петак, 27. фебруар 2009.

SOCIJALNO POVJERENJE U BiH
Fondacija Fridrih Ebert finansirala je studiju o socijalnom povjerenju u BiH, o socijalnom kapitalu, o premoštavanju, o generalisanom i partikulisanom socijalnom povjerenju... i o čitavom nizu stručnih kategorija. Objavljeno je to, i nedavno predstavljeno, u posebnoj knjizi a istraživanje je komentarisao i uvodne studije napisao zagrebački doktor nauka Berto Šalaj.
Dabome da pravo stanje zna i FES ali je dobro da je dobijena i naučna potkrepa.
BiH je rascijepljeno društvo.
Prevaziđena je kategorija koju koriste evropski mehaničari država i društava – duboko podijeljeno društvo.
Bošnjaci: 78% mogu prihvatiti da im drugi budu projatelji, 84% ih prihvata da drugi žive u istoj ulici, 86% ih prihvata da im drugi budu radne kolege, 90% Bošnjaka prihvata da drugi budu u istoj državi.
Hrvati: 80% mogu prihvatiti prijatelje, 84% mogu tolerisati druge u istoj ulici, 86% ih mogu raditi sa drugima, 88% ih prihvata da u istoj državi ima i druge.
Srbi: 84% prihvata druge kao prijatelje, 88% prihvata ih u ulici, 90% prihvata ih u državi.
Ali kada se radi o stupanju u rodbinske veze onda 54% Bošnjaka prihvata rodbinske veze sa drugima, 42% Hrvata a 53% Srba.
89% Bošnjaka je ponosno i izrazito ponosno što je državljanin BiH. 63% Hrvata je ponosno i izrazito ponosno a 34% Srba je ponosno i izrazito ponosno što je državljanin BiH. U Evropi je to između 85 i 95%.
BiH je, dakle, na dnu evropskih država po povjerenju u institucije i državu u kojoj žive.
Slučajevi sa Sudom BiH za kojeg Hrvati traže da se raspusti i slučajevi sa bludnom radnjom dijelova Sipe sa samom Sipom i državom te u vezi sa tim i slučaj Tužilaštva BiH, srozalo je dalje Šalajeve postotke. Povjerenje u Sipu je potpuno igubljeno što se tiče Srba i Republike Srpske. Da li Tužilaštvo i Sud BiH bolje stoje, veliko je pitanje. Kada bi se provela detaljnija istraživanja, ne samo sa obzirom na socijalno povjerenje, mislim da bi podaci bili katastrofalni.
Država čiji su geni takvi, neumitno propada. Ovdje nije čak ni pitanje da li će se to desiti za dvije, pet ili pedeset godina. Pitanje je političke svijesti o tome. Politička artikulacija mora uvažavati ono što misle birači, građani, stanovnici i pripadnici nacija. Mogu pokušati da utiču na te trendove ali sa jasnoćom da ih ne mogu okrenuti u drugom pravcu. Sva vještina politike je uvažiti i praktično provesti, bezbolno po zajednicu i pojedinca.
Bolna varijanta je primijenjena u trodjelnom ratu u BiH.