недеља, 23. август 2009.

MUSLIMANSKA KONFUZIJA
Bošnjačka intelektualna, vjerska i politička scena zapustila je Državu BiH i taj segment predala Tihiću da se zapetljava u regije, jedinice i entitete, ko pile u kučine, a okrenula se ubrzanom stvaranju nacije. Dio intelektualaca, dio medija i sva vjerska svita, bacili su sve umne i propagandne snage na dizanje glave, ispravljanje kičme i uzlet nacionalne samosvijesti kod Bošnjaka. U tu svrhu se plasiraju klasični jugoslovenski vjesnici raspada – hrvati perfidno uzeli sve bošnjačke banke, Srbi u BiH preuzeli sve ključne funkcije. Ali najupotrebljavanija alatka u gradnji nacije je vjera. Reisul Cerić je pokrenuo višefrontnu ofanzivu koja bi trebala rezultirati konačnim stvaranjem vjerske nacije i izdresirati političare da slušaju rijaset ili da pitaju ako nešto ne znaju sami uraditi po uputama.
Mali istorijski problem ovog koncepta je u tome što vjera nikada nije stvorila naciju. I što je vjera ne može ne stvoriti. Vjera je sposobna, naročito islamska, da stvori rat, da zavadi sa svijetom, da pokori narodne vjernike... ali da organizuje državu, stvori naciju, generiše kulturu... to ne može.
Dabome, ključno je zapitati se da li je stvaranje nacije i istinski i iskreni cilj. Ili je u pitanju samo najviši stepen mobilizacije, vjerske borbene gotovosti i krotiteljsko jarmljenje bošnjačkih političkih stranaka i lidera.
Cijeli taj projekt doveo je do još veće konfuzije kod Bošnjaka, kod muslimana i kod političara.
Do sada je bošnjačka, sarajevska, politička artikulacija bila zarobljena konceptom stvaranja Jedinstvene Države koja bi trebala donijeti multietničko bratstvo i ljubav, ne vidjevši da Srbi i Hrvati ne žele da žive u takvoj državi i da to nije rješenje neriješenog nacionalnog pitanja Bošnjaka, Bosanaca ili Muslismana. Sada tu konfuziju dodatno potpaljuje vjerska agresija na ispravljanje kičme i dizanje glave.
O dizanju glave govori i Džemaludin Latić, stradalnik iz 83., dakle, islamodržavac sa dna bosanskog lonca. On u velikom intervjuu Avazu skenira: demilitarizovana je velikosrpska regimenta, evropa je u strahu od III svjetskog rata, muslimanski svijet je sve jači, svijet uopšte je senzibiliziran Bosnom... dakle, glavu gore.
No, upravo Latić pokazuje svu islamsku konfuziju u BiH.
· Prvo, svi su neprijatelji muslimana, od Platona do Andrića, od Amerike do neotitoista. Od Dejtonske BiH do konsocijacije. Ko ne vidi zavjeru protiv muslimana „ili je lud ili mu noge smrde“.
· Drugo, SDA su preuzeli titoisti. U stvari, Alija ju je isporučio titoistima. Tihić je i doveden da sruši naslijeđe Alije i oživi titoizam u Bosni.
· Ako bi Bošnjaci prihvatili bilo koju ponudu od dosadašnjih, od entiteskog glasanja do konsocijacije, bio bi to put u ne tako dugotrajno nestajanje.
· Postavićemo (misli na II bošnjački sabor) minimume ispod kojih ni jedan političar neće smjeti ići.
· Važno je da mi, bosanski patrioti, koji smo u 64% glasali za nezavisnu BiH, nikada ne prihvatimo genocidno porijeklo Republike i Srpske i njen genocidni karakter.
· Mi treba da oformimo bh. multietnički front koji će našu bh. energiju iskoristiti na putu ka konačnom oslobođenju zemlje.
Kada se pogleda ovaj kratki pregled duševne nacionalne i vjerske poremećenosti, mislim da se može zaključiti da je na sceni pokušaj prerastanja konfuznog u agresivni islam u BiH.
Kolika je duševna i intelektualna poremećenost kod Latića, vidljivo je u primjeru koji navodi iz razgovora sa Viktorom Jakovičem, bivšim američkim ambasadorom. Jakovič mu je govorio kako su Rusi držali pokorene Estoniju, Litvu i Latviju a kako su SAD sedamdeset godina imali ambasadore u tim zemljama (držeći ih na svojoj teritoriji). Nakon sedamdeset godina, te tri zemlje su postale suverene. Vaše granice su na Drini, rekao mu je brkati ambasador.
Latić ništa nije shvatio.
Republika Srpska mi previše liči na nekadšnje Estoniju, Litvu i Latviju. Ima međunarodno priznate granice. Istina, nema imenovane ambasadore ali i diplomatski svijet se mijenja. Nema potrebe da Latić i drugi islamski konfuzinoisti djeluju tako da se Republika Srpska osjeća, kao Estonija, pod okupacijom.
Ali oduševljenje Jakovičevom rečenicom sa Drinom, govori o još nečemu. Latić, i drugi konfuzioni islamiski intelektualci, definitivno su velikosrpske genetske strukture. Važno je gdje su granice i važno je do njih doći preko drugih naroda.
Konfuzijska islamska vjerska i intelektualna elita zastala je, po svemu, negdje oko vremena inforbiroa. U daljim samoupravnim, ustavnim, secesionističkim, liberalnim i intelektualnim procesima, nisu se snašli ni učestvovali. Vrhunac tog nesnalaženja je ratna tragedija u koju su uveli BiH. Upravo tim pozivom na 64% i na žrtvovanje mira koje je izveo Alija Izetbegović.
83. je bila samo samoubilački pokušaj. Vapaj bespomoćnika. Oblačenje eksplozivnog prsluka. Znak da se nema koncept. Informacija da se ne živi u Evropi.
Danas, djelatnost saborovaca, latićevaca, reisevaca... pokazuje da se istorija ponavlja što se uvijek manifestuje kao hod unazad.
Cijenu će platiti muslimanski vjernici. Latić propisuje da se rasprave o mezhebima moraju zadržati u uskom krugu vjerskih znalaca a ni po koju cijenu ih se ne smije spuštati među običan svijet. Tako je sa svim.
Civilni političari u druga dva naroda u BiH, mogu iz ovoga zaključiti da se u ustavnim promjenama, reformama i ostalim zavjereničkim pitanjima, nema s kim od Bošnjaka razgovarati. Niko nema validnost, legitimitet i legalitet da se o nečemu dogovori. Tihićev prudski pokušaj govori o svemu. Latić je rekao da je Prud još jedna Tihićeva izdaja.
Do oslobođenja zemlje.