrškom Zlatku Lagumdžiji i nacionalpodjarmljivaču SDP-u, izgubila ništa. Ona je već ranije izgubila mnogo.
SOCIJALDEMOKRATIJA
BAŠČARŠIJSKOG TIPA
Evropska socijaldemokratija već više od decenije nastoji da Savez nezavisnih socijaldemokrata poveže u koalicijske ralje sa Socijaldemokratskom partijom Zlatka Lagumdžije, odnosno Sarajevske kaldrme.
Ta saradnja, od koje je SNSD bježao na sve moguće načine, imala je isključiv cilj da se preko Dodikovih Socijaldemokrata sarajevski dočepaju cijele BiH i da zavladaju na sarajevski način – ukidanjem entiteta. Svi smo socijaldemokrati, nigdje nacije nema.
Time je evropska socijaldemokratija pokazala svu svoju ovisnost o Velikim krojačima ne samo Balkanskih šnitova nego i o onima koji kroje avganistanske, pakistanske, iračke, libijske itd. tajlove Velikog Plašta.
Alatke evropske socijaldemokratje su jednako rušile i Esdees i SNSD. Nikad nisu rušile neku sarajevsku stranku ili partiju. A bilo je pandana Esdeesu, npr, i to dobrih. Ta sarajevizacija evropske socijaldemokratije mogla se dijelom objasniti i naslijđenom ratnom propagandističkom slikom o dobrim patriotama i lošim Srbima. Ali, kako je vrijeme prolazilo, objašnjenja su blijedila.
I inače. Bler je teoretisao o Trećem putu a onda sa Amerima otišao u Irak i unuštio zemlju i ljude, i ono malo što su imali pod Sadamom, tako da se tamo ništa, pa ni socijaldemokratija, neće zaleći vijekovima.
Sada ta socijaldemokratija koja je glavno jezgro Socijalističke internacionale, pristaje da bude instrment Zlatka Lagumdžije i njegove politike stvaranja Tamnice nacija od BiH. Lagumdžije koji je gori od onog Fatiha, JGO, jer Hrvatima ne da ni ferman, onu ahdnamu, gluho bilo, nego im suneti Lijanoviće i Jurišića predstavljajući ih izvornom voljom hrvatskih birača.
Na ovom blogu, a i na ozbiljnijim mjestima, naučnim časopisima, pisao sam o problemu savremene socijaldemokratije koja mora da se prilagodi. Kao što se prilagodio SNSD. SNSD je pobijedio u Republici Srpskoj ne zato što je bio bolji karadžić od karadžića nego zato što je imao odgovor na svako pitanje. Pa i na nacionalno.
Evropska socijaldemoratija koja vlada još samo u pet zemalja, nije u proteklih dvadeset, trideset godina, našla odgovore na mnoga pitanja. Namjerno ih je izbjegavala. Forsiranje Zelenila, npr, kao nekog obaveznog socijaldemokratskog toka potpuno je in, ili ravnopravnosti žena u politici, ali su se za to vrijeme javila pitanja propasti. Finansijašenje, potrošačka instrumentalizacija, kapitaludilo, agresivna nebeska demokratija, nova uloga države i nacije u trećem milenijumu, nove ekonomske zemlje na zemaljskoj kori, BRIK ...
Socijaldemokratija mora da zastupa najšire slojeve stanovništva. U novom vremenu podivljalog kapitala, koji se ekonomski, finansijski, bankarski i vojno toliko osilio da će svijet imati velikih problema, tom kapitalu se moraju uvrnuti muda. To nema ko da uradi osim socijaldemokratije i vojnog udara. Valjda je jasno šta je moj izbor. Ali, socijaldemokratija mora da preuzme i odgovornost za državu i naciju. Kominterovska Nadnacija nikada nije zaživjela pa neće ni Eurointegrativna Nadnacija nikada zaživjeti. Sve cigle na kojima počiva svijet, porodica, nacija, država, civilizacija... ostaće u zgradi koju tvore.
Pitanje je da li socijaldemokratija može da se prestroji. Njeno izbjegavanje da se odgovori na sva pitanja dovelo je do velikih novih pojava na evrpskoj političkoj sceni – ekonomskih propasti Grčke, Španije, Portugala... pojave samostrela tipa Berluskonija ili Sarkozija ili jedne Angele Merkel. Dok oni u Atini guslaju o nuklearnoj energiji, Lagumdžijinom prigovoru protiv Srba...
Nema politike ako nije nacionalna. U Francuskoj će možda na sljedećim izborima pobijediti Jebač DSK. Ali sigurno neće pobijediti Briselska Nadfrancuska Transeverzala.
Nema politike ako nije državna. Srpsku naciju neće čuvati niko u Sarajevu. Mora je čuvati Država Republika Srpska. Može to da bude u okviru BiH ili EU, ili na nivou ozonskog omotača, ali bez Republke Srpske ne može nikako.
Evropska socijaldemokratija nije podrškom Zlatku Lagumdžiji i nacionalpodjarmljivaču SDP-u, izgubila ništa. Ona je već ranije izgubila mnogo.
