DRŽAVOZBORCI
Muslimanski političnjaci, vrtovi uobličenog političkog interesa muslimana u BiH, ako do toga dođe, biće isključivi krivci za propast BiH.
Takođe, ako do toga dođe, biće veoma zaslužni za samostalnost Republike Srpske.
Olako redovanje i svrstavanje iza jednog zatvorenika i jednog pamfleta, kojeg se zvučno nazvalo Islamska deklaracija i u kojem se, autistički, saopštilo da nećemo imati sreće dok ne budemo sami i dok ne budemo živjeli po svoji zakonima i pravilima, a nesagledavanje istorijskog procesa raspada SFRJ koji je bio došao u tu fazu da se ne može zaustaviti i da se mora dovesti do kraja, sa odvojenim Kosovom, samostalnom Crnom Gorom, sada izvjesnim statutom Vojvodine... po kome bi ostajanje u krnjoj Jugoslaviji samo dalo vremena tom procesu razjedinjenja a spasilo stotinu hiljada života i ogromnu imovinu, dovelo je muslimane, sada, do zida i bezizlazja u kome se uzdaju, u spasonosnu slamku jedne rečenice potpredsjednika SAD, Bajdena, ili slamku odluke jednog pripavnika na mjestu VP, Incka, u kojoj će čarobnim Bonskim ovlaštenjima poubijati sve političke protuve i stvoriti raj za muslimane a zemlju za Bošnjake.
Da je bezizlazje na vratima jasno je iz stanja Federacije, te danima očekivane odluke-poklona Incka, kao i iz panične Tunjine, Muhameda Filipovića, pozivke na Bošnjački sabor i konstatacije da se ovdašnjim muslimanima sprema sudbina Palestinaca.
Kada su počinjali višenacionalni demokratski ratovi na prostoru Titove Jugoslavije, muslimanski predstavnici su:
· Odbili ostanak BiH u Ostatku SFRJ
· Izglasali vanrpavnu i prevarantsku nezavisnost BiH
· Stvorili vojni savez sa Tuđmanovom regimentom
· Pristali na muslimansko-hrvatsku federaciju
· Pouzdali se u istinitost Konfederacije sa Hrvatskom
· Odustali od svega i pristali na Dejton vjerujući, kao Karadžić Holbruku, da će se odmah u miru odpozadi zavući Srbima i da će se stvoriti unitarna centralizovana sarajevska Bosna
· Zaboravili Federaciju i Hrvate u njoj kao i odnose sa Hrvatima u BiH
Skoro sve to su radili bez ikakve procjene slijeda i bez ikakvih garancija, vjerujući na riječ raznim dripcima koji su ih u sarajevskim magazama uvjeravali u ovo i u ono.
I skoro sve su radili protiv Srba, što se jednom mora osvetiti, kao i Srbima Slobe Miloševeća jer su sve radili protiv drugih a ništa za sebe.
Kada smo došli u Vladu Republike Srpske, poslije Kličkovića i Esdeesa, imali smo iskrene želje da popravimo BiH, da je načinimo normalnom i funkcionalnom. Prihvatili smo zajedničke tablice, vozačke, saobraćajne, pasoše... Glasao sam iskreno za to, kao ministar.
Ali, prvi sam vidio da je na sceni nešto što je neustavno i nerealno. Jedna od unitarističkih predstava se odvijala i na mojoj, informativnoj sceni. Krenulo se u pritisak da se stvori zajednička bh televizija iako je informisanje bilo u isključivoj dejtonskoj nadležnosti entiteta. Nisam se složio i zaprijećeno je Dodiku da će me Ohaer smijeniti i zabraniti politički i javni rad. Da ne bih pravio probleme Vladi, podnio sam ostavku. Ali nisam pristao na unitarnu bh televiziju.
Naivan, kakav sam oduvijek, smatrao sam da nije problem u zajedničkoj televiziji ako se dva entiteta dogovore ustnovivši da im je to interes.
Ali Federacija nije postojala, niko nije govorio u ime Federacije, nikada niko, ni Bošnjaci, Hrvati pogotovo, nije rekao to i to je interes Federacije. Umjesto svega na sceni je bila jedna grupa državozboraca i jedna grupa međunarodnih podmićenih drkadžija tipa Hejzloka, pa sve do Ešdauna, koji su govorili o nečemu nepostojećem i potpuno nedejtonskom, novom, nerealnom – državi. Federacija, Hrvati, muslimani, Srbi, sve je to ostavljeno po strani, samo se govorilo o Državi.
Nikada nisam shvatao ko treba da napravi Državu. I za koga. Ne shvatam ni danas. Ne shvataju to ni obični ljudi, muslimani. Umjesto toga, njima se servira rješenje: treba pokoriti Srbe i Republiku Srpsku.
To nije politički interes muslimana.
Zato i jeste došlo do panične protivpožarne situacije u kojoj Tunjo vapi Sabor a mediji željno iščekuju Incka kao djeca, pedeset i neke, dugačke, spiralnošarene bonbone.
