NEPOLITIČKA SREDSTVA
Telal za rat, Sulejman Tihić, nije više usamljen.
Javila se Dežurna Doris Pak. Ona bi, poručuje bosanskohercegovačkim neukim, zatucanim, izbezumljenim, neartikulisanim i neozbiljnim građanima, biračima, življu, u sastavu Srbi, Hrvati, Bošnjaci, da je na njihovom mjestu, izašla na ulice i tražila prevrat, preokret i slom vlasti.
Sulejman Tihić nije stvar formulisao tako. On je rekao da nije siguran šta će se desiti ali će se desiti radikalizacija za koju nije jasno kako će se kontrolisati. To je poziv na ulicu, agresiju, rušilaštvo i druge izljeve nježnosti koje posjeduje rulja. Samo poziv drugim sredstvima.
Valentin Incko je uputio poziv biračima da na sljedećim izborima, 2010., glasaju za kompromisere, pomirljivce i popustljivce. Jer, čitam između redova, narod je miran, popustljiv, druželjubiv, smjeran, funkcionalan, u skaldu sa najboljom evropskom praksom, potpuno po fusnotama Venecijanske komisije, narod nikada ne bi glasao za SNSD, SDA, SBiH... lideri su ti koji bez glasova na izborima izvolijevaju sad unitarnu, sad centralizovanu, sad federativnu zajednicu.
To što radi Dežurna Doris, koja, siroma, ne može spavati od postbosanskog traumatskog stresnog sindroma, najbezočnije je pozivanje na anarhiju i teror. Na ulice niko ne izlazi da ljubi curice i da pjeva rodoljubive pjesmice.
Valentin Incko, pak, ponižava birače, koji su se, evo, već dvadeset ljeta, dočepali demokratije i prava izbora pa glasaju u opštem razularenju, ne paze, biraju one sa velikim mudima, rogovima, stavovima, konceptima, dugim i debelim, ko u crnca da prostiš, iako nisam rasist, a ni ljubitelj. Ne znaju šta rade. Incko će da im otvori oči.
I prvi u tom nizu. Sulejman Tihić. Čovjek kraja političkih koncepcija. Njegov ratni ples je pouzdan znak da je ne samo on, kao lider pola Esdea, osim Sina Bakirovog dijela, nego i cijeli taj politički dželep, istrošio zobnicu političkih rješenja za Bošnjake. Koncepcije demokratskih naziva kao što su Butmir, Krivac, Država... nisu više primamljive na tržištu.
Tako se istorija ponavlja. Jedanput kao Alija, drugi put kao Sulejman. Jedanput kao tragedija, drugi put kao farsa. Tako čaršijaši, kao politička sekta u srcu Balkana, dokazuju da ništa nisu shvatili od Hegela i Marksa koji su pisali o tim ponavljanjima. Ni Alija nije imao politički koncpet. Osim Islamske deklaracije koja nije politička nego vjersističko-istrebljivačka.
Pomenutom trojcu neko treba da saopšti da su birači, građani, stanovnici, pripadnici tri ustavna naroda, rekli svoje na izborima. Već nekoliko puta.
A izborna se ne poriče.
To što traže je nasilje.
Ili nad društvom ili nad političkim opredjeljenjem.
Telal za rat, Sulejman Tihić, nije više usamljen.
Javila se Dežurna Doris Pak. Ona bi, poručuje bosanskohercegovačkim neukim, zatucanim, izbezumljenim, neartikulisanim i neozbiljnim građanima, biračima, življu, u sastavu Srbi, Hrvati, Bošnjaci, da je na njihovom mjestu, izašla na ulice i tražila prevrat, preokret i slom vlasti.
Sulejman Tihić nije stvar formulisao tako. On je rekao da nije siguran šta će se desiti ali će se desiti radikalizacija za koju nije jasno kako će se kontrolisati. To je poziv na ulicu, agresiju, rušilaštvo i druge izljeve nježnosti koje posjeduje rulja. Samo poziv drugim sredstvima.
