SPECIJALNI OBRED
Dakle. Specijalni odred Zulfikar. Zulfikarčina.
Kakav kurčev specijalni odred. Pjane tetke vode nacionalni patriotski rat. Patriopatski rat. A samo Srbi divljaci, agresori i koljači. Jelde.
Svjedočenje izvjesne Raseme, zvane Zolja, o ratu a naročito o zločinu u Trusini nad nedužnim civilima i zarobljenim vojnicima, pogubnije je po Veličanstvenu Patriotsku Slobodarsku Antiagresorsku Vjersku Divjakovu Armiju BiH, od svih internacionalno amanpurisanih sranja protiv Srba.
Specijalna Tetka Rasema svjedočila je o tome kako su pili pivo i vodili zarobljenike, onda, motorolom, neku budalu pitali šta da radimo. Specijalni odred ne zna šta da radi. Onda je Budala motorisala Sve pobiti. Onda su oni, zajedno sa pripadnicima lokalne jedinice Armije BiH, inače su imali jedinice u svakom zaseoku, sjeniku i kokošinjcu, umalo ne rekoh svinjcu, bili su tako razuđena vojska SU16, pucali u nesretnike i jednog koji je počeo da bježi. Specijal Rasema je priznala da je pucala u svim pravcima.
Kad im je takav bio Specijalni Odred, kakva li je bila obična vojska. Takozvani Redovi.
Cijela ta Takozvana Armija bila je, u stvari, jedan Specijalni Obred. Haotična falanga poluurbane kamarile čiji je organizacioni košmar bio slika i prilika političkog košmara u glavama Alije i Bratije. Jer, pored jasnog stava da će za BiH Žrtvovati mir, sve ostalo je bila armijska, nacionalna i politička konfuzija. Od vezivanja zastava sa Hrvatima, ratovanja protiv Kladuških Izdajnika, Glumljenja Žrtve, Izigravanja Miltikultivatora, prihavatnja sporazuma i laganja, insceniranja masovnih ubistava, pljačkanja i kriminalizovanja... do prihvatanja Republike Srpske kao partnerske sastavnice BiH koja je, BiH, u istom času, u Dejtonu, i stvorena i poništena.
Sve je to jedna velika konfuzija koja se odrazila i u glavama Specijalnih Zulfikarčina, Žutih Muda, Roza Gavranova, Džamijskih Vrabaca i Piramidskih Gušterova. I ostalih specijalnih ratnih nakupina koje su uglavnom Četnici izmišljali u linijskoj dosadi i dodavali im svojstva koja nemaju ni one američke zebre, kobre, mambe, kako li.
Zato je i Rasema mogla da bude Pripadnica. I da takva tetka učestvuje u ubijanju nedužnih civila. Da je Srpkinja, njen zločin bi komandnom linijom stigao do Patrijarha. Ovako se samo nagodila.
Nikad se neće doznati koliko je raznih Rasema bilo u toj Slobodarskoj Patriotskoj Šehidskoj Pobij Sve Zapali Srpsko Armiji BiH. Jer, Patriotski i Haški pritisak na sudstvo i na sve ostalo, da se ne sudi za zločine muslimana nego samo za zločine Srba, toliko je jak da prekraja istoriju.
Zato Srbi trebaju odvojiti svoju istoriju. I obilježiti stratišta. Kao što je danas obilježen ustaški pokolj nad srpskim civilima u Drugom svjetskom ratu, između Banjaluke i Čelinca.
A oni. Nek se jebu sa svojom Istorijom i Rasemom.
Dakle. Specijalni odred Zulfikar. Zulfikarčina.
Kakav kurčev specijalni odred. Pjane tetke vode nacionalni patriotski rat. Patriopatski rat. A samo Srbi divljaci, agresori i koljači. Jelde.
Svjedočenje izvjesne Raseme, zvane Zolja, o ratu a naročito o zločinu u Trusini nad nedužnim civilima i zarobljenim vojnicima, pogubnije je po Veličanstvenu Patriotsku Slobodarsku Antiagresorsku Vjersku Divjakovu Armiju BiH, od svih internacionalno amanpurisanih sranja protiv Srba.
Specijalna Tetka Rasema svjedočila je o tome kako su pili pivo i vodili zarobljenike, onda, motorolom, neku budalu pitali šta da radimo. Specijalni odred ne zna šta da radi. Onda je Budala motorisala Sve pobiti. Onda su oni, zajedno sa pripadnicima lokalne jedinice Armije BiH, inače su imali jedinice u svakom zaseoku, sjeniku i kokošinjcu, umalo ne rekoh svinjcu, bili su tako razuđena vojska SU16, pucali u nesretnike i jednog koji je počeo da bježi. Specijal Rasema je priznala da je pucala u svim pravcima.
Kad im je takav bio Specijalni Odred, kakva li je bila obična vojska. Takozvani Redovi.
Cijela ta Takozvana Armija bila je, u stvari, jedan Specijalni Obred. Haotična falanga poluurbane kamarile čiji je organizacioni košmar bio slika i prilika političkog košmara u glavama Alije i Bratije. Jer, pored jasnog stava da će za BiH Žrtvovati mir, sve ostalo je bila armijska, nacionalna i politička konfuzija. Od vezivanja zastava sa Hrvatima, ratovanja protiv Kladuških Izdajnika, Glumljenja Žrtve, Izigravanja Miltikultivatora, prihavatnja sporazuma i laganja, insceniranja masovnih ubistava, pljačkanja i kriminalizovanja... do prihvatanja Republike Srpske kao partnerske sastavnice BiH koja je, BiH, u istom času, u Dejtonu, i stvorena i poništena.
Sve je to jedna velika konfuzija koja se odrazila i u glavama Specijalnih Zulfikarčina, Žutih Muda, Roza Gavranova, Džamijskih Vrabaca i Piramidskih Gušterova. I ostalih specijalnih ratnih nakupina koje su uglavnom Četnici izmišljali u linijskoj dosadi i dodavali im svojstva koja nemaju ni one američke zebre, kobre, mambe, kako li.
Zato je i Rasema mogla da bude Pripadnica. I da takva tetka učestvuje u ubijanju nedužnih civila. Da je Srpkinja, njen zločin bi komandnom linijom stigao do Patrijarha. Ovako se samo nagodila.
Nikad se neće doznati koliko je raznih Rasema bilo u toj Slobodarskoj Patriotskoj Šehidskoj Pobij Sve Zapali Srpsko Armiji BiH. Jer, Patriotski i Haški pritisak na sudstvo i na sve ostalo, da se ne sudi za zločine muslimana nego samo za zločine Srba, toliko je jak da prekraja istoriju.
Zato Srbi trebaju odvojiti svoju istoriju. I obilježiti stratišta. Kao što je danas obilježen ustaški pokolj nad srpskim civilima u Drugom svjetskom ratu, između Banjaluke i Čelinca.
A oni. Nek se jebu sa svojom Istorijom i Rasemom.