среда, 28. децембар 2011.

CERIĆ – ZUKORLIĆ KORPORACIJA
U predvečerje najbratskijeg rata Ovdje, otkako su ga Turci nazvali Balkan, djelovala je jedinstvena formula koja je alhemičarski sprezala skrajnute politikoide, javnosne izdrkavače uopšte, iskompleksirane ljekare, pseudotuberanske književnike, utrapljene rodoljube, kurčeve junake, bizmismene, lopove iz oslobođene koride Markovićevih liberalizacija i klasične kriminalce.
Međutim, nije se iz toga stvorilo zlato nego čedo jedinstvene nacionalističko-kriminalizovano-parazitske političke nomenklature koja je uništila sve što je komunizam krvavo stvarao skoro pola stoljeća. Rodile su se Pare i Mržnja. Pare su, dabome, lopovske a mržnja je, jakako, narodna. Kolika je Mržnja, jasno je iz aktuelnih tekstuljaka. Neki Erol iz Amerike piše o tome šta je Dodik u trouglu Amerika – Ankara – Doha, SGJ, a neki Radio Emir piše o tome kako se muslimani u Banjaluci živi ne čuju. Kao i Jermeni u Istanbulu. Kao i Jevreji kod Itlera, dodajem ja. Mada su Oni to već dodali i neistorično se uvrstili u Velike Svjetske Žrtve, samo od Krvave Srpske Ruke, SIJF. Fašističko.
A Srbi u Sarajevu svaku noć dižu graju i galamu, ruše izloge zato što je izgubilo ili pobijedilo njihovo FK Sarajevo, pa nevladine organizacije spavaju u vrećama pred Ohaerom i čekaju da predaju zamolbe Visokom Predstavniku da uputi blagougodni pozivčić Srbima, koji su, poznato je, većina u Sarajevu, Sarajevu Zlatan-age a ne Asima Ferhatovića, da barem jednu noć ne galame po Sarajevu, da bi ljudi mogli da spavaju. Jer, rano idu na posao u Zajedničke Organe.
Stranački sastanak te Sprege, bilo kojeg nacionalnog mirisa i okusa, tekao je, otprilike ovako. Znači, svaki dan pet saopštenja protiv onih Političkih Pedera i protiv onih Antinaših iz inostranstva, svaki dan smijeniti Pedere i postaviti pet Naših na direktorska mjesta, svaki dan u skupštini govoriti pet sati. Imal ko šta Razno. Ja sam dao pare prvog dana kad je Stranka osnivana i stalno dajem. Kad ću dobiti dozovolu da uđem u Preduzeće. Tišina tamo. Mi vodimo politiku. Vi ste donatori.
U međuvremenu Sprege su doživjele različite sudbine. Neke su izgubile vlast, kao SDS, pa se morale umivati, godinama, ko mačak na ogradi. Neke su doživjele Sanadera pa opet izgubile Vlast. Neke su dobile Člana P, pa im Fahro, koji nije ušao u Spregu kao Donator, nego ušao u Politiku kao Oblakoder, svaki dan nabija na nos njake pare. Pare, Bakire, Pare. Ako čuju oni iz zagrebačke advertajzingice, biće I Bakir i Pare,
Danas pratim mog omiljenog junaka iz Hiljadu i jedne Moći, Prečestitog Cerića. Zajedno sa Muazukijem, pitali neki Ko ti je Muazuki, Muarem Zukorlić, Muazuki lijepo zvuči i pogodno za Ajatolah Muazuki, na primjer, osnovao Bošnjačku Nacionalnu Fondaciju.
Sjatili se tu Bizmismeni iz Hrvatske, BiH i Sandžaka, sve nezavisnih zemalja u 3LPM, i uvijek spore Dijaspore. Oni će da prilože pare za Nacionalnu Stvar. Dobro, usput su potpisale protokol asocijacije bizmismena Tešnja i Sandžaka. Što je ravno ujedinjenju NYSE i Deutsche Börse.
Muazuki je je naglasio da Bošnjaci moraju sami da nađu način da zaštite svoje nacionalne vrijednosti i zaštite sebe i svoju djecu od novih stradanja i genocida. A tu su nezamjenjive Pare. Veli, od deset miliona Bošnjaka u svijetu, deset hiljada može da da po Sto Eura za Nacionalne Vrijednosti. Da ga čuje Termin Nikšić, uzeće ga, uzeće ga, za Ministra Finansija i Para.
Cerić je naglasio da Bošnjaci, & BNF & BANU & MINA, moraju graditi BiH kao Matičnu Domovinu u kojoj će moći iskazivati Puninu nacionalnog identiteta a u kojoj će biti zaštićena prava svakog naroda i građanina. Kao Srba u Hrvatskoj, dodajem.
Sad, promatram kako bi se mogla završiti ta tvrda vjera između Vjere i Para. Kao i svuda gdje se upletu pare. Krvavo, usrano i tragično. Jer Self Cerić i Muazuki, stvaraju, u stvari, jedan paralelni sistem. A paralelni sistemi su uvijek na ivici regularnosti i zakonitosti. Oni ne priznaju države u kojima su. Oni stvaraju mutantno samorazmnožavajuće biće koje će imati unutrašnje zakone, logiku i pare. To je poruka i političkoj artikulaciji Bošnjaka. NisteNiZašta.
Kako ne voli da pročita Bazdulj, Vrijeme će pokazati.