Muslimanski političnjaci, vrtovi uobličenog političkog interesa muslimana u BiH, ako do toga dođe, biće isključivi krivci za propast BiH.
Takođe, ako do toga dođe, biće veoma zaslužni za samostalnost Republike Srpske.
Olako redovanje i svrstavanje iza jednog zatvorenika i jednog pamfleta, kojeg se zvučno nazvalo Islamska deklaracija i u kojem se, autistički, saopštilo da nećemo imati sreće dok ne budemo sami i dok ne budemo živjeli po svoji zakonima i pravilima, a nesagledavanje istorijskog procesa raspada SFRJ koji je bio došao u tu fazu da se ne može zaustaviti i da se mora dovesti do kraja, sa odvojenim Kosovom, samostalnom Crnom Gorom, sada izvjesnim statutom Vojvodine... po kome bi ostajanje u krnjoj Jugoslaviji samo dalo vremena tom procesu razjedinjenja a spasilo stotinu hiljada života i ogromnu imovinu, dovelo je muslimane, sada, do zida i bezizlazja u kome se uzdaju, u spasonosnu slamku jedne rečenice potpredsjednika SAD, Bajdena, ili slamku odluke jednog pripavnika na mjestu VP, Incka, u kojoj će čarobnim Bonskim ovlaštenjima poubijati sve političke protuve i stvoriti raj za muslimane a zemlju za Bošnjake.
Da je bezizlazje na vratima jasno je iz stanja Federacije, te danima očekivane odluke-poklona Incka, kao i iz panične Tunjine, Muhameda Filipovića, pozivke na Bošnjački sabor i konstatacije da se ovdašnjim muslimanima sprema sudbina Palestinaca.
Kada su počinjali višenacionalni demokratski ratovi na prostoru Titove Jugoslavije, muslimanski predstavnici su:
· Odbili ostanak BiH u Ostatku SFRJ
· Izglasali vanrpavnu i prevarantsku nezavisnost BiH
· Stvorili vojni savez sa Tuđmanovom regimentom
· Pristali na muslimansko-hrvatsku federaciju
· Pouzdali se u istinitost Konfederacije sa Hrvatskom
· Odustali od svega i pristali na Dejton vjerujući, kao Karadžić Holbruku, da će se odmah u miru odpozadi zavući Srbima i da će se stvoriti unitarna centralizovana sarajevska Bosna
· Zaboravili Federaciju i Hrvate u njoj kao i odnose sa Hrvatima u BiH
Skoro sve to su radili bez ikakve procjene slijeda i bez ikakvih garancija, vjerujući na riječ raznim dripcima koji su ih u sarajevskim magazama uvjeravali u ovo i u ono.
I skoro sve su radili protiv Srba, što se jednom mora osvetiti, kao i Srbima Slobe Miloševeća jer su sve radili protiv drugih a ništa za sebe.
Kada smo došli u Vladu Republike Srpske, poslije Kličkovića i Esdeesa, imali smo iskrene želje da popravimo BiH, da je načinimo normalnom i funkcionalnom. Prihvatili smo zajedničke tablice, vozačke, saobraćajne, pasoše... Glasao sam iskreno za to, kao ministar.
Ali, prvi sam vidio da je na sceni nešto što je neustavno i nerealno. Jedna od unitarističkih predstava se odvijala i na mojoj, informativnoj sceni. Krenulo se u pritisak da se stvori zajednička bh televizija iako je informisanje bilo u isključivoj dejtonskoj nadležnosti entiteta. Nisam se složio i zaprijećeno je Dodiku da će me Ohaer smijeniti i zabraniti politički i javni rad. Da ne bih pravio probleme Vladi, podnio sam ostavku. Ali nisam pristao na unitarnu bh televiziju.
Naivan, kakav sam oduvijek, smatrao sam da nije problem u zajedničkoj televiziji ako se dva entiteta dogovore ustnovivši da im je to interes.
Ali Federacija nije postojala, niko nije govorio u ime Federacije, nikada niko, ni Bošnjaci, Hrvati pogotovo, nije rekao to i to je interes Federacije. Umjesto svega na sceni je bila jedna grupa državozboraca i jedna grupa međunarodnih podmićenih drkadžija tipa Hejzloka, pa sve do Ešdauna, koji su govorili o nečemu nepostojećem i potpuno nedejtonskom, novom, nerealnom – državi. Federacija, Hrvati, muslimani, Srbi, sve je to ostavljeno po strani, samo se govorilo o Državi.
Nikada nisam shvatao ko treba da napravi Državu. I za koga. Ne shvatam ni danas. Ne shvataju to ni obični ljudi, muslimani. Umjesto toga, njima se servira rješenje: treba pokoriti Srbe i Republiku Srpsku.
To nije politički interes muslimana.
Zato i jeste došlo do panične protivpožarne situacije u kojoj Tunjo vapi Sabor a mediji željno iščekuju Incka kao djeca, pedeset i neke, dugačke, spiralnošarene bonbone.
