AHDNAMA ZLATKA LAGUMDŽIJE
Sada bi moglo da se teoretiše o tome kako su Hrvati u BiH odjednom otpali od tkiva Tisućljetne Grane Hrvatske i ostali u Logoru F. O greškama vezanih zastava. O sljepoći Protivsrpstva na koje su Hrvati navukli muslimane a muslimani ih, poslije, navukli na F. O tome kako ti je država ono gdje živiš a ne Tamo Daleko, ne u Kninu, ne u Karlovcu, ne u Agramu, ne u Belom Gradu.
Ali te teorije ne pomažu ćinjenici da su Dragan Čović i Zlatko Lagumdžija potpisali Protokol o tome koliko hrvatskih pozicija na nivou zajedničkih organa pripada Esdepeu a koliko dvjema hrvatskim strankama.
Unitaristički listovi u BiH precizno izvještavaju o tome. Sa izvjesnom dozom likovanja.
Protokol Čović – Lagumdžija je nacionalna tragedija Bosne i Hercegovine. Nepojamno je da se može izgraditi takva politička situacija da jedna stranka, koja sa hrvatstvom ima veze koliko i Pikaso sa Hlebinskom školom, Protokolom raspoređuje Pozicije Hrvata i sebi uzima četvrtinu.
Dabome, za to ne treba kriviti Čovića i Lagumdžiju. Čović spašava Titanik bacajući dio dragulja i zlatnine u crne hegemonističke dubine. Lagumdžija, pak, ni luk jeo ni luk mirisao, što ne znači da je pošten, koristi ono što su postigli bošnjački politički begovi dok je trajala ljubav. I sprijeda i odostraga.
Hrvati i njihova politička nomenklatura su žrtve, pored svega, i ostalog, što sam nabrojao na početku, jedne neviđene prevare. Muslimanski Saraj je godinama i mandatima pričao o Državi, Državi, Državi, tako da su hrvatske stranke slijepo vjerovale u to. Usput ih je, taj isti Saraj, razbijao dračovim klinovima i grabovim maljevima. Tako su nastala dva Hadezea. Ravnofederativnost Hrvata i Bošnjaka, međutim, puno brže je propadala nego što je Država rasla.
Tako se došlo do trenutka da Zlatko Lagumdžija potpiše Ahdnamu Hrvatima da dobiju svoje.
Problem je mnogo dublji od pametovanja o tome da su Hrvati imali Herceg-Bosnu pa je dali ubudale. I od toga da je Esdepe dobio pravo da udijeli Hrvatima zato što su muslimani izabrali Željka Komšića, NLH, Neidentifikovanog Letećeg Hrvata, u Predsjedništvo.
Ovaj Protokol je sumračna najava mogućeg scenarija Hegemonističke Bosne u kojoj Većinski Jedan Građanin dodjeljuje pozicije, prava i ravnopravnost.
Osobno mislim da se nekim političkim strankama žurilo da se formira Savjet Ministara. JIO. Možda je bolja varijanta bila da se Lagumdžiju istjera na čistac. Pa neka ode i u opoziciju. Potrčali bi oni iz Sarajeva na njegovo mjesto. Bez brige.

DA LI JE DODIK
NAPAO SAD ILI SU
SAD NAPALE TUŽILAŠTVO
Doista je nepodnošljivo čitati kako neki strani diplomata brani činjenicu da u Tužilaštvu BiH BiH postoji strana uš koja je uposlenik ambasade i koja, uš, radi na tehničkim pitanjima. Pitanja života i smrti, u politici, su Tehnička Pitanja, STN. Sunce Te Nejebalo.
Strani diplomata je Mun, Amamb u BiH. Ambasador u nepostojećoj državi.
Dotični pojedinac na tehnilčkom radu u Tužilaštvu organizuje obuke a osoblje Tužilaštva je to samo tražilo. Pa koji će kurac u Tužilaštvu BiH, ako im treba obuka.
Sada je problem to što Dodik to priča, a lijepo je obećao da neće više, kaže Mun. A nije problem što dotični pojedinac tamo službuje.
Crtao ti na tabli one stvari ili romboide, mene obuka podsjeća na rat.
Međutim, sve to nije toliko čudno. Na teritoriji na kojoj ne postoji država, vadi ga ko naiđe i kad stigne.
Ovdje je samo zanimljiva struktura tih ljudi u Tužilaštvu BiH. I struktura njihovih ličnosti. Kakve su to nezavisne protuve iz oblasti pravde koje dopuštaju, mirno gledaju, autopetinguju, ekstaziraju, dok im stranac sjedi u Tužilaštvu i popuje im, špijunira, manipuliše i nadgleda.