Valentin Incko je uputio poziv biračima da na sljedećim izborima, 2010., glasaju za kompromisere, pomirljivce i popustljivce. Jer, čitam između redova, narod je miran, popustljiv, druželjubiv, smjeran, funkcionalan, u skaldu sa najboljom evropskom praksom, potpuno po fusnotama Venecijanske komisije, narod nikada ne bi glasao za SNSD, SDA, SBiH... lideri su ti koji bez glasova na izborima izvolijevaju sad unitarnu, sad centralizovanu, sad federativnu zajednicu.
To što radi Dežurna Doris, koja, siroma, ne može spavati od postbosanskog traumatskog stresnog sindroma, najbezočnije je pozivanje na anarhiju i teror. Na ulice niko ne izlazi da ljubi curice i da pjeva rodoljubive pjesmice.
Valentin Incko, pak, ponižava birače, koji su se, evo, već dvadeset ljeta, dočepali demokratije i prava izbora pa glasaju u opštem razularenju, ne paze, biraju one sa velikim mudima, rogovima, stavovima, konceptima, dugim i debelim, ko u crnca da prostiš, iako nisam rasist, a ni ljubitelj. Ne znaju šta rade. Incko će da im otvori oči.
I prvi u tom nizu. Sulejman Tihić. Čovjek kraja političkih koncepcija. Njegov ratni ples je pouzdan znak da je ne samo on, kao lider pola Esdea, osim Sina Bakirovog dijela, nego i cijeli taj politički dželep, istrošio zobnicu političkih rješenja za Bošnjake. Koncepcije demokratskih naziva kao što su Butmir, Krivac, Država... nisu više primamljive na tržištu.
Tako se istorija ponavlja. Jedanput kao Alija, drugi put kao Sulejman. Jedanput kao tragedija, drugi put kao farsa. Tako čaršijaši, kao politička sekta u srcu Balkana, dokazuju da ništa nisu shvatili od Hegela i Marksa koji su pisali o tim ponavljanjima. Ni Alija nije imao politički koncpet. Osim Islamske deklaracije koja nije politička nego vjersističko-istrebljivačka.
Pomenutom trojcu neko treba da saopšti da su birači, građani, stanovnici, pripadnici tri ustavna naroda, rekli svoje na izborima. Već nekoliko puta.
A izborna se ne poriče.
To što traže je nasilje.
Ili nad društvom ili nad političkim opredjeljenjem.
3 коментара:
mamu ti jebem fasisticku
kako mozes mirno spavat pizda ti materina
crkni
Poštovani g. Vasiću,
Iskreno mi je žao što zbog komentara ovog tipa šira blog zajednica nema mogućnost da (p)ostavlja svoje komentare. Možda Vam je poznata rečenica da je suština bloga upravo to. Sa aspekta političkog marketinga, a blog je postalo jedno od vodećih sredstava, jednosmjerna komunikacija nije baš preporučljiva. Moglo bi se zaključiti da bloger nije spreman na kritiku izrečenih stavova što u zaključnici može imati negativnu posljedicu. Opet, ovi što čitaju vaš blog nemaju nikakv uticaj na glsačko tijelo. Radujem se danu kada ce u Republici Srpskoj biti dovoljno glasača koji se informišu putem jedinog nezavisnog medija, interneta. Do tada, želim Vam puno sreće i uspjeha u vladanju Republikom Srpskom.
Još jednom se vidi ko priziva rat,jer se ne snalazi u miru. Bosanski mir je možda teži od rata.U miru treba raditi.Milorad Dodik nije čovjek rata,od njega nikome ne prijeti opasnost.Mile je čovjek mira i boljeg života,ali u Federaciji BiH nema sagovornika koji želi isto što i on:državu u kojoj će svi ljudi biti ravnopravni i zadovoljni.
Постави коментар