KATASTAROFALNI
IZETBEGOVIĆ
Sin Oca Svog, Bakir Izetbegović, podnio je onomad Ustavnom sudu BiH zahtjev za obustavu zakona Republike Srpske o katastru.
Ustavni sud BiH odbio je Bošnjačku Zaštitu Kastarskih Ljudskih Prava.
Bošnjački Politički Krug nastavlja svoju čudnu borbu za državu. Ona se, kako sada stvari stoje, odvija pod nekoliko revolucionarnih parola. Država do posljednje odluke Ustavnog suda. Država do posljednjeg budžetskog miliona. Država do posljednjeg člana Esdepea koji nije Zlatagan. Država do posljednjeg Haespeovca. Radom Za Koljitak nemaju kad da učestvuju u borbi. Dijele podsticaje.
Bošnjački Politički Krug se navadio na ustavne jasle još otkad su Bošnjaci i Stranci preglasali Srbe i Hrvate u Ustavnom sudu glede Ustavnosti Svih Na Svačijem.
Njihova borba za državu kroz odluke Ustavnog suda, Visokog predstavnika i nenadležne Parlamentarne skupštine, pretvorila se u potpuni fijasko.
U prvoj fazi, sve odluke koje su izdejstvovane jogunstvom bošnjačkih političara potpuno su devastirale Ustav i Dejtonski sporazum što će, kad tad, ako BiH ne uspije prethodno da se raspadne, dovesti do poništavanja svih tih neustavnih i međunarodnom ugovoru protivnih odluka.
To će izazvati takav pravni haos u Državi da ga neće moći riješiti ni mitsko biće koje bi obuhvatalo sposobnosti nekoliko istorijskih vojskovođa.
U drugoj fazi, bošnjački političari i incijative postaju tragični i farsični. Kao ova Izetbegovićeva.
Bogomgledna je činjenica da je Republika Srpska u BiH, u Dejtonu, nije doborovoljno, ušla sa svojim stvarima i svim drugim potvrdama o državi. Na osnovu toga ima sve nadležnosti da sačinjava popis svojih stvari u svojoj kući. Što je Katastar. Pa neće, valjda, Sarajevo da popisuje naše kašike i tanjire.
Kao što nema pravo ni da popisuje stanovništvo. Postoji državljanstvo Republike Srpske. Kada se ovdje obavi popis, može Sarajevo da dobije izvještaj o tome i da to zbroji sa rezultatima popisa u Federaciji. I da Ujedinjenim nacijama i Nacionalnoj Geografiji javi broj stanovnika.
Druga taktika Bošnjačkog Političkog Kruga je žrtvotragična. Beskrajno i beskrupulozno forsiranje žrtava, ukopa i genocida. To nosanje tabuta diljem BiH, dvadeset godina o početka rata, pretvara se u političku tragediju jednog nesretnog naroda, muslimanskog, koga je Alija poveo u rat bez ikakvog razloga i bez ikakvih izgleda. Osim na stradanja. Ljudi, neuki borbama, koji nikad nisu učestvovali u ratovim, pod jadnim vođstvom i sa jadnom vjersko-banditskom vojskom, nepotrebno su stradali u Žrtvi Mira Za BiH.
Sada se kosti tih ljudi raznose u nekakvom državnom piru zauzimanja teritorija i u ostvarenju vancivilizacijske sintagme Gdje su srpske kosti tu je srpska zemlja.
Jednakom Taktikom Mrtvog Ustava pokušava se zauzeti teritorija BiH, odnosno teritorija Republike Srpske.
Prazne taktike, istorijski već propale. Kao i Žrtva Mira za BiH.
IZETBEGOVIĆ
Sin Oca Svog, Bakir Izetbegović, podnio je onomad Ustavnom sudu BiH zahtjev za obustavu zakona Republike Srpske o katastru.
Ustavni sud BiH odbio je Bošnjačku Zaštitu Kastarskih Ljudskih Prava.
Bošnjački Politički Krug nastavlja svoju čudnu borbu za državu. Ona se, kako sada stvari stoje, odvija pod nekoliko revolucionarnih parola. Država do posljednje odluke Ustavnog suda. Država do posljednjeg budžetskog miliona. Država do posljednjeg člana Esdepea koji nije Zlatagan. Država do posljednjeg Haespeovca. Radom Za Koljitak nemaju kad da učestvuju u borbi. Dijele podsticaje.
Bošnjački Politički Krug se navadio na ustavne jasle još otkad su Bošnjaci i Stranci preglasali Srbe i Hrvate u Ustavnom sudu glede Ustavnosti Svih Na Svačijem.
Njihova borba za državu kroz odluke Ustavnog suda, Visokog predstavnika i nenadležne Parlamentarne skupštine, pretvorila se u potpuni fijasko.
U prvoj fazi, sve odluke koje su izdejstvovane jogunstvom bošnjačkih političara potpuno su devastirale Ustav i Dejtonski sporazum što će, kad tad, ako BiH ne uspije prethodno da se raspadne, dovesti do poništavanja svih tih neustavnih i međunarodnom ugovoru protivnih odluka.
To će izazvati takav pravni haos u Državi da ga neće moći riješiti ni mitsko biće koje bi obuhvatalo sposobnosti nekoliko istorijskih vojskovođa.
U drugoj fazi, bošnjački političari i incijative postaju tragični i farsični. Kao ova Izetbegovićeva.
Bogomgledna je činjenica da je Republika Srpska u BiH, u Dejtonu, nije doborovoljno, ušla sa svojim stvarima i svim drugim potvrdama o državi. Na osnovu toga ima sve nadležnosti da sačinjava popis svojih stvari u svojoj kući. Što je Katastar. Pa neće, valjda, Sarajevo da popisuje naše kašike i tanjire.
Kao što nema pravo ni da popisuje stanovništvo. Postoji državljanstvo Republike Srpske. Kada se ovdje obavi popis, može Sarajevo da dobije izvještaj o tome i da to zbroji sa rezultatima popisa u Federaciji. I da Ujedinjenim nacijama i Nacionalnoj Geografiji javi broj stanovnika.
Druga taktika Bošnjačkog Političkog Kruga je žrtvotragična. Beskrajno i beskrupulozno forsiranje žrtava, ukopa i genocida. To nosanje tabuta diljem BiH, dvadeset godina o početka rata, pretvara se u političku tragediju jednog nesretnog naroda, muslimanskog, koga je Alija poveo u rat bez ikakvog razloga i bez ikakvih izgleda. Osim na stradanja. Ljudi, neuki borbama, koji nikad nisu učestvovali u ratovim, pod jadnim vođstvom i sa jadnom vjersko-banditskom vojskom, nepotrebno su stradali u Žrtvi Mira Za BiH.
Sada se kosti tih ljudi raznose u nekakvom državnom piru zauzimanja teritorija i u ostvarenju vancivilizacijske sintagme Gdje su srpske kosti tu je srpska zemlja.
Jednakom Taktikom Mrtvog Ustava pokušava se zauzeti teritorija BiH, odnosno teritorija Republike Srpske.
Prazne taktike, istorijski već propale. Kao i Žrtva Mira za BiH.