DVIJE NOVE PRILIKE
ZA SRPSKI
SAMOKANIBALIZAM
e-govnine, stanoviti internetski prosral koji zalazi u Saraju a izvire među najnižim nacionalnim talogom estradnog plaćeništva, potkazivaštva i samonametnutog hajvanluka na način pametovanja – proseravanja o Srbima i Srbiji, u Beogradu, izvjesnog Zlukovića, slobodarskog prvotuženika, inače umjetnika u pronalaženju svojih neprijatelja, kao što pokušava da svojim neprijateljem promoviše i Kusturicu a Kusturicu boli Crvendrva Čakija Kustura za Zlukovićem, imao je ovih dana dvoejakulatnu priliku za istovremeni egzorcizam i ekstazu. Godišnjica Vukovara i godišnjica SANU.
Jedna od onih srbijanskih paražena, izvjesna Zajović, i još poneko, organizovali su performans povodom pada Vukovara. Oni su, inače, strašna umjetnička grupa koja je specijalizovana za organizovanje performansa. Njihovi poznati dosezi su Peformans povodom pada Knina, Performans za Srbe Bilogore, Performans povodom pada Titove Korenice, Performans povodom pada GGD, Glamoč, Grahovo, Drvar. I drugi performansi. Ovaj put su u tami velegrada, samom srcu Srpske Tme performansirali zbog Vukovara. Vukovar je, inače, jedna uobičajena ratna stradalnička kota, kakvih na prostoru nastalom nasilnim raspadom Jugoslavije SFR, ima mnogo.
Performanijaci su, pak, izabrali jedan od najupečatljivijih punktova propagande Hrvatske u kojoj nije važno 400.000 Srba i njihovo pročišćenje sa tisućvjekovne horvateške zemlje, nego Razaranje Vukovara. Izabrali, da bi ga natovarili Beogradu na vrat. I Srbima. Kao što Srbima tovare i JNA. Jugoslovensku narodnu armiju. Performans je imao zadatak da podsjeti na Vukovar kao sramnu prošlost Beograda.
Multišizofrena svijest primitivca sa margina, toliko opsjednutog ulogom važnog učesnika u matici događaja na velikoj sceni, izrodila je ovakve perfomonstrume koji uživaju u stvaranju truleži vlastitog tkiva, u sladostrasnom samojedu svojih udova i zglobova, svoje svijesti i kolektivnog bića. Stvorila je posebnu vrstu među nacionalnim destruktivcima – samokanibale. Ljude koji jedu sami sebe.
Takva sorta slijepaca je zadužena da javnosti servira vlastitu mrčninu zjenice u kojoj je Srbija, i Srbi, izvršila agresiju na SFRJ, pa se ona, SFRJ, u tuđoj, bez kapi srpske, krvi raspala. A ne da su se Slovenija, Hrvatska i usrana BiH, uz pomoć raznih Danke Dojčland Solomahera, na silu otcijepile od zemlje, mimo njenog ustava i demokratskih procedura. Otcjepljenje Kosova je Ustavna Bokvica spram onog što su uradile te tri zemljice.
U tom svjetlu su e-govnine obilježile i neku godišnjicu Srpske akadmije nauka i umjetnosti, serući obilato o Memorandumu, o Isakoviću, o Dobrici, koji nije potpisao ali je postao Otac nacije. O tome kako je Memorandum bio Generalštab Srpske Agresije na SFRJ a SANU Istureno Komandno Mjesto.
Taj Memorandum, kao i SANU, takođe su estrad-punkotvi hrvatske i muslimanske propagande protiv Srba a u korist njihove agresivnosti, genocidnosti, etnočistilaštva, fašizacije i istrebljivaštva. Tokom cijele svoje istorije taj Memorandum, među Srbima ima domete Kurca U Ladnoj Vodi. Niti koga zanima, niti ko zna za njega, osim što su, mjestimično, pjane grupe pisaca i pričaca, samoželjnih zvanja književnika, po upišanim kafanama, trabunjali o tome i o srpstvu, videći od konobaričinih sisa vime.
Ali je ta 170. godišnjica tog Srpskog Zla, dobra prilika da se Beogradu, Srbiji i Srbima još jednom zaokrene gužva napravljena od muda im.
Pišač, Piše: Bojan Tončić, starog srpskog prezimena, prejaglao je sto citata, činjenica i nečinjenica u tekst o tome kako je SANU, i njena zgrada, Inkubator Zla. Akademici su Banda koja je formulisala Poziv u ratni pohod. I to je najintelektualniji domet tog teksta i tih teza o nebulozama i o rekla-kazala. Utrpano je tu sve, od Miloševića, koji ispod suknje Mire Marković, glavu dajem, nije ni znao da postoji neka SANU, do Latinke Perović, koja je čula kako je Isaković, njoj, rekao da nema veze što će poginuti 80.000 ljudi. Uglavom, rat nije došao iznenada. Njega je dugo, dugo, čitavih 170 godina, pripremala Srpska akademija nauka i umjetnosti.
