AHMATER U AHMIĆIMA
Ili Josipović u raljama sarajevskih šibicara.
Ivo Josipović se nije ni prije izbora, ni kasnije, zamjerio Srbima. Pod Srbima podrazumijevam bivše i sadašnje Srbe Hrvatske, Republiku Srpsku i Srbiju. Čak je, sa Tadićem, mudro i državnički, zaobilazio ili opkoljavao problem protivdržavnih međutužbi za genocide. Hrvatima Hercegovine je poručio da razumije glasovanje za protivkandidata jer se radi o zemljaku, podrijetlu... ide u Hercegovinu, ne zanima ga broj entiteta u BiH ali je za ravnopravnost koja uključuje Hrvate. Znači, velim, može i Treći.
Ali onda je, kako kažu javke, upao u mrežu i gvožđa politikokradica, Komšića i Lagumdžije. Taj državnički dio posjete Bosni i Hercegovini, odlazak u Hercegovinu kao i Tadićev u Republiku Srpsku ne može se smatrati dijelom državničkog protokola ili striktno međudržavnih odnosa, skrojen je od razgovora sa Predsjedničkim Trojstvom, na čelu sa Prljavim Harijem i od odlaska u Ahmiće i blizinsko Križančevo Selo kako bi se poklonio žrtvama, muslimanskim i hrvatskim, na tom malom području Viteza.
Srpska žrtvišta nisu predviđena za obilazak pa srpski parlamentarci nisu prisustvovali obraćanju Jospipovića u Parlamentarnoj skupštini BiH. Predsjedavajući Savjeta ministara, Špirić, osuo je takvu paljbu na Josipovića da mi se u prvi mah učinilo da je to moja izjava. Siroti predsjednik Hrvatske je gladio stvar pomirbom da će doći i u Banjaluku i posjetiti stratišta Srba.
Vjerujem da hoće.
Ali nije mu trebala jednočinka u režiji sarajevskih šibicara.
Time je, nenamjerno, uključen u podjele u BiH. I nije ništa učinio za Hrvate nego je najviše učinio za Harisa Silajdžića koji je u dva dana ponovo uživao u sladostrašću svoje protivsrpske psihomanije.
Amaterski za Josipovića. Kao i provincijalnost Kosorke Djevojke kod Obame.