SIN, POSINAK
I NEBOJŠA RADMANOVIĆ

Sarajevski unitaristi, u kolaboraciji sa inostranim kretenoidima, ekspertoidima i centroidima, u stanju su i mrtvace po mezarjima okrenuti naglavačke. Bez otkopovanja.
Tako su izvitoperili i cijeli ustavni sistem i poziciju zajedničkih organa. Neke su pretvorili u Vladu Naše Države, neke učinili smiješnim, neke učinili Organom, neke stavili pod Šapu Zelenu.
Savjet ministara je u Dejtonskom sporazumu zamišljen kao tročlano konsultativno tijelo, nešto kao Savjet za vojne zajebancije, koje se može proširiti novim ministarstvima. Ako se Strane dogovore.
Dejtonski sporazum je, inače, tekst u kome je Strana, najvjerovatnije, najupotrebljavanija riječ. Računajući i anekse i sporazume. Sporazum o izborima, npr, svaki pasus počinje riječju Strane.
Međutim. Strane se nikad nisu dogovorile da Savjet ministara iz pelena naraste do deset članova, predsjedvajućeg i devet ministara. Naprotiv. Jednu od Strana godinama NNJN. Nizašta.
U tom Dejtonskom sporazumu predviđeno je da Predsjedništvo BiH bude sastavljeno od Srbina iz Republike Srpske i Hrvata i Muslimana iz Federacije BiH. To što se sada zahtijeva da Predsjedništvo BiH čine dva Sejdića, Tri Fincija, Četiri Građanina i Obavezni Komšić, to i nije tolika tragedija. Tragedija je da se Predsjedništvu oduzelo mnogo izvršnih funkcija. A mnoge od onih što su mu ostale, svedene su na rapsodiju i farsu. Budžet.
No, Predsjedništvo je devastirano ne samo oduzimanjem nadležnosti nego i samim odnosom Federacije, čitaj Čaršije, prema tom Kolektivnom Šefu Države.
Izbor Komšića kao Hrvatska Tragedija i kao Sarajevska Mirođija treba klasificirati kao okupaciju jedne nacije u suverenoj zemlji. To je izvedeno na način sarajevskog referenduma protiv Srba a za Nezavisnost Vaše Države. I izbor Komšića je bio muslimanski referendum za utamničenje i poniženje Hrvata. I o tome je sve rečeno.
Drugi problem Predsjedništva pokušavam da osvijetlim.
Kvalitet samih Članova.
Osim serioznog Nebojše Radmanovića, koji je bezekscesno, bezgafno i dostojanstveno obavljao i obavlja te dužnosti, ostala dvojica su nedonoščad u političkom mozaiku najvažnijeg izvršnog tijela među zajedničkim institucijama BiH.
Bakir Izetbegović je Sarajevski Asad. Sin Svog Oca u Predsjedništvu. Doduše, to je loša kopija arapaskih nasljedničkih režima. Ali, dinastija je dinastija. Sada se nezrelo, djetinje, nadmeće o tome s kim će se sastati i ko će mu reći s kim će i skim neće. Ode u Tursku i sere kao deka Radovana III.
Sada se i Hrvatski Član Ispred Bošnjačkog Naroda pokazao u pravom svjetlu.
Za potez sa ostavkom i povlačenjem nema pretinca u političkoj sobi samoubilačkih i biračkoponižavajućih akata.
A za objašnjenje Odsad ću raditi sve ono što sam trebao dosad, tako nešto, ne postoji kanalizacija za odvod.
Komšić je ponizio instituciju, svoje birače, Hrvate, Bošnjake i cijelu Vašu Državu pred svijetom.
Ali je i pokazao da Džingis Zlaj ne pendreči samo po okrajinama i lipicima, Lipovaču u Ljutoj Krajini, nego i usred Dnevnog Boravka, u Karavansaraju.
Čime se, on, Komšić, sveo na Lipovaču S Marijindvora.