петак, 28. новембар 2008.

RAFINERIJA I KRLEŽA
Miroslav Krleža, književnik, enciklopedist, ensiklopolitik, multivjekovni intelektualac, imao je tih svojih dobrih zagorskih pjesničkih slika. Sjećam se da je nešto išlo sa spava ovaj, spava onaj a živi pijesak, kal i amonijak nadiru.
Sjećam se, kao i svi iz stare dobre sfrj, karavana i seoskih pasa.
Republika Srpska je od pojave proljeća 2006. uradila nekoliko kapitalnih stvari:
· Formirala je realan politički koncept Republike Srpske, pa i srpskog naroda, u BiH
· Stabilizovala političku scenu
· Stabilizovala ekonomski milje
· Zaustavila bunilo unitarizacije i sarajevizacije
· Prodala telekom operatera, za nevjerovatne pare
· Potpisala ugovor o gradnji „krsta autoputeva“ koji će Republiku Srpsku unutra povezati a vani otvoriti prema Hrvatskoj i Srednoj Evropi i prema Jadranskom moru
· Prodala i omogućila da se pokrene Rafinerija u Brodu. Može nešto da uspije i što počinje sa rafi.
Kad kažem Republika Srpska, na ovom mjestu, mislim na Milorada Dodika i SNSD.
Neke od ovih tačaka bilo je teže realizovati nego se bos popeti na Mont Everest.
Rafinerija je najbolji primjer.
Na rafineriji se vidi sva pogubnost srbljačkog (Srba divljaka) koncepta Kriminalizovane Odbrane Srpstva. Svi su nastojali da je opljačakaju, na licu mjesta i na djevičanskim finansijskim otocima, od radnika koji su krali elektromotore, do direktorčića, ministara, predsjednika vlada pa čak i Republike. Ta politika propasti, koja je imala dvije parole, jednu za srbljad: prodaj pušku, kupi kravu, a drugu za sebe: kradi za sebe a galami za državu, skinuta je sa političke scene opet zahvaljujući Dodiku i SNSD-u.
Na rafineriji se vidi da je Republika Srpska sa nekim strankama, znate vi dobro kojim, izgubila najmanje osam godina napretka. Rafinerija je mogla ovako početi i 2000. godine, da ne kažem da je Dodikovu Vladu spriječio frontalni napad na Koaliciju Sloga i na njega lično (i tada zbog „kriminalizacije“) da se još prije 2000. uradi nešto.
Sada opet čujem Krležine peseke iza zagorskih kleti.
Republika Srpska je kao karavana na dugom putu kroz noć.
Spava sarajevo,
spava federacija,
spava politička baščaršija,
spava ohaer,
spava pik...
a veoma je teško naći put kad svi hrču.
Samo ne spavaju oni iz Grupe G zbog kojih mi se čini da je Krleža bio vidovit.
Ako ne podnesu tužbu za pokretanje rafinerije, izgubiće i zadnji kredibilitet u mojim očima.
Psi laju a karavana prolazi.