Taj Tončić, Zluković, e-govnine... u službi su antisrpske histerije kao i poturčeni Komšićari, kom šićar, kome šićare, koji podižu tužbe protiv Dobrice zbog agresije na BiH ili zbog opsade Sarajeva, čega li. A niti je bilo Agresije na Bihu, niti jer bilo Opsade Sarajeva. Kao ni Markala, ni Tuzlanske kapije, ni Genocida u Srebrenici.
Zato što svega toga nije bilo, zato danas ima e-govnina, kandišica, zajovkuša, zlukovića, srbljanica... sve redom Miloševićevog proizvoda do proizvoda. Da nije on, Sloba Sloboda, JIO, stupio na beogradsku scenu, ovaj, i drugi, ovdje nepomenuti, šljam, nikada ne bi ispunoglavčio i promovisao se u javnosno i društveno važno posuđe truleži i izmetništva.
Analizitajte malo Slobu, Voju i Vuka. Ostavite se Srpskih Zločina Tamo Daleko. Vi ne znate o tome ništa. Vi mislite da je Beodrkanje jednako Srbovanju u rasejanju. JVR. U Dupe.

FINANSIJAŠI I SAKSARI

VLADAJU KRIZOM
Iako je juče, prekjuče, Antonio Borges podnio ostavku na mjesto glavnog čovjeka MMF za Regiju Evropa a naslijedio ga Reza Moghadam, zao znak Finacijaškog Kvarteta koji zavladava Evropom, odavno lebdi kao moćna tamna mrlja u mraku. Moćna ali nevidljiva. Kvadrat se ne završava sa tim imenima. Jer je Borges iz istih jasala, nekad je radio u Saksu. Dio kvarteta su još Mario Monti, novi talijanski premijer, Mario Dragi, novi predsjednik ECB, Evropske Centralne Banke i Lukas Papadimos, novi premijer Grčke.
Kvadrat se ne završava tim imenima jer je, naprimjer, u novoj italijanskoj vladi i superministar Korado Pasera, dosasdašnji čelnik najveće talijanske banke Inteza San Paolo.
Stvar postaje monstruoznija kada se zna da je Papadimos bio guverner grčke Nacionalne banke i sarađivao sa Goldman Saksom, jednim od finansijskih istrebljivača, u vrijeme preobražajsa Drahme u Euro. A Mario Dragi je do prije dvije godine bio zamjenik predsjednika Goldman Saks Internešnela. Moghadam je bio izvršni direktor podružnice Goldman S I u Londonu.
Ako svemu pridodamo nekoliko puta ponovljeno Obamino vatrogasno upozorenje da je situacija sa krizom u Eurozoni opasna po svjetske razmjere i da se mora hitno rješavati, kao i potpuno nejasan način odlaska Smiješnog Kikireza Apenina i Prirodno Nasljedničkog Premijera Grčke, kombinovan sa isto tako iznenadnim iskakanjem na površinu oba nova premijera, došla niotkud, nemoguće je odbaciti da cijelim procesom vlada ne nevidljiva nego vidljiva Finansijaška Mreža.
Došlo se u situaciju da Grčku i Italiju, i Eurozonu spašavaju isti oni koji su bili dio uništavajućeg mehanizma.
Ako se kriza bude odvijala tako da Eurozona propadne, moraću da aktiviram tezu da je kriza nekih zemalja Eurozone izazvana izvana, iz Grupacije Goldman Saks, što uključuje i druge banke kurvanjsko-bratskih imena, Brader, Meril... , da je neko u Americi znao za to pa je Država hitno pokrila gubitke čime je financijski cunami definitivno odbijem od obale i krenuo ka Evropi.
Da li se može dogoditi da Merkel Stil Frau spase Eurozonu po cijenu da Rusi i Kinezi priteknu u pomoć i tako steknu stvarne ili raboške posjede nad Evropom, nije još izvjesno. Kao što je još neizvjesnije odgonetanje da li je i to Tamo planirano ili je tek nusproizvod.
Sumnjiva je, međutim, sudbina Grčkog Referenduma. Samo kao demokratskog instituta. Jer, Referendum je besmislen pošto se narod nije pitao ni prilikom zaduživanja. Ko je naredio da se odustane od referenduma i da potpuno odustane Papandreu. Kao što je jednako nejasno kako su tako lako potonula dva premijera i isplivala dva druga, u premijersko-političkoj ravni, potpuno nepoznata.
