понедељак, 10. август 2009.

SIN POVIJESNE ZBILJE
Sačuvaj nas, bože, provincijalnih, iskompleksiranih i nacioistorijskih tata. A kad to uradiš, sačuvaj nas, bože, sinova provincijalnih, iskompleksiranih i nacioistorijskih tata.
Stjepan Tuđman, izravni potomak Oca Povijesne Zbilje, kandidat je za nasljednika Stjepana Mesića. U Hrvatskoj, kogod drži do sebe, kandidovaće se za predsjednika.
Taj isti Stjepan razbacuje se ovih dana zbiljskim izjavama o tome kako je Oluja ovo, kako ono, o povijesnom susretu sa generalom Atifom Dudakovićem, kao da se radi o Džingis kanu lično... o tome da bi koncept velike srbije bio konačno slomljen da su Hrvatska vojska i Armija BiH ušle u Banjaluku...
Nebrojeno puta oni koji se ni jednom nisu usrali u gaće na ratištu, seru o zauzimanju Banjaluke.
Najprije, treba znati da tada Hrvatska vjerovatno ne bi postojala jer bi izravno bio napadnut Zagreb a ako bi se završilo evropskim ratom, bilo bio dobro. Nikakva Hrvatska sila nije išla na Banjaluku. Ušla je, kanjonom Vrbasa, prema Bočcu, neka brigada, ili najveći njen dio. To nije vojska. Drugo, nikakva Armija BiH nije bila u mogućnosti da zauzme Banjaluku, nije je bio ni na domet haubice, jer te ABiH nije ni bilo. To što se Dudaković šepurio paleći napuštena srpska sela oko Bihaća i što je ponižavao gole ratne zarobljenike, to nije armija. To je samo Abihaća. Tačno mu je rekao Alija Izetbegović: Kurac bi ti odbranio da ja nisam Srbima platio za Bihać.
A i Hrvatska vojska.
Da je neko htio da raskomada i okupira Hrvatsku, to bi se dogodilo bez po muke. Dovoljno je bilo zaobići Zagreb i izbiti na slovenačku granicu. I gotovo. To je moglo da se uradi 91. Okupatorska JNA, dok nije otišla, Vojska Srpske krajine, i druga parasvita, budale itd, štitili su srpska područja. I pljačkali, dabome.
Tuđman se sada poziva na međunarodne faktore koji nisu dali da se sukob u BiH riješi. To znači nisu dali da se istjeraju Srbi kao iz Hrvatske. Šuti o tome da su isti ti faktori spasili Hrvatsku. Nelegalnim naoružavanjem, nelegalnim priznavanjem secesije, direktnom vojnom pomoći i bombardovanjem srpskih položaja. Dakle, ratovanjem na njenoj strani. Kao i na muslimanskoj u BiH.
Tuđman ne razmišlja o tome šta će i šta je radila Hrvatska vojska u BiH. Da li je muslimansko-hrvatski sporazum, međunacionalni i međuvjerski, dakle, vašingtonski, međunarodno validan da se okupira jedna zemlja. To nije međudržavni ugovor, pakt niti savez.
Na osnovu onoga što je Hrvatskoj i Hrvatima uradio Tuđman Povijesna Zbilja, ja bih, da sam Stjepan, promijenio prezime. A pogotovo se ne bih kitio falsifikatima kao što je mogući ulazak u Banjaluku.