Da i jedan ima ličnosti, ljudskosti i profesionalizma makar za Mjesnu Zajednicu, a ne za Državu, javno bi se odrekao takvog angažmana i otišao da radi kao referent za niža pravna pitanja u d.o.o.

KIM ZLA TKO NA DUPE ILI NA TJEME
Nakon uministrenja Kim Zla Tka, apsolutno najvećeg dejtonskog dostignuća Bosne i Hercegovine, jer se, jadničak, borio krvavo za to, tolike mjesece, a Alkalaj je to dobio koisP, pitanje je šta će biti sa sarajevskom političkom scenom. Ali ne Da li će Fahro potpuno zdrobiti Esdea i iz toga profitirati na lokalnim izborima, nego Da li će Esdepe na lokalnim izborima pasti na dupe ili na tjeme.
Jasno je da Esdepe gubi svoj ugled među biračima i taj opšti odjek se teško nadomješta, teško vraća i teško sprječava. Jer, lolalni izbori su izbori sa mnogo strina i tetaka i tu ne pomaže opšta priča Ministarstvo za Čovjeka i slično.
Pad Esdepea je posve izvjestan ali je bitno kakav će i koliki biti i gdje će biti razmješten. U Republici Srpskoj neće moći uraditi ništa jer je to potencijalno njegovo biračko tijelo malo i okrenuće se čvršćim nacionalnim igračima. I u Federaciji. Borba za ministarstvo inostranih poslova neće niko prepoznati kao bošnjački nacionalni interes. Ako ne padne značiće to da Esdea i Esbebe nisu ništa radili na svojoj organizaciji na terenu.
Bitno je i to kako će Dva Hadezea zaposjesti teritorij jer biračko tijelo i u mješovitim općinama prepoznaje da je borba za Hrvatski Politički Interes bila dosljedna i uspješna. Bitno je i to kako će Esdea raditi sa svojom organizacijom na terenu da bi povratila uticaj i izašla ispod plašta Države za Čovjeka. To je, možda i najupitniji segment jer Fahro Esbebe udara medijski i organizacijom na terenu a Kim tuče federacijski i držanjem javnih preduzeća i uopšte javne moći. Zaključujem da je Esdea u velikoj opasnosti i lokalni izbori se mogu pokazati kao posljednja prilika.
Veliki Čovjek Za Državu, Kim Zla Tko, neosporno je izgubio formiranjem Savjeta ministara. Ako je već htio da bude faca na seoskom prelu, sa pumpom za bicikl i niklovanom šnalom za desnu nogavicu kako mu lanac ne bi ukolomastio hlače, trebao je nakon izbora, čim se digla buna dva HDZ, a on dobio na poklon Vladu F od Ohaera i Nekih Ambasada, otići u opoziciju izjavivši Neću da budem Trećina Nacionalnog Kolača. Tada bi mu još neko i povjerovao.
Ali sve ovo ne znači da je odustao od svoje bošnjačko-hegemonističke politike pod plaštom Esdepea. Čekaće sljedeću priliku, 2014. Da pripremi i provede udar i na BiH.
Stoga je važno da ga se slijedeće godine sasiječe na lokalu.

CERIĆ – ZUKORLIĆ KORPORACIJA
U predvečerje najbratskijeg rata Ovdje, otkako su ga Turci nazvali Balkan, djelovala je jedinstvena formula koja je alhemičarski sprezala skrajnute politikoide, javnosne izdrkavače uopšte, iskompleksirane ljekare, pseudotuberanske književnike, utrapljene rodoljube, kurčeve junake, bizmismene, lopove iz oslobođene koride Markovićevih liberalizacija i klasične kriminalce.
Međutim, nije se iz toga stvorilo zlato nego čedo jedinstvene nacionalističko-kriminalizovano-parazitske političke nomenklature koja je uništila sve što je komunizam krvavo stvarao skoro pola stoljeća. Rodile su se Pare i Mržnja. Pare su, dabome, lopovske a mržnja je, jakako, narodna. Kolika je Mržnja, jasno je iz aktuelnih tekstuljaka. Neki Erol iz Amerike piše o tome šta je Dodik u trouglu Amerika – Ankara – Doha, SGJ, a neki Radio Emir piše o tome kako se muslimani u Banjaluci živi ne čuju. Kao i Jermeni u Istanbulu. Kao i Jevreji kod Itlera, dodajem ja. Mada su Oni to već dodali i neistorično se uvrstili u Velike Svjetske Žrtve, samo od Krvave Srpske Ruke, SIJF. Fašističko.
