субота, 22. мај 2010.

DVA KOLOSIJEKA SA BEOGRADOM
Dabome da se sve, osim Nezavisnog Kosova, može tumačiti na milion načina.
Jedno od tumačenja sinošnjih dogašaja u Kalderi, u Aleksandrovcu kod Dodika, može biti i slijedeće:
Prije historijske, prvoupriličene, radne, nezvanične, nedogovorene, nepravomoćne, besplatformne posjete Harisa Silajdžića ambasadoru Boriši Arnautu i Beogradu, kakav ambasador, takav mu i predsjedavajući, predsjednik Srbije Boris Tadić je pozvan u Aleksandrovac na konsultacije.
Otkako je u čabar prdnuo Sloba Sloboda Požarevac, dogodio se, dakle, veliki napredak. U Njegovo, i Njihovo, vrijeme, samo je On, Faraon, pozivao u Beograd, na kanabe.
Dođe vreme, sve se preokrene. Sad pozivaju i Tadića.
No, kakogod se gleda, Sarajevo i Beograd moraju da znaju da se, odavde, sa Beogradom mora pričati na dva kolosijeka. A i odande.
Koliko će koji kolosijek biti frekventniji, zavisi od toga koliko je srboljubiva vlast u Beogradu i koliko je sarajpolitika posisala unitarističkih snova.
Jedan kolosijek je između država. Pri čemu će odavde uvijek neko sakat da ide iz Sarajeva u Beograd.
Drugi kolosijek je između Republike Srpske i Beograda. Pri čemu će stvarni dobri odnosi sa Banjalukom biti mjerilo uvažavanja same BiH.
Nije tragedija što Silajdžić ide u Beograd. Toliko je svijeta prošao, neka vidi i to srbovelikočetničko leglo. Nije, jer je to još jedna farsična aktivnost fiktivne države, Naseobine BiH, kao i Stambolska deklaracija.