Saksari vladaju dobrim dijelom Evrope. Ili su, bolje rečeno, opkolili još uvijek zdravo jezgro EU i Eurozone. Da li je zato Stari Francuski Otac govorio o Evropi sa nekoliko brzina i u nekoliko prstenova. Da li oni znaju ono što šira javnost ne zna. Da je upravo Banka Goldman Saks prikrila lošu finansijsku teku Grčke, pred njen ulazak u EU. I tako podmetnula Grkavičkije Jaje Evropi Jedne Evrope.
Vidjećemo kako će se stvari dalje odvijati. Ali je jasno da je na sceni poraz zapadne, makar ona bila i prijetvorna, pozorišna, vještačka, demokratije. Da su na sceni Saksari, u posljednjih šest decenija neosporno najveća sila, sakrivena iza Hladnog Rata i vještački forsirane borbe između Neoliberalizma i Komunizma.
Ali i kad sve to vidimo, nećemo vidjeti ni manji dio. Nego najmanji. Nikada se bilanse neće iščistiti i nikada neće izaći na vidjelo putevi kojim su u Mrkloj Nejavnosti, hodili Finansijaši i Saksari.
Ostaje nejasno i kako je došlo do tolikog zaduživanja Italije i Grčke. Uprkos parlamentima, izborima, demokratiji, zakonu o dostupnosti informacija, nezavisnom novinarstvu... Kurcu Palcu.
Kada bi neko to objelodanio, umjesto da nam Vikiliks potura izlizala, a nikad neće, otkrio bi se dobar dio mehanizama koji uništavaju Eurozonu.

VAŽNA OBAVIJEST
Umjetničke slike autora R. Vasića (možete pogledati u postu Galerija Vasić, od nekidan, i u humanističkoj kritici i opisima slika na internet prodrtalu e-novine) ponuđene su na prodaju. Radi se o uljima na kartonu formata 50 x 70 cm i minijaturama 9 x 13 cm. Cijene: 3.000 eura za velike formate a 1.000 eura za minijature, plus PDV. Autor od svake prodane slike, kao sadaku, mondijalističko-ćenifski posjetioci znaju o čemu se radi, 50% prihoda poklanja kao pomoć opstanku e-dnovina, ludovićeve antifašističke utvare.
Napomena: nemojte da vas obeshrabre komentari na tom prodrtalu jer ta publika koja pominje hajvane, ujedinjene boje izmeta i druge bliskoistočne intelektualuke, to je njihova stvarna publika, u Saraju, i šire, uz sokak i niz sokak, u kojeg oni šalju i jednomjesečnog visokog predstavnika, mada oni, ludovići, žive u uvjerenju da je to sve listom mondijalist, europejac, panmeridijanac i potomak višenacionalnih mama i mnogoetničkih tata. Jas ću im, e-govninama, pomenuti samo jednu mamu. Mamicu.

CIRKUS ZLAJE I NJEGOVE RAJE
Zlatagan Lagumdžija je, bogami, politička nastranost.
Izgleda da čeka da sve propadne pa da se on pojavi u Belom Odelu.
E. Sad je došlo vrijeme da ispričam davno obećanu priču Sve u govnima, a ja se pojavljujem u Belom odelu.
Došao jednog dana nesretnik pred veliki cirkus i traži direktora. Priča je iz Socrealizma. Nema direktora, ima vlasnik. Onda, vlasnik. Šta želite. Imam genijalnu ideju za cirkusku tačku. Ma, dajte, gospodine, kaže Vlasnik, možda je to bila i sama Moira Orfei, cirkusi postoje stotinama godina, sve je već izmišljeno osim da dživdžani plešu argentinski tango. Ako imate ideju za kraj predstave, tu, možda, ima prostora, onda se javite. Dobro Druže Vlasnik.
Sutradan, Drug opet pred cirkus. Vlasnik reko da dođem. Vlasnik vrati oči s potiljka. Kakav imaš kraj, mama mia. Osluškuj dobro. Završena predstava, aplauz se ori. Gase se velika svjetla, samo prigušena žmire. Spiker, bolje spikerica, najavljuje završni defile učesnika. Izlaze male životinje, srednje životinje, velike životinje povlaka slonovi, izlaze akrobatkinje, akrobati, žongleri, dreseri, patuljci, izlazite ti kao vlasnik, muzika se pojačava za tuš, svjetla se pale a portir povlači uže. Sa vrha šatora pljusne veliki kazan govana, takorekuć fekalija. I tuš. U govnima male životinje, srednje životinje, velike životinje povlaka slonovi, u govnima akrobatkinje, akrobati, žongleri, dreseri, patuljci, orkestar, u govnima publika, u govnima ti kao vlasnik. Svjetla se okreću na ulaz u arenu. Još jedan tuš. I ja se pojavljujem u Belom Odelu.
