SPAŠAVANJE VOJNIKA ABU HAMZE
Nadležne institucije BiH će prije iz Bosne i Hercegovine istjerati Republiku Srpsku nego Abu Hamzu.
Tom čovječuljku, koji nosi sat na desnoj ruci i kome kosa i obrve izgledaju kao ofarbane, oduzeto je državljanstvo BiH koje i nije trebalo da mu se daje. Abu se onda žalio tamo i ovamo a sud za ljudska prava u Strazburu je rekao da se privremeno zabranjuje izgon sve dok Ustavni sud Naše Zemlje ne donese konačnu odluku. Sud zasijeda u četiri, šest, osam, deset i dvanaest... i još ništa. Postoji provala Usbaša (udbaša iz Slobodne Bosne) da su neki suci glaslai za izgon a stranci i esdeaovka Palavrić bili protiv.
Kada je u ratu, u nekoj od faza na početku, neko donio odluku da se JNA, pošto je popušila u Sloveniji i Hrvatskoj, povuče i iz BiH, to je i učinjeno. Usput su ih palili i ubijali ko pse u Dobrovoljačkoj i na tuzlanskoj malti. Kakvagod je bila ta vojska, u nju su se Serbi uzdali. Bio sam u kasarni u Bjelovaru, u doba dinastije ZNG, i vidio na smrt okrečene Srbe koji su pobjegli vojsci u Kasarnu JNA. Znali su da je Jasenovac daleko i da do njega živi neće stići, da će ih pobiti po šumama Bilogore i kojekuda. Pa ipak su taj odlazak Srbi preživjeli i u BiH, junački skinuli petokraku i zatakli trobojku.
Bošnjaci, izgleda neće preživjeti odlazak Abu Hamze. I još nekih pet-šest stotina mudžahedina. Toliko se bore zanjih da će stradati i Lagumdžija koji ih je nekolicinu proslijedio u Gvantanamo.
U čemu je problem?
Mudžahedini su posljednja nada ovdašnjeg izlaganog sirotog islamskog svijeta o tome da će BiH postati Bosna iz Islamske deklaracije i da će muslimani živjeti sami a da će bogati arapski svijet ovdje donijeti pare i bogatstvo, najprije preko tzv. humanitarnih organizacija, onda preko svjetlećih i uđinđanih arabijski džamija pa onda i šušteću valutu. Za ostale, malobrojnije, mudžahedini su važna karika KOM-a, Kriminalizovane Odbrane Muslimana. Preko njih su Čengići i ahbabi pljačkali velike pare. Pljačkali su i mudžahedini. Njihovim odlaskom sistem se raspada a postoji i opasnost da se istragama razotkrije prljavi markotok.
Mudžahedini i njihova lirska varijanta sa nogavicama za duboku vodu, vehabije, imali su i imaju misionarski zadatak da od tihih, promišljenih, opreznih, umiljatih, prilagodljivih, malo radinih, čaršijskih, skoro filozofskih muslimana, ićindijskih insana, načine agresivne, krvožedne, vjeroisključive i tamaniteljske fundamentaliste. Da bi to uradili, moraju se inkorporirati u ovdašnje društvo a ne da ih deportiraju.
O tome da su to važni ljudi Mreže Bin Ladena neću ni da govorim.
Zbog toga se toliko ne da Abu Hamza. I zbog toga ga toliko ne daju.
Sve se vješto pokušava prebaciti na teren ljudskih prava. A oni koji su kršili zakone dajući državljanstva, pljačkali preko humanitarnih organizacija, organizovali zločine i sječe glava – njima neće faliti ni oslobađajuća presuda sa glave.
Ostanak Abu Hamze, koji nije imao nikakvog prava da dođe ovdje i da dobije pasoš i ostalo, znak je da rat još nije završen.
Kao što je teška politička borba nad telekomom i nad energetskim sektorom u Federaciji, znak da je rat kratko trajao pa se nije stiglo sve opljačkati. Da je rat trajao još godinu, godinu i po, sad bi u Federaciji bio mir oko impulsa i kilovata.
