MEDDŽIDA U ZEMLJI
VISOKOG SUDSKOG
I TUŽILAČKOG SAVJETA
Detektovao sam neka zbivanja u samom vrhu sudstva Države BiH ali pošto ne mislim da je i jedna i druga institucija bitna za Državu, nisam se ozbiljnije bavio tim unutarsudskim kalamarenjem.
Ali, izgleda da je proces došao dotle da otkriva neke suštinske metastaze koje sam navijestio u svojoj prvoj knjizi Političkog ljetopisa za 2006. pod poetskim naslovom: BiH ne postoji.
Glavni akteri metastaza su VSTS ili Visoki sudski i tužilački savjet što se može zamijeniti skraćenicom ČNNZ – Čardak ni na nebu ni na zemlji, poznatiji kao instrument internacionalne lige jednostranih pravednika koji nije dozvolio Republici Srpskoj formiranje Specijalnog tužilaštva; i predsjednica Suda BiH, Meddžida Kreso koja se, inače, šminka kao talijanski mrtvac i oblači kao amazonska papiga.
VSTS je na polugodištu dao slabe ocjene predsjednici Suda BiH iz suđenja, ponašanja, opštetehničkog sudskog procesa i infinitezimalnih uspjeha u provođenju pravde. Predsjeddžida Meddžida poteže ljudske resurse Svog Suda BiH i imenuje tročlano sudsko vijeće koje presuđuje da se njihov, pa i Njen, rad ne mogu ocjenjivati jer se radi o vrhuncu karijere. Inteligentni koeficijent ovog obrazloženja tek je nešto viši od pravomoćno najsumračnije rečenice onog ohaerovog portparola koji kaže: Visoki predstavnik nikada ne najavljuje svoje poteze. Ovo govorim samo jednom.
Neosporan znak propasti jedne zemlje nastupa u trenutku kada se dvije državne a ustavno a priori neupitne institucije nađu u situaciji da su potpuno nebitne i nevalidne a, istovremeno, u egzistencijalnom sukobu.
Dakle, Visoki sudski i tužilački savjet, ČNNZ, deklarativno pravedniji brat Regulatorne agencije za komunikacije, institucija je Države za koju je nemoguće ustanoviti korelativnu detekciju nadležnosti i efektivnosti. Jer je nula, infinitezimalna, beskonačno mala.
Sud BiH, koji je trebao biti formiran zbog pravde ali je formiran zbog BiH, mada se sada čini da je formiran zbog Meddžide Kreso i njenog vrhunca karijere, nije uradio ništa ni za koga a naročio za ratnu pravdu i sankcionisanje ratnih zločina. U tom segmentu je imao jedini razlog formiranja i jedinu šansu da otvori neke pretpostavke za pomirenje pravednim trostranim suđenjem za ratne zločine pošto je Haški tribunal postao Srbaški tribunal. Ali, Sud BiH, i Meddžida sa dva-tri „d“, nije procesuirala ni prvi organizovan ratni zločin nad civilima u BiH, u Sijekovcu, kada su neregularne formacije iz Hrvatske u sadejstvu sa domaćim muslimanima u redarstveno-paravojnoj akciji pobili sve starice i starce, i ostale na zatečenom mjestu, u tom brodskom selu. Da, bake, koje nikad u životu nisu imale šansu da se našminkaju.
Ni taj očigledni zločin Meddžida nije mogla procesuirati.
Pa kakvu ocjenu onda očekuje?
Iz ponašanja Meddžide na vrhuncu karijere, moguće je razaznati tipične pravničke, pravedničke i humane osobenosti:
· Svjesna je da glavni glumac nikad ne gine
· Stoji iza jednog od najutemeljenijih porodičnih prezimena Bosne bez Hercegovine
· Shvatila je da je BiH, u stvari, pozorišna predstava malih i eksperimantalnih scena u kojoj je bitno biti joneskoovski dobro našminkan i dalijevski opravljen kako bi boje privukle pažnju prijatelja a odbile pažnju krvoločnih neprijatelja iz prašume VSTS, npr.
· Sve što je državno ima isključiv zadatak da učestvuje na Sarajevskoj paradi neefikasnog kiča koja se permanentno odvija za pripadnike međunarodne zajednice na službi u BiH.
A kad se sve prevede i prizemlji, VSTS služi za izjave tipa: reforma u pravosuđu je veoma uspješno provedena/čekaju nas reforme u pravosuđu; dok Meddžida BiH služi za konkretnije izjave tipa: neophodan je Vrhovni sud BiH i još pet-šest državnih zatvora.
Biće zanimljivo posmatrati sukob onih koi nemaju posla, nemaju rezultata i nemaju argumenata.