Ortopedu je trebalo tri dana da Vlasniku vrati vilicu, toliko je bio zinuo tokom izlaganja. Povlaka, elaboracije.
Tako i Zlatagan od nas pravi cirkus. A ima tačku za kraj. Čeka da neko od međunarodne zajednice zine ko peš i donese ovdje Privremene Mjere Državnog Udara. I tako formira Lagumdžiriju na teritoriji Naše Svijetle Majske, ne Majske, to je iz doba moje mladosti, Svijetle Multipraktik Jašar Naseobine.
Zlatagan Lagumdžija, stranačko-djevojačko, Hadžić Mašić Magazinović povlaka Pudarić, već neko vrijeme lansira pomirljivu tezu Pa, imamo Savjet ministara koji funkcioniše u tehničkom mandatu, šta mu fali.
To je pouzdan znak da igra na kartu odlaganja.
Namjera mu je da iscrpljuje Republiku Srpsku, a u tom sklopu i da politički, na sarajskoj internacionalnoj sceni, okrivljuje Srpski Blok SNSDSDS, da politički defloriše dva hadezea i da ih, da ne bi kod birača ispali mlitavci, tjera na radikalne i agresivne poteze, čekajući, opet, da Vlasnik Cirkusa zine.
Za to vrijeme on uzima vlast u Federaciji, pare i moć, čisti sve što nije jednopostotna multietničnost, ubija Tihića i njegovu SBA, Stranku Bakirove Akcije, pošto je Tihić postao samo Tihi Pratilac Zlataganov. A drži na kratkoj priuzi Esbebe, da im da malo vlasti, kasnije, ako im pjena pođe na usta a SBA potpuno PUČ. Prdne u čabar.
Majku mu jebem, ljudi zatrpali Černobil, ljudi riješili Fukušimu, ali Zračenje I Smrad Centralnog Komiteta Saveza Komunista Sarajevo, i dalje živi.

KINA VEĆ KOD OKOLNIH MALIH
IZAZIVA KOMPLEKS
TVORA U KOKOŠINJCU
Zanimljivo je kako Juriko Koike, nekadašnja japanska ministrica odbrane objašnjava, u tekstu u sklopu Project syndicate, Neregulisan rast Kine i razne posljedice po okolne zemlje te kako govori o Strateškoj Agresivnosti Kine koja utiče da se Azijske demokratije, JMM, okreću poboljšanju odnosa sa SAD.
Juriko je očito ostatak Svjetskog Berlinskog Zida. Ona o Sjevernoj Koreji govori na stari, antisovjetski način, kroz posprdnu sintagmu Treće generacije Kim Ilova. Sjeverna Koreja i Kim Il Sindrom bitan je samo u totalitarnom pokoravanju svijeta na način Varšavskog Pakta ili na način Er Fors Demokratije.
Danas, i u ovom vijeku, na tom području, radi se o Kini koja je već postala Svjetionik i Sila. I o tome da će se male zemlje morati tome povinovati ili izabrati neki rizičniji put izolacionizma. Neće Kina ratovati po Aziji da bi ostvarila svoje interesne trgovačke i finansijske sfere. Neće, jer jednostavno za to nema potrebe.
Uskoro će, govorim o ovom vijeku, svijet voljeti petokraku više nego što je iko zamišljao. Uskoro će, govorim o ovom vijeku, svi u Kinu dolaziti ekonomski i tehnološki ponizno. Kina svijet drži poniznim jer moraš doći da bi prodao. I da bi proizveo. Svijet se divi Eplu ali i on mora doći u Kinu da bi za 134 eura proizveo svoj Ajfon for.
U tom kontekstu govoriti o Sjevernoj Koreji, deplasirano je.
Danas je najveća svjetska kontejnerska luka Šangajska. Sa prometom iznad 29 miliona kontejnera klase 20 stopa. Pa slijedi Singapur, skoro još toliko. Pa slijedi Hong Kong. Pa slijedi Šen-zen. Šta to govori. Kina. Među prvih deset kontejnerskih luka svijeta šest je Kina. Samo jedna evropska. Amerika je na kraju dvadeset najvećih svjetskih luka.
To što je Burma obustavila gradnju brane vrijedne 3.6 mlrd dolara, koju je gradila Kina, to je sporedan problem.
Juriko Koike je ostatak prošlovjekovnog Transam Intervencionizma jer poziva direktno Obamu da pokrene prve korake ka stvaranju okvira unutar kojeg se može pristupiti problemu kojeg je proizveo rast Kine.