Nadležne institucije BiH će prije iz Bosne i Hercegovine istjerati Republiku Srpsku nego Abu Hamzu.
Tom čovječuljku, koji nosi sat na desnoj ruci i kome kosa i obrve izgledaju kao ofarbane, oduzeto je državljanstvo BiH koje i nije trebalo da mu se daje. Abu se onda žalio tamo i ovamo a sud za ljudska prava u Strazburu je rekao da se privremeno zabranjuje izgon sve dok Ustavni sud Naše Zemlje ne donese konačnu odluku. Sud zasijeda u četiri, šest, osam, deset i dvanaest... i još ništa. Postoji provala Usbaša (udbaša iz Slobodne Bosne) da su neki suci glaslai za izgon a stranci i esdeaovka Palavrić bili protiv.
Kada je u ratu, u nekoj od faza na početku, neko donio odluku da se JNA, pošto je popušila u Sloveniji i Hrvatskoj, povuče i iz BiH, to je i učinjeno. Usput su ih palili i ubijali ko pse u Dobrovoljačkoj i na tuzlanskoj malti. Kakvagod je bila ta vojska, u nju su se Serbi uzdali. Bio sam u kasarni u Bjelovaru, u doba dinastije ZNG, i vidio na smrt okrečene Srbe koji su pobjegli vojsci u Kasarnu JNA. Znali su da je Jasenovac daleko i da do njega živi neće stići, da će ih pobiti po šumama Bilogore i kojekuda. Pa ipak su taj odlazak Srbi preživjeli i u BiH, junački skinuli petokraku i zatakli trobojku.
Bošnjaci, izgleda neće preživjeti odlazak Abu Hamze. I još nekih pet-šest stotina mudžahedina. Toliko se bore zanjih da će stradati i Lagumdžija koji ih je nekolicinu proslijedio u Gvantanamo.
U čemu je problem?
Mudžahedini su posljednja nada ovdašnjeg izlaganog sirotog islamskog svijeta o tome da će BiH postati Bosna iz Islamske deklaracije i da će muslimani živjeti sami a da će bogati arapski svijet ovdje donijeti pare i bogatstvo, najprije preko tzv. humanitarnih organizacija, onda preko svjetlećih i uđinđanih arabijski džamija pa onda i šušteću valutu. Za ostale, malobrojnije, mudžahedini su važna karika KOM-a, Kriminalizovane Odbrane Muslimana. Preko njih su Čengići i ahbabi pljačkali velike pare. Pljačkali su i mudžahedini. Njihovim odlaskom sistem se raspada a postoji i opasnost da se istragama razotkrije prljavi markotok.
Mudžahedini i njihova lirska varijanta sa nogavicama za duboku vodu, vehabije, imali su i imaju misionarski zadatak da od tihih, promišljenih, opreznih, umiljatih, prilagodljivih, malo radinih, čaršijskih, skoro filozofskih muslimana, ićindijskih insana, načine agresivne, krvožedne, vjeroisključive i tamaniteljske fundamentaliste. Da bi to uradili, moraju se inkorporirati u ovdašnje društvo a ne da ih deportiraju.
O tome da su to važni ljudi Mreže Bin Ladena neću ni da govorim.
Zbog toga se toliko ne da Abu Hamza. I zbog toga ga toliko ne daju.
Sve se vješto pokušava prebaciti na teren ljudskih prava. A oni koji su kršili zakone dajući državljanstva, pljačkali preko humanitarnih organizacija, organizovali zločine i sječe glava – njima neće faliti ni oslobađajuća presuda sa glave.
Ostanak Abu Hamze, koji nije imao nikakvog prava da dođe ovdje i da dobije pasoš i ostalo, znak je da rat još nije završen.
Kao što je teška politička borba nad telekomom i nad energetskim sektorom u Federaciji, znak da je rat kratko trajao pa se nije stiglo sve opljačkati. Da je rat trajao još godinu, godinu i po, sad bi u Federaciji bio mir oko impulsa i kilovata.
Нема коментара:
Постави коментар