ODNOSE SA AGRESORIMA

NE POPRAVLJAJU PUTARI

Sladunjavi Bakir Izetbegović, SOS, oca svog, ne prestaje da vabi Srbe, dajući sladunjave izjave o tome kako ih 4.000 komada radi u Sarajkotlini i kako se niko nije žalio da ih neko poprijekiše ili teroriše. I Mevlid nije pucao na Srbe nego na Američku Ambasadu, dodajem. To je velika pažnja i počast za Srbe.

A Bakir onda dolijeva. Mnogi su poslije rata sami palili svoje stanove i odlazili jer nisu htjeli da žive u Alijinoj državi. Nije ih, kaže, tih Srba, bilo nikada 150.000 u Sarajevu nego 31% kad je Sarajevo imalo 350.000 stanovnika. Šta dijete zna šta je trećina.
Ako ne bih znao da je Bakir SOS, znao bih po tome kako slatkasto laže. Isto njegov babo. Tako je Alija, poslije rata preštampao predratni telefonski imenik Sarajeva i poturao pod nos strancima. Evo, ba, svi se Srbi vratili, imaju i telefone, uredno podnosili ćage sa zahtjevom.
Ali finalni uzlet Bakir postiže konstatacijom, u razgovoru koji je snimljen za jedinu tursku televiziju u Republici Srpskoj, znate vi dobro koju, da ća autoput Petce i autoput Banjaluka - Doboj, popraviti odnose između Banjaluke i Sarajeva.
Svaka čast svakom zanimanju. Ali, putari ne mogu da poprave odnose između Patriota i Agresora, Genocidaša, Koljača i Četnika, kako Srbe svakodnevno časti sarajevska javnost. Nisu se u tim odnosima pojavile rupe. Pojavili su se kanjoni.
Nedavno je neko pucao na neku bošnjačku kuću ili bogomolju blizu Teslića. Mediji u Sarajevu odmah naslovili Četnici pucali na džamiju. Ako su Četnici pucali onda su pucali na Turke. A odnose između Turaka i Četnika je teško popraviti autoputevima, čak ni ćuprijama.
Bakir Izetbegović zašećerenim izjavama kupuje vrijeme. Čeka neku bolju priliku za unitarizaciju. Ili ostvarenje ratnog cilja mulimanskog političkog vođstva. Država kao Deklaracija.
Treba otvoreno reći da je tih današnjih 4.000 sarajevskih Srba ratni cilj Alije i Bratije. Za druga mjesta ta brojka je 400, 40 ili 4. Što je u Federciji i ostvareno.