A Srbi u Sarajevu svaku noć dižu graju i galamu, ruše izloge zato što je izgubilo ili pobijedilo njihovo FK Sarajevo, pa nevladine organizacije spavaju u vrećama pred Ohaerom i čekaju da predaju zamolbe Visokom Predstavniku da uputi blagougodni pozivčić Srbima, koji su, poznato je, većina u Sarajevu, Sarajevu Zlatan-age a ne Asima Ferhatovića, da barem jednu noć ne galame po Sarajevu, da bi ljudi mogli da spavaju. Jer, rano idu na posao u Zajedničke Organe.
Stranački sastanak te Sprege, bilo kojeg nacionalnog mirisa i okusa, tekao je, otprilike ovako. Znači, svaki dan pet saopštenja protiv onih Političkih Pedera i protiv onih Antinaših iz inostranstva, svaki dan smijeniti Pedere i postaviti pet Naših na direktorska mjesta, svaki dan u skupštini govoriti pet sati. Imal ko šta Razno. Ja sam dao pare prvog dana kad je Stranka osnivana i stalno dajem. Kad ću dobiti dozovolu da uđem u Preduzeće. Tišina tamo. Mi vodimo politiku. Vi ste donatori.
U međuvremenu Sprege su doživjele različite sudbine. Neke su izgubile vlast, kao SDS, pa se morale umivati, godinama, ko mačak na ogradi. Neke su doživjele Sanadera pa opet izgubile Vlast. Neke su dobile Člana P, pa im Fahro, koji nije ušao u Spregu kao Donator, nego ušao u Politiku kao Oblakoder, svaki dan nabija na nos njake pare. Pare, Bakire, Pare. Ako čuju oni iz zagrebačke advertajzingice, biće I Bakir i Pare,
Danas pratim mog omiljenog junaka iz Hiljadu i jedne Moći, Prečestitog Cerića. Zajedno sa Muazukijem, pitali neki Ko ti je Muazuki, Muarem Zukorlić, Muazuki lijepo zvuči i pogodno za Ajatolah Muazuki, na primjer, osnovao Bošnjačku Nacionalnu Fondaciju.
Sjatili se tu Bizmismeni iz Hrvatske, BiH i Sandžaka, sve nezavisnih zemalja u 3LPM, i uvijek spore Dijaspore. Oni će da prilože pare za Nacionalnu Stvar. Dobro, usput su potpisale protokol asocijacije bizmismena Tešnja i Sandžaka. Što je ravno ujedinjenju NYSE i Deutsche Börse.
Muazuki je je naglasio da Bošnjaci moraju sami da nađu način da zaštite svoje nacionalne vrijednosti i zaštite sebe i svoju djecu od novih stradanja i genocida. A tu su nezamjenjive Pare. Veli, od deset miliona Bošnjaka u svijetu, deset hiljada može da da po Sto Eura za Nacionalne Vrijednosti. Da ga čuje Termin Nikšić, uzeće ga, uzeće ga, za Ministra Finansija i Para.
Cerić je naglasio da Bošnjaci, & BNF & BANU & MINA, moraju graditi BiH kao Matičnu Domovinu u kojoj će moći iskazivati Puninu nacionalnog identiteta a u kojoj će biti zaštićena prava svakog naroda i građanina. Kao Srba u Hrvatskoj, dodajem.
Sad, promatram kako bi se mogla završiti ta tvrda vjera između Vjere i Para. Kao i svuda gdje se upletu pare. Krvavo, usrano i tragično. Jer Self Cerić i Muazuki, stvaraju, u stvari, jedan paralelni sistem. A paralelni sistemi su uvijek na ivici regularnosti i zakonitosti. Oni ne priznaju države u kojima su. Oni stvaraju mutantno samorazmnožavajuće biće koje će imati unutrašnje zakone, logiku i pare. To je poruka i političkoj artikulaciji Bošnjaka. NisteNiZašta.
Kako ne voli da pročita Bazdulj, Vrijeme će pokazati.

DVOSTRUKA IGRA GENOCIDA
ili ODBRANA TURSKE

I POSLJEDNJI DANI BOSNE
Sarajevska medijska, politička i intelektualna sinija dobila je novo jelo. Odbrana Turske. Cijela storija bi se mogla, jednog dana upriličiti i kao posebna dramska teatralizacija pod nazivom Odbrana Turske i Posljednji Dani Bosne.
Pošto je Dodik izjavio da će Esenesde predložiti u PS BiH zakon o kažnjavanju negiranja genocida nad Jermenima u tolerantno davno doba kraha Otomanskog carstva, sve se živo sjatilo na branik Turske.
Tako su tradicionalne velike Sarajevske teme, Džeko pišao dok je Siti pobijedio, Banjalučke korpe za otpatke koštaju 207,32385664860088 KM, dok BiH nema budžet, Luda Srpkinja bošnjacima u logoru vadila oči kukakama, Zločinac Batko tukao muža joj čizmama, Gdje oženjeni Javni Srbi varaju žene, Dodik provodi koncept Velike Srbije, Velike Rusije i Velikog Karadžića... potpuno potisnute u drugi plan.
