SARAJEVSKIM GOTOVANIMA:

ONO ŠTO NIJE

MOGLO OLOVKOM,

NEĆE NI METKOM
Zanimljivo odjekuje troglas Sarajevskog Političkog Kruga. Lagumdžije, Tihića i Izetbegovića II.
I kuća i baba gore a oni napadaju Luzi Arbur i zalažu se za jednu islamsku zajednicu.
Lagumdžija i Tihić su se obrušili na Baku Luiz ne pitajući se da li je možda ta ICG, Internacionalna krizna grupa, koju ona predvodi, u pravu. Ne pitajući se kako to da više od deset godina govori, po njima, kako treba a sada, najednom, govori pogrešno. Dođe vreme, sve se preokrene.
Tihić je saopštio, optuživši, prethodno Luiz da razbija BiH, da se SDA zalaže za jedinstvenu, cjelovitu i evropsku Bosnu i Hercegovinu - državu ravnopranih naroda i građana na cijelom njenom teritoriju. Zalaže se za multietničko društvo, vladavinu prava, borbu protiv terorizma i kriminala. Insistira na sankcioniranju odgovornih za ratne zločine i podržava rad institucija za provođenje zakona, prvenstveno Suda i Tužilaštva.
Lagumdžija, pak, gleda svoju guzicu i optužuje Luiz da je nešto slagala o njemu. Kao da nije dovoljno da on sam laže o sebi.
Izetbegović II je udrobio. Niko od nas neće razgovarati o trećem entitetu, nakon kraha H-Samoprave. Nisu mogli logorima, puškama i genocidom, kako misle, da je podijele, Srbi, sada olovkom. Zašto svi muslimani ne bi imali jednog reisa sa sjedištem u Sarajevu?
Dakle, na sceni