Ne radi se o tome da Obama postavlja okvir. Radi se o tome da je okvir već postavljen.
To što Azija shvata da je problem i u Novoj Filozofiji Kine, Kine kao Središnjeg Kraljevstva, to neće poremetiti red poremećaja. U toj filozofiji sve male okoline su kineski vazali. Barem je to tako bilo u prijašnjosti. Ali u kakvom je odnosu Japan prema SAD. Južna Koreja.
Svijet se više ne uređuje na način Dvadesetog Vijeka. Ako neko želi biti nezavisan od Tvora u Kokošinjcu, mora sam proizvoditi Ajfon for. Ali za sto eura.

PLITKA JE KATARINA
ZA SRBINA
Izvjesna misica Hrvatske, Katarina Banić se izlupala u nekoj emisiji Mačkov Rep Karpet. O kršćanstvu. O zabrani djeci da budu pederi. O abortusu. I o tome da se nikad ne bi udala za Srbina.
Od tolikih nacija, ona našla Srbe.
Nakon toga se digla izvjesna medijska prašina. Mada nije jasno zašto. Jer, Katarina ima samo 21 godinu i sigurno nije učestvovala u etničkom demokratizovanju i etničkom europeiziranju Hrvatske.

Ako je intelektualno plitka, valjda je duboka gdje treba.
Ona je samo nova generacija jednonacionalnih čipova koji su izrađeni u sterilnijim uslovim nego što ih radi Intel. Situacija koju su proizveli bratočistački ratovi na području bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, stvari je potpuno iskristalisala. Katarina vjerovatno nije vidjela više od dva autobusa Srba, u životu, ali zna, samim odgojem, o obrazovanju nema vijesti, šta je zabranjeno. Kao što se djeci zabrani da budu pederi, tako im se, i ženskoj i muškoj, zabranjuje da razmišljaju o udaju za Srbina.
Katarina je, dabome, svejugoslovenska pojava. Još će mnogo vijekova proterći dok se ne pojavi kakav duo Boro i Ramiz. Uz napomenu da je i taj bio izmišljen i naduvan.
Zato ne treba okrivljivati Lijepu Katarinu. Ne bih se ni ja udao za Eskima.
Osim, toga, Katarina, odnosno, njena titula i nije nešto. Hrvatska je puna misica. Kerum. Kosor. Šeks... niko od njih se ne bi udao za Srbina. Ni Glavaš. A ni pokojni Račan.
To više nije moda u Hrvatskoj. Isfur. Katarina treba naći neku novu furku.

ČABARLI ZMAJEVI
Prdnuli u čabar. Onaj Agresor Štark isključi im Lulića. Priznade im gol iz ofsajda, ne svira im penal a protiv Portugala ga svirnu. Pljunuti.
Popasli šesticu.
Moj Pradjed Toman bi rekao Nemerete bit prezerentacija kad dolazite iz nike zemlje.
Rezultat nije realan. Ponižavajući je.
Da je Reprezentacija Bosne, i sve oko nje, „stručnjaci“, sufleri, javnosnici, novinari i sam Sušić... imala više realnosti, odmah pošto su dobili Portugal, u Lisabonu bi puno bolje prošli.
Ovako, budale su odmah izašle sa tezom da neko forsira Portugal, da su u pitanju pare, da je sve protiv Bosne, a ne samo Četnici. Pa su, onda, odredili da se igra u onom zukvištu u Zenici. Što je trebalo da isprovocira Ronaldince i da im natrpa mrežu. Pa su, onda, prognozirali i kurčili se kao da su prošli samo još slika nije stigla.
Trebalo je od početka biti uljudan i realan. Danas bi, možda, bilo 2 : 1. I ostao bi utisak da se mogu nositi sa evropskim timovma iz gornje klase. Ovako, ostao je utisak da je to trećerazredna selekcija Lišnje, Maoče i Izbrđa, pojačana Dijamantom. I ubila je u pojam sve ove fudbalere. Sljedeći put kad izađu na teren u igri za Vašu Reprezentaciju biće ih, prvo, sramota, drugo, nedostajaće im samopouzdanja, treće, moraće da traže ponovo i sebe i kolektiv. ITD. To ubija i fudbal i igru. Oni nisu tim koji igra srijeda, nedjelja pa se brzo i lako oporave.
Žao mi je onih navijača koji su pod tom kampanjom nerealnosti otišli na kraj Evrope, u Vukojebigal, da glođu mudanca od muke.
