NAŠE OSLOBOĐENJE
Stolni grad Sarajevo, prijestolnica, bosnizacija Sarajeva i sarajevizacija BiH, opšti patriotizam širokog spektra, udržavljeno novinarstvo, novinarstvo u državnom pajcu, medijsko dodvorništvo, i, naročito, samomesijanstvo sarajevskog političkog kruga, stvaraju kolektivnu psihozu kojoj podliježu i novinari. Već je evidentirano kako novinarska samosvijest, dignitet i pijedestalnost dovodi do toga da Federalni Minutaš izjavljuje: ja sam rekao Amerikancima... ili onaj iz galerije Jedan čovjek – Jedne novine, današ, piše: Tihićevo učešće u prudskom procesu je katastrofalno za BiH (otprilike)... novinari i novine se često dovode u poziciju da se ponašaju kao političke stranke.
Ne čudi, onda, što Josip Vričko iz Oslobođenja, danas polemiše sa nekim mojim izjavama. Ne čudi ali je smiješno da jedan novinar, koji ima priliku da svaki dan bude pametan, jer ga niko ne goni bičem i, jer, živi u slobodi medija, polemiše sa dnevnom izjavom ili kapitalnim stavom, svejedno, i popuje nekom iz dnevne političke mješalice.
Razlozi mogu biti:
· Ulizičko-dodvornički
· Dužničko-povjerilački ili
· Jevtino-propagandni
Nepotrebno je da jedan novinar bude advokat NATO-pakta. Ili, ako već govori o „našoj vojsci“ i „našoj zemlji“, onda bi s očekivalo da kaže i „naš NATO“ pa da sistem bude potpuno konzistentan.
Ne mislim da ja, ili bilo koji drugi politički zupčanik, treba da se bori za slobodu i nezavisnost dnevnih izjava, ili da budemo zaštićeni ko kineske pande. Mislim da novinari ne treba da se prljaju takvim polemikama, svrstavanjima, pomaganjima, podrepaštvom i prostituisanajem.
Pitanje vojske u BiH nije pitanje jedne izjave. U koordinatnom sistemu političke dugoročnosti i finansijske logistike treba gledati i zahtjeve za članstvom u NATO-u. Ako ćemo cijeli finansijski aranžman sa MMF-om potrošiti za trogodišnje finansiranje vojske, računovodstveno gledano, ne mnislim da te pare bukvalno idu u te kanale, onda je to skupa igračka za „našu zemlju“.
Ozbiljan novinar bi stvar trebao da gleda i širokom koordinatnom sistemu, mnogo širem nego dnevni političar. A ne da prijeti: NATO nije švedski stol. Da li je BiH, pri tome, švedski stol za NATO ili za bilo koju drugu asocijaciju.
A „naša vojska“ je već druga sfera.
Nešto slično kao i „naš autobus“ iz Tuzle, na zapaljivoj raskrsnici u Mostaru.
Stolni grad Sarajevo, prijestolnica, bosnizacija Sarajeva i sarajevizacija BiH, opšti patriotizam širokog spektra, udržavljeno novinarstvo, novinarstvo u državnom pajcu, medijsko dodvorništvo, i, naročito, samomesijanstvo sarajevskog političkog kruga, stvaraju kolektivnu psihozu kojoj podliježu i novinari. Već je evidentirano kako novinarska samosvijest, dignitet i pijedestalnost dovodi do toga da Federalni Minutaš izjavljuje: ja sam rekao Amerikancima... ili onaj iz galerije Jedan čovjek – Jedne novine, današ, piše: Tihićevo učešće u prudskom procesu je katastrofalno za BiH (otprilike)... novinari i novine se često dovode u poziciju da se ponašaju kao političke stranke.
Ne čudi, onda, što Josip Vričko iz Oslobođenja, danas polemiše sa nekim mojim izjavama. Ne čudi ali je smiješno da jedan novinar, koji ima priliku da svaki dan bude pametan, jer ga niko ne goni bičem i, jer, živi u slobodi medija, polemiše sa dnevnom izjavom ili kapitalnim stavom, svejedno, i popuje nekom iz dnevne političke mješalice.
Razlozi mogu biti:
· Ulizičko-dodvornički
· Dužničko-povjerilački ili
· Jevtino-propagandni
Nepotrebno je da jedan novinar bude advokat NATO-pakta. Ili, ako već govori o „našoj vojsci“ i „našoj zemlji“, onda bi s očekivalo da kaže i „naš NATO“ pa da sistem bude potpuno konzistentan.
Ne mislim da ja, ili bilo koji drugi politički zupčanik, treba da se bori za slobodu i nezavisnost dnevnih izjava, ili da budemo zaštićeni ko kineske pande. Mislim da novinari ne treba da se prljaju takvim polemikama, svrstavanjima, pomaganjima, podrepaštvom i prostituisanajem.
Pitanje vojske u BiH nije pitanje jedne izjave. U koordinatnom sistemu političke dugoročnosti i finansijske logistike treba gledati i zahtjeve za članstvom u NATO-u. Ako ćemo cijeli finansijski aranžman sa MMF-om potrošiti za trogodišnje finansiranje vojske, računovodstveno gledano, ne mnislim da te pare bukvalno idu u te kanale, onda je to skupa igračka za „našu zemlju“.
Ozbiljan novinar bi stvar trebao da gleda i širokom koordinatnom sistemu, mnogo širem nego dnevni političar. A ne da prijeti: NATO nije švedski stol. Da li je BiH, pri tome, švedski stol za NATO ili za bilo koju drugu asocijaciju.
A „naša vojska“ je već druga sfera.
Nešto slično kao i „naš autobus“ iz Tuzle, na zapaljivoj raskrsnici u Mostaru.