KOLIKA JE SNAGA SDA
Možda dio slalomskih kombinacija Sulejmana Tihića na stazi Hoću Prud, Neću Prud, ima svoj uzrok u sve razbijenijoj strukturi Esdea a ne samo u političkim karakternim osobinama njenog lidera.
Sjednica novoformiranog organa stranke na kojoj je ministar bezbjednosti i sigurnosti Tarik Sadović, umoljen da podnese ostavku u razumnom roku, otkriva mnoge slike stranačke stvarnosti. Radi se o novom nastavku serijala Stranka protiv svojih kadrova. Mislim na prethodnu epizodu sa Nedžadom Brankovićem koji je podnio ostavku nakon demokratskih režiranih predsjedničkih izbora iz kojih je stranka izašla jača, demokratskija i jedinstvenija. Barem se tako predstavlja.
Slična epizoda u sapunici jedne druge produkcije, Pedepea, bio je poziv „vladajućem SNSD-u“ da smijeni dva pomoćnika ministrujućih u Savajetu ministara.
Minimum stranačke discipline i političke konzistentnosti nalaže drugačiju tehnologiju rada.
Neprimjereno je javno pozivanje na ostavke ili smjene jer to govori da stranka, ovaj put Esdea, za Pedepe nije toliko bitno jer je njen rejting minoran, nema nikakav uticaj na svoje kadrove i na svoja politička krila i okrajke. To, dalje, znači da strankom upravlja neko drugi a ne Tihić i novoizabrani postizborni organ. Ili svako pomalo. A onda znači da je sa tom strankom svaki dogovor problematičan. Političko zlatno važenje, politička konvertibilnost, mora biti na nivou praga održivosti postignutog sporazuma, kompromisa ili dogovora, barem onog koji je javno obznanjen.
Da ne kažem da se unutrašnji problemi Esdea već odavno prelijevaju na Federaciju pa sada i na Savjet ministara. Licitacija o tome ko bi mogao da bude Dobar Tarik, šteti i Savjetu ministara i samoj Esdea.
Možda je i ovo što govorim nepotrebno, kada je Esdea sebi mogla dozvoliti da na takvo mjesto predloži takvog Tarika. Pokazati takvu odgovornost za Savjet ministara, Državnu Vladu, rečeno esdea dijalektom, pa i za BiH, može samo razbijeni konglomerat a ne ozbiljna politička stranka.
Možda dio slalomskih kombinacija Sulejmana Tihića na stazi Hoću Prud, Neću Prud, ima svoj uzrok u sve razbijenijoj strukturi Esdea a ne samo u političkim karakternim osobinama njenog lidera.
Sjednica novoformiranog organa stranke na kojoj je ministar bezbjednosti i sigurnosti Tarik Sadović, umoljen da podnese ostavku u razumnom roku, otkriva mnoge slike stranačke stvarnosti. Radi se o novom nastavku serijala Stranka protiv svojih kadrova. Mislim na prethodnu epizodu sa Nedžadom Brankovićem koji je podnio ostavku nakon demokratskih režiranih predsjedničkih izbora iz kojih je stranka izašla jača, demokratskija i jedinstvenija. Barem se tako predstavlja.
Slična epizoda u sapunici jedne druge produkcije, Pedepea, bio je poziv „vladajućem SNSD-u“ da smijeni dva pomoćnika ministrujućih u Savajetu ministara.
Minimum stranačke discipline i političke konzistentnosti nalaže drugačiju tehnologiju rada.
Neprimjereno je javno pozivanje na ostavke ili smjene jer to govori da stranka, ovaj put Esdea, za Pedepe nije toliko bitno jer je njen rejting minoran, nema nikakav uticaj na svoje kadrove i na svoja politička krila i okrajke. To, dalje, znači da strankom upravlja neko drugi a ne Tihić i novoizabrani postizborni organ. Ili svako pomalo. A onda znači da je sa tom strankom svaki dogovor problematičan. Političko zlatno važenje, politička konvertibilnost, mora biti na nivou praga održivosti postignutog sporazuma, kompromisa ili dogovora, barem onog koji je javno obznanjen.
Da ne kažem da se unutrašnji problemi Esdea već odavno prelijevaju na Federaciju pa sada i na Savjet ministara. Licitacija o tome ko bi mogao da bude Dobar Tarik, šteti i Savjetu ministara i samoj Esdea.
Možda je i ovo što govorim nepotrebno, kada je Esdea sebi mogla dozvoliti da na takvo mjesto predloži takvog Tarika. Pokazati takvu odgovornost za Savjet ministara, Državnu Vladu, rečeno esdea dijalektom, pa i za BiH, može samo razbijeni konglomerat a ne ozbiljna politička stranka.