Ova ekipa Vaše Reprezentacije jednosatvno nema domete koje ima portugalska. Nema moć da odigra igru po narudžbi ili na neki određen rezultat. Nema mentalnog kapaciteta da stekne samouvjerenost i da bezobrazno primijeni sva svoja znanja i mogućnosti, koja su i tad znatno niža od protivničkih. Nema mogućnosti da odigra klasični bunker čekajući neku kontru. Ima tu nekih igrača koji igraju u Evropi, ali ne u takvim ligama niti su takvog kapaciteta kao pet, šest igrača Portugala. Vaša Reprezentacija nema kreativno pogonsko jezgro. A i Vaši Novinari još operišu sintagmom Kreator Igre Na Sredini terena. Odavno je prevaziđena Sredina Terena i jedan Kreator Igre.
Da se sve to uzelo u obzir, realnost, tako neuobičajena u Saraju i Bosni, izvan Republike Srpske i Hercegovine, ne bi dozvolila da mnogima u slučaju Na Pobjedu, balega miriše na ljubičice.
Drago mi je. Mada ne volim Ronalda.

SMLATINICA
Pored stranaca sranaca, novinrstvo na prostorima srpsko-hrvatskog jezika, uništio je i Denis Latin. Svaka smlata je pomislila da je dovoljno odagnati strah od kamere, dovesti goste u studio, što veći to bolji, i na osnovu svog urođenog egzibicionizma te potrebe za javnim samozadovoljavanjem, napraviti emisiju kao Latinica. Ili još bolju, jakako. JMM. Čitava plejada novinara Ahtevea, npr, pokušavala je da bude Denis Latin by ATV.
Denis Latin, koji ni sam nije uspio u tom projektu jer su ga sjebali kordoni moćnika u koje se ubraja i jedan ženski vodič magaraca, jer i nije za nešto drugo, izvjesna Hloverka Novak, načinio je forumsku, provokativnu, društveno kritičku, argumentovanu emisiju, koju su, onda, počeli kopirati i tako uništavati i sebe i ideju.
Kao, onomad, u prošlom beogradskom veku, kada je Dragoslav Šekularac prvi put na Zvezdinom stadionu izveo zadnju kutljaču sa loptom, prebacio je preko sebe i protivnika i otišao naprijed dok je ovaj zjačio Di ga je lopta, dete mu jebem. Za dvanaest sati Celi Beograd, i okolina, počeo je da vježba Šekijevu fintu. Niko više nije igrao fudbal. Tad je i krenula propast srbijanskog fudbala.
Sinoć je Biljana Knežević na Erteeresu dobila na lotu četiri lidera u studiju i jednog na mobilnom. Dabome, nije napravila ništa.
Prvo, Pogrešna tema. O toj vlasti je već sve rečeno. Ostalo je samo da se zajebavamo. A ona Kad će, Kako će, Šta imate reći, Imati li novi prijedlog. Pa joj je Dodik morao objašnjavati da se ne radi o foteljama i prijedlozima nego o Konceptima. Mada je to već sto puta objašnjeno.
Drugo. Nema novinara koji može da iznese emisiju sa bilo kojim liderom, samo ako to ovaj hoće, odnosno, neće. A kamoli sa četiri.
Treće. Biljana, kao i većina televizijskih novinara, mnogo priča. Ruke su mi se ukočile na tastaturi ali moram reći da je Lagumdžija u pravu kad je sinoć pitao Na koja od tih pitanja želite da Vam odgovorim.
Četvrto. Pogrešno je da je voditeljicama više stalo do formiranja vlasti od političara.
Peto. Ne nužno zadnje. Šta će na ovo reći narod. To je pitanje koje novinar nikada ne smije postaviti. Narod je svoje rekao na izborima. Narod je glasao za to što si ti dovela u studio. Ne petljaj narod. Može narod pomisliti da želiš da mu budeš vođa. Medijsko je da informiše a ne da misli šta narod misli.
Novinarstvo i mediji Ovdje su na prelomnoj koti. Moraće da nađu svoje mjesto u društvenom aktivizmu novog doba koje uključuje mnogo komplikovanih igrača o kojima oni ne znaju ništa, jer su neobrazovani srednjoškolci, večernjoškolci, privatnofakultetni akademgrađani, zabarikadirani u svoje medijske bunkere male gledanosti i niskog tiraža.
Mogu da im pripomognem. Informativa, optimizam i aktivistička kritika. To može da bude kičma dobrih medija. Sitnica jedna.

OTOMANSKA STABILNOST
NAD TRINAESTOGODIŠNJOM
DJEVOJČICOM
Sarajski mediji bi, u nekoj pauzici između idolopjeva Zmaju od Zmajeva, Džeki, i teniserki Mervani i lešinarskog bavljenja Dodikom i Eresom, JIE, mogli nešto da napišu o nekim turskim civilizacijskim dostignućima.