VISOKOG SUDSKOG
I TUŽILAČKOG SAVJETA
Detektovao sam neka zbivanja u samom vrhu sudstva Države BiH ali pošto ne mislim da je i jedna i druga institucija bitna za Državu, nisam se ozbiljnije bavio tim unutarsudskim kalamarenjem.
Ali, izgleda da je proces došao dotle da otkriva neke suštinske metastaze koje sam navijestio u svojoj prvoj knjizi Političkog ljetopisa za 2006. pod poetskim naslovom: BiH ne postoji.
Glavni akteri metastaza su VSTS ili Visoki sudski i tužilački savjet što se može zamijeniti skraćenicom ČNNZ – Čardak ni na nebu ni na zemlji, poznatiji kao instrument internacionalne lige jednostranih pravednika koji nije dozvolio Republici Srpskoj formiranje Specijalnog tužilaštva; i predsjednica Suda BiH, Meddžida Kreso koja se, inače, šminka kao talijanski mrtvac i oblači kao amazonska papiga.
VSTS je na polugodištu dao slabe ocjene predsjednici Suda BiH iz suđenja, ponašanja, opštetehničkog sudskog procesa i infinitezimalnih uspjeha u provođenju pravde. Predsjeddžida Meddžida poteže ljudske resurse Svog Suda BiH i imenuje tročlano sudsko vijeće koje presuđuje da se njihov, pa i Njen, rad ne mogu ocjenjivati jer se radi o vrhuncu karijere. Inteligentni koeficijent ovog obrazloženja tek je nešto viši od pravomoćno najsumračnije rečenice onog ohaerovog portparola koji kaže: Visoki predstavnik nikada ne najavljuje svoje poteze. Ovo govorim samo jednom.
Neosporan znak propasti jedne zemlje nastupa u trenutku kada se dvije državne a ustavno a priori neupitne institucije nađu u situaciji da su potpuno nebitne i nevalidne a, istovremeno, u egzistencijalnom sukobu.
Dakle, Visoki sudski i tužilački savjet, ČNNZ, deklarativno pravedniji brat Regulatorne agencije za komunikacije, institucija je Države za koju je nemoguće ustanoviti korelativnu detekciju nadležnosti i efektivnosti. Jer je nula, infinitezimalna, beskonačno mala.
Sud BiH, koji je trebao biti formiran zbog pravde ali je formiran zbog BiH, mada se sada čini da je formiran zbog Meddžide Kreso i njenog vrhunca karijere, nije uradio ništa ni za koga a naročio za ratnu pravdu i sankcionisanje ratnih zločina. U tom segmentu je imao jedini razlog formiranja i jedinu šansu da otvori neke pretpostavke za pomirenje pravednim trostranim suđenjem za ratne zločine pošto je Haški tribunal postao Srbaški tribunal. Ali, Sud BiH, i Meddžida sa dva-tri „d“, nije procesuirala ni prvi organizovan ratni zločin nad civilima u BiH, u Sijekovcu, kada su neregularne formacije iz Hrvatske u sadejstvu sa domaćim muslimanima u redarstveno-paravojnoj akciji pobili sve starice i starce, i ostale na zatečenom mjestu, u tom brodskom selu. Da, bake, koje nikad u životu nisu imale šansu da se našminkaju.
Ni taj očigledni zločin Meddžida nije mogla procesuirati.
Pa kakvu ocjenu onda očekuje?
Iz ponašanja Meddžide na vrhuncu karijere, moguće je razaznati tipične pravničke, pravedničke i humane osobenosti:
· Svjesna je da glavni glumac nikad ne gine
· Stoji iza jednog od najutemeljenijih porodičnih prezimena Bosne bez Hercegovine
· Shvatila je da je BiH, u stvari, pozorišna predstava malih i eksperimantalnih scena u kojoj je bitno biti joneskoovski dobro našminkan i dalijevski opravljen kako bi boje privukle pažnju prijatelja a odbile pažnju krvoločnih neprijatelja iz prašume VSTS, npr.
· Sve što je državno ima isključiv zadatak da učestvuje na Sarajevskoj paradi neefikasnog kiča koja se permanentno odvija za pripadnike međunarodne zajednice na službi u BiH.
A kad se sve prevede i prizemlji, VSTS služi za izjave tipa: reforma u pravosuđu je veoma uspješno provedena/čekaju nas reforme u pravosuđu; dok Meddžida BiH služi za konkretnije izjave tipa: neophodan je Vrhovni sud BiH i još pet-šest državnih zatvora.
Biće zanimljivo posmatrati sukob onih koi nemaju posla, nemaju rezultata i nemaju argumenata.
Нема коментара:
Постави коментар