Ahvaz je čak zametnuo i veliku temu Fakir Bakir i posvetio prostor Dodikovom napadu na Tursku koja je, poznato je, lider na Balkanu. Tu se prijetilo i činjenicom da je Turska prvi partner Amerike, da Obama podržava svog Prvog partnera, da Turska ima status najpovlaštenije nacije na Balkanu, dodajem ja. Samo što nije rečeno Turska ima pravo da jebe nahnu Jermenima i Kurdima, u posljednje vrijeme i Izraelu, šta se vi iz Banjaluke.ba javljate.
A onda je potegnut i ključni, intelektualni faktor. Izvjesni prof na Odsjeku za historiju, STJ, Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Zijad Šehić, objašnjava čitateljluku kako ni dvadesetak zemalja nije priznalo genocid nad Jermenima a kako je stvar sa srpskim istrebljenjem u Srebrenici potpuno jasna. U Turskoj je tada, kaže Šehić, bio rat i ljudi su sa obje strane nastradali. U Srebrenici, velim ja, nije bio rat, s jedne strane su bile srbohorde koje se hrane živim ljudskim mesom i malo prodimljenim kostima a sa druge strane go i bos, naoružan samo praćkom i čeparom, Naser Orić, koji je jedva spasio glavu u zadnjem trenutku i otišao u Sarajevo.
Pošto Sarajevski milje BiH shvata kao jednu, svoju, dabome, Ćaršiju, red je, mislilo bi se, da se najprije bude dobar sa svojim insanima u Ćaršiji, pa onda, polahko, proširuješ dobrotu do drugih ćaršija. A ako stalno budeš dobar sa drugim ćaršijama da bi neke insane istjerao iz Svoje Ćaršije, jednog dana će insani pregraditi avliju. A Ćaršija će, bezbeli, prnuti u ćabar.
Ta dvostrukost bošnjačke političke, javne i intelektualne scene, ali dvostrukost prema svemu, onemugućuje bilo kakav dogovor o unutrašnjem poretku i vanjskom kolosijeku BiH. Očito je da sarajevska medijska, vjerska i politička satanizacija Srba i Republike Srpske dobija novog saveznika: Promovisanje Turske kao Velikog Brata, Prvog Partnera SAD i Obame, koji će u BiH riješiti sve probleme iz neostvarenih želja Sarajevskog političkog kruga.

IZMEĆARI VELIKOG
VOĐE KIM ZLA TKA
Fra Petrica Jeleč, Veliki duhovni vođa Velikog pokreta sarajevske SDU, Socijaldemokratske Unitarizacije, najpoznatiji fratar među Zlataganovim ljepotanima i najveći ljepotan među muškobanjastim propovjednicama Sarajokokotline, dao je 486. Veliki Novogodišnji Intervju.
Frape Trica je, po narcisoidnim fotkama, da ne znam, kladio bih se, turbo-folk zvijezda Diskotona, iz 78. g. koja ima jedan ili dva hita, Četiri fratrića idu s Trebevića, hit-singlica, prodana u platinastom tiražu, i koja kosu pere voluminoznim šamponima a svaku dlaku polira pastom za rostfrajne i niklovane cijevi.
Politički, to je jedna vrsta troske u Topionicama Lažnih Ideja, odbačena na otopišta, koja se, s vremena na vrijeme, odvozi na deponije jalovine.
Folklorno, poznat je kao pomni čitalac ideja i ideologije Rajka Vasića, tajnih poruka Džona Mejdžora, vojnih konstatacija generala Stipetića i tekstova Dražena Pehara.
Zalizani, i izlizani, Sarajski Propagandist Naše Zemlje, unitarne, lijepe gizdave, meni je znimljiv samo po tome što se u svojim izjavuljcima zalaže za ukidanje Republike Srpske, američku političku intervenciju u BiH i oktroisanje vlasti na nivou BiH po formuli nelegalne, hegemonističke i neustavne vlasti Federacije.
Radi se o političkom programu Esdepea i Velikog Vođe Kim Zla Tka, koji je, iako pokušajno provođen u vrijeme isporuke Gvantanamaca, pa i sada repriziran kroz vladu Raščupanog Štrumfa Termina Nikšića, odbačen na otpad propalih Bosanskih Političkih Ideja.
Veliki Vođa Kim Zla Tko, i njegovi izmećari poput Fra Zvijezde Diskotona, u skladu sa vremenom u BiH, kao i Tači sa Katoličkim Božićem.