O hapšenjima novinara i književnika. A radi se o stotinama. Da Kurde preskočimo. Slobodu zbora i govora da preskočimo. Političke slobode da preskočimo.
O jednom divljačkom slučaju u Merdinu, naseobini na jugoistoku zemlje, gdje su 32 monstruma, vojnici, učitelji, lokalni upravljači, trgovci, bankari, seoske lole bezbjednosti, silovali, u duljem vremenu, djevojčicu koju su praktično držali u konstantnom zarobljeničkom seksualnom ropstvu.
Ali. Nije to ništa. Bože mi oprosti. Neki osumnjičeni su oslobođeni a 26 njih je dobilo minimalne kazne, od jedne do četiri godine. Djevojčica je to sa uživanjem, naprosto je jaukala i bacala se po podu dok neko nije skočio na nju. Sud je obrazložio ovako: N. Č. je voljno imala skoro sve odnose. I: Mentalno je bila sposobna da odbije zlostavljanje. A minimalna kazna zatvora, po zakonima Turske je deset godina.
Čak je i Brko Gul rekao: Duboko sam uznemiren.
Radi se o Divljem Istoku, o području Između Civilizacija. Tamo gdje se janje kraj puta kolje, dere i peče a uvaženi gosti sjede pod ceradom, u hladu, STJ, i zajedno sa muvama zunzarama jedu Specijalitete.
Radi se o području iz kojeg je došlo nabijanje na kolac, sabljarenje, silovanje, poturčavanje, diljem cijele Otomanske imperije. Milorad Ekmečić, u svojoj knjizi Dugo kretanje između klanja i oranja, bilježi ratnu reportažu Dursun-bega, hroničara turskih mrtvohoda po Srbiji i Bosni, u kojoj opisuje seksulani užitak turskih vojnika, takozvani Iki keyif, to je taj ćeif, gdje odnosnik spolno uopšti žensku a njegov kolega mu ga uopšti otpozadi. Ćeif, STJ. I to je došlo iz tih krajeva.
Kao i postavka o tome da se svijet dijeli na Dar al Islam, područje koje je islamska vjera već osvojila, i Dar al Harb, područje gdje vladaju nevjernici.
Kao i sürgün, nasilno protjerivanje kao stalna politička praksa u najezdama islamske vjere.
Kao i postavka da u islamskoj vjeri nema nacija, nego se pripadnici samo regionalno nazivaju. Npr. Mentašali, od anadolske pokrajine Mentese Burtgiz, Busnaq, od Bosne. Islam je sve vjernike svoje smatrao pripadnicima jednog naroda. Ali kako su se naseljavali, potčinjavali druge i stupali u brakove sa prevjerenim ženama, dobijali su nazive Kulugli, Turci druge zone, Hanafyy, melezi od prvobitnog jezgra...
Tako i Zlajoglu smatra da je ovo sve u Federaciji jedna vjera, samo se malo po regionima razlikuju. Pa su na sceni, npr, Crolugli, Srbugli, Ostalugli... A svi su pripadnici Esdepe vjere. Ćeif.
Otomanska najezda je ovdje na Brdusinama, turski nazvanim Balkan, zaustavila napredak, i tehnički i svaki drugi, koji je dolazio od tadašnje kakve-takve Evrope.
Misli li neko da bi se danas desilo nešto drugačije.
Ili da konsultujemo trinaestogodišnju nesretnicu. O tom civilizacijskom napretku.

ALTERNATIVNA MEDIJICINA
Kad svi odu sa Ahtevea, alternativne televizije za turske serije i demokratski proces opadanja lišća, televizije za štrajkove, pobune i ulične proteste, televizije utajivačice poreza, ostaće, jamčim životom, nepokolebljiva Milijana Kos. Poznata po tome što je vlasnica Jedinog Ženskog Šinjela u istoriji mode. Tako se oblači. Ostaće, jer, kao prototip, svemiriozno uživa u seansi liječenja internacionalno-bosanskog kompleksa kod određene priprovincijalne populacije, evidentiranog kao Kompleks Biti Nezavisni Medij.
To je moja srednjoročna prognoza, obzirom na već registrovani anticiklon koji odnosi uposlenike Ahteve.
Ali, postoji i Ciklon. Ciklon s parama. Mreža. Mareko. Lova. Pranje marketinških para. Namještanje gledanosti. Ubijedete da si supergledan.
Dabome da volim da srbujem, do određene granice samo. Dok ih ne izludim. Ali nisam dosad htio da potežem to pitanje prekoentitetskogranične saradnje Ahtevea i Hajata, te Mreže po BiH, te kolaboracije sa Mareko, pitanje te sarajizacije Alternativne, Nezavisne, Demokratske, Antikriminalne, Štrajkoljubne, Protestotvorne, Autoputne televizijice.
Sada je jasan taj sarajski sindrom. Plaćeništvo. Poslenici te televizije su pristali na poznatu balkansku varijantu evropske, pa i ahmeričke te potpuno ahrapske demokratije – Sve što može da se demokratizuje, može i da se potplati.
Inače bi bilo neobjašnjivo toliko prisustvo zakupaca reklamnog prostora na toj Televizijici Bez Programa. Nejasno je kako bi bilo ko gledao tu televiziju jer nema vlastiti program, a Naše Centralne Vijesti su samo vašar egzorcizma i povremenog samozadovoljavanja u slučaju da trinaest, četrnaest radnika nečega što ne postoji, izađe na ulice, jer nema ni jedno lijepo žensko lice. Ovaj put, iz prostojnosti, ne pominjem pamet. A ona voditeljica jutarnjeg programa galami na kameru, na ekran, na goste i na gledaoce, toliko da se u mojoj zgradi, čim joj počne emisija, stanari zaključavaju u ostave i kupatila. Po dvaput.
Isako sve to nema, mogla bi, Ahteve, da transparentno, alternativno, demokratski, u Našim Centralnim Vijestima, u duhu najbolje demokratije Velikog Demokratskog Dvojca Ivanić – Čavić, objasni svojim gledaocima, ne mora javnosti Republike Srpske, istine i storije o pranju para, o podvođenju pod Mareko gledanost, o SIPI koja, navodno, istražuje.
Imaju sada prostora. Autoput, kojeg je Ivanić počinjao triput, konačno je završen. Ostalo je prostora u Našim Teatralnim Obijestima.
Ah, Te Ve, reče Milijana.

SRAMOTE BOSNU.
SREĆA DA TO
NEMA VEZE SA
REPUBLIKOM SRPSKOM
I HERCEGOVINOM.
Da li se Ar Duana, navodna lijepa voditeljica, supruga nekog Al Dina, doista Jeb Al A sa Am Eričkim Žurn Al Istom, presudno je pitanje Velešića i cijelog Saraja.
Edina Latif, inače moja dobra prijateljica iz Vrbanje, kod Banjaluke, ubi Bakira Izetbegovića. Dobri moj Bakire, lažeš, pa Dobri moj Bakire, zaboravio si, pa Dobri moj Bakire, đe će ti duša.
Reprezentacija Zenice igrala prvu utakmicu doloptavanja protiv Portugala i onog DC, Derpe Cristiano, na terenu na kome kantonalna građevinska industrija može još dvije decenije vaditi pijesak. Tolike rezerve pijeska su potvrdili satelitski snimci i lokalna istraživanja.
Doista mi je neprijatno zbog ove tri činjenice. Sramota me, iako nemaju nikakve veze sa mnom. Sramote Bosnu. Moram da kažem da Republika Srpska i Hercegovina nemaju s ovim nikakve veze. Jeste Edina Latif iz Vrbanje, moja dobra prijateljica, ali je šuknula Bakiru koji je Bosanski Član Predsjendištva. Sramota, Član P a tako radio dok je babo bio živ pa i kad se babo naahiretio. Nije znao šta da kaže na televiziji u kamapanji. Štitio, kaže, neke kriminalne insane. I sad daje intervjue Vildaninima.
Sramota i to za Al Jebana Al Nije. Pa metropola je u pitanju, europska, metropola u kojoj je sjedište Esdepea, jedne MSP, Mlogoetničke Stranke Posve, jedne proeuropske ideje koja se, doduše nekad izvitoperi u ropsku ideju nad Srbima i Hrvatima a naročito nad esdepeovim robovima Pudarićem i Komšićem.
Ali sramota, brate, i to sa Zenicom i Reprezentacijom Zenice. Nema smisla dovesti Ronalda, koji mi je, inače, dobra tema i kojeg ne cijenim, najboljeg evropskog igrača, u krtičnjake da igra lopte. Samo su nedostajale kone sa motikama. I da zamole Nanija i Pepea da pomognu oko gredice ili dvije. Takvo ponižavanje je još samo Barseloni priredio Ronaldov klupski Trenerinjo, još u Čelziju, kad je ostavio izrovan teren. Kao, naškodiće supratehničarima iz Katalonije. JMM.
Imaju Komite za Normalizaciju a teren im nenormalan. Mogli su da zamole Maminja da u Zagrebu odigraju tu prvu utakmicu doloptavanja. Kad su mogli u ratu vezivati ljiljane i šahovnicu, mogli su i sada korner zastavice. Da se ne provaljuju pred Evropom.
Sreća da mi nemamo veze sa tim.
Inače, i dalje mislim da nijedna turska neće proći na EP.