NOĆI AJVATOVICE
Ako izostavim iskrene nakane vjernika i običnog svijeta posjetilaca i legendu o kišnim molitvama (mada je to čisto slavenska stvar), tri zastrašujuće stvari prate Dane Ajvatovice i pretvaraju ih u Noći.
Efendija Cerić je govorio o potrebi da se bude nacija, da se sabiju redovi i da se ostvare ciljevi ali je rekao da se mora ostvariti i Poredak. Nije obrazlagao detalje ali se ne može izbjeći veza sa Islamskom deklaracijom Alije Žrtvalije Mira i sa onim što je Cerić već govorio – o nacionalno čistoj teritoriji samo za muslimane, pošto svi imaju svoje teritorije nakon raspada Majčice Sfrjice.
Prisustvo gostiju iz Irana i Turske. Kakve oni veze imaju sa Kišama Nad Naseobinom, u ona davna brdovita vremena. Kad su već u pitanju molitve za kiše o tome su nešto zborile Dodole pa i Američki Istrijebljeni Indijanci. Ti molitvari bi bili preči gosti. Osim ako se ovdje ne radi o inspiratorima i pokroviteljima. No, da se nagađamo, Iran je ovdje simbol nove tehnologije islamske vjere a Turska kao Neootomanski Stabilizator. I inspirator.
Konjanici. Nešto se povodom Ajvatovice priča i o legendi, nešto o kulturi, nešto o vjeri, ali njena suština su Konjanici koji prolaze putevima prema Pruscu i zbog kojih se zaustavlja saobraćaj. Konjanici su simbol Otomanskog osvajanja. Konjanici su sjećanje na daleki San Pokoravanja. Mada je pozanto da su osmanlije u pribavljanje novih teritorija išli, uglavnom, mopedima.
Ako izostavim iskrene nakane vjernika i običnog svijeta posjetilaca i legendu o kišnim molitvama (mada je to čisto slavenska stvar), tri zastrašujuće stvari prate Dane Ajvatovice i pretvaraju ih u Noći.
Efendija Cerić je govorio o potrebi da se bude nacija, da se sabiju redovi i da se ostvare ciljevi ali je rekao da se mora ostvariti i Poredak. Nije obrazlagao detalje ali se ne može izbjeći veza sa Islamskom deklaracijom Alije Žrtvalije Mira i sa onim što je Cerić već govorio – o nacionalno čistoj teritoriji samo za muslimane, pošto svi imaju svoje teritorije nakon raspada Majčice Sfrjice.
Prisustvo gostiju iz Irana i Turske. Kakve oni veze imaju sa Kišama Nad Naseobinom, u ona davna brdovita vremena. Kad su već u pitanju molitve za kiše o tome su nešto zborile Dodole pa i Američki Istrijebljeni Indijanci. Ti molitvari bi bili preči gosti. Osim ako se ovdje ne radi o inspiratorima i pokroviteljima. No, da se nagađamo, Iran je ovdje simbol nove tehnologije islamske vjere a Turska kao Neootomanski Stabilizator. I inspirator.
Konjanici. Nešto se povodom Ajvatovice priča i o legendi, nešto o kulturi, nešto o vjeri, ali njena suština su Konjanici koji prolaze putevima prema Pruscu i zbog kojih se zaustavlja saobraćaj. Konjanici su simbol Otomanskog osvajanja. Konjanici su sjećanje na daleki San Pokoravanja. Mada je pozanto da su osmanlije u pribavljanje novih teritorija išli, uglavnom, mopedima.