PROLETERI SVIH ZEMALJA,
ZADUŽITE SE
Marks je fenomenalno razaznavao tkivo kapitala i njegov mehanizam diobe ćelija, pa čak i kancerogenizaciju, rekavši da on, kapital, uvijek poprima osobine svojih vlasnika. A, ipak, lansirao je tu čuvenu revolucionemu Proleteri svih zemalja, ujediniti se.
Dobro. Marks je i pred očima i na zatiljku imao Industrijsku Revoluciju i klasičan odnos R – N – R te neprirodan bludni odnos R – K, Radnik – Kapitalist.
Da li je, sada, uviđavno Marksu saopštiti da je stvari analizirao nedalekosežno, misleći da će odnos R – K, pa i onaj prvi, potrajati dovoljno dugo da se izvede ta Revolucionema. Mislio je, očito, da će kapitalisti uvijek izrabljivati radnike i da to treba što prije revolucionisati. Nije predvidio da će radništvo ubrzo, tokom predstojeće istorije, postati manje bitno, postati umanjeno i da će se kapitalistička eksploatacija proširiti na izrabljivanje i potčinjavanje svega postojećeg a ne samo industrijskih radnika. Kako sindikati danas smiješno zvuče.
Uzalud je Ford, da bi zatomio glad za Modelom T, uveo pokretnu traku i tako povećao produktivnost pa i broj radnika, jer trake su postajale sve duže, uzalud je kapitalizam pronalazio radničku participaciju a Jugoslovenski Komunisti samoupravljanje, uzalud su skandinavske zemlje realizovale sisteme socijalnog blagostanja... radništo, stvarni rad, postalo je inventar drugog reda i stiglo pred vrata otpisa.
Kapital je pronašao mnogo profitabilnije načine finansijašenja. Njima je kapitalizam postao neproduktivan, neisplativ. A velike mase ljudi su ostale Pred Vratima a da nisu ni dobile priliku da bilo šta rade. Više nije vijest da su hiljade ostale bez posla. Vijest je da milioni nisu nikad ni počeli da rade. A i neće, ako bude sreće.
Jedan od najproduktivnijih načina finansijašenja, suprabogaćenja, jeste zaduživanje. U tu svrhu je postavljen cijeli Breton-Vuds, poslijeratni sistem, poslije drugog svjetskog rata, mada to tako nije u početku izgledalo. Ali, institucije poput Ememefa, velikih berzi, Svjetske banke, nadvlasti i premrežavsanja svijeta akcijama, dionicama, Ebeerde i slične poluge, isključivo su u funkciji zaduživanja. Taj se mozaik toliko usložio da su formirani i regionalni svjetski punktovi i koordinacije povjerilaca, dužilaca, Pariški klub i slično.
Taj sistem je uspio nemoguće. Sva naša predstava o Japancima, kao Malim Žutim, koji samo jedu rižu i rade, pala je pod najezdom dugova. Japan ove, 2012. godine mora da vrati Tri Bilijuna Dolara. I prvi je po količini duga kojeg treba vratiti. Esade mora da vrati 2,8 bilijuna. Kad su, dakle, finasijaši uspjeli da vežu ruke Japanu i Japancima, golim i umrlim radnicima, od Ujedinjenja Proletera nema ništa. Moj savjet rastućim ekonomijama bio bi jedan jedini. Nemojte da vas veliki i uspješan rad vaših ljudi zavara i da počnete politiku velikog i uspješnog zaduživanja. Bez obzira što će i Japan i SAD te svoje velike dugove, relativno lako riješiti, jer Japan ima suficit a SAD ima Dolar koji iz svjetske ekonomije ne muze mlijeko nego čisti med, ti dugovi će kad, tad, njima doći glave.
Zemlje BRIC duguju, za ovu godinu, malo u odnosu na G7. 360 mlrd svega. Brazil 169, Kina 121, Indija 57 a Rusija samo 13 mlrd dolara.
Stanje nije alarmantno ali finansijaši to znaju i sa druge strane. Kada riješe stanje Drugog fronta, Eurozone, kao što su uspješno riješili Prvi front, Američke nekretnine i balone, posvetiće se tim nezaduženim regionima.
Najveći uspjeh finansijaša jeste u tome što su u čistom kapitalističkom svijetu, neoliberalističkom anarhoradikalnom tržištu, uspjeli da države učine odgovornim za vraćanje dugova. Ne samo države nego i jednu EU. Države rastućih ekonomija, BRIC, prije svega, trebale bi da se čuvaju te zamke. Da li je zamka projektovana ako Obama premiješta svoje vojne vizionarijume na Daleki Istok.
Simon Džonson, nekad glavni ekonomist Ememefa i autor knjige, sumornog naslova, 13 bankara, konstatuje da su velike banke jezgro koncentrisane ekonomske moći u tolikoj mjeri jake da mogu da se odupru svim reformama, mjerama i uslovima ili da ih izmijene u svoju korist.
I doista, tragikomično je kako su američke propale banke koje je država donirala sa cca 1000 mlrd dolara, sa lakoćom vratile te dugove i riješile se državnog udjela u vlasništvu. Tako lako nije ni nekadašnji Titin borverkist kupovao Nišku Moravu, meko pakovanje.
Prognoze kažu da će dobiti američkih banaka u ovoj godini skočiti za 54%. Sve Nemere se, Nema se, a svake godine Novi Opanci.
A da li bi, naprimjer, pomoglo, kada bi se ujedinili dužnici. Ili da se svi pokušaju zadržati na Malom Dugu, kao Kina i Rusija. Pa da, onda, Finansijaši vide kako Guja Krsno Ime Služi.
Moja optimistička varijanta kaže da će Zdravi Rad ipak prevladati i spasiti svijet. A moja pesimistična varijanta veli da je odluka o Trećem svjetskom ratu već donijeta a samo se traži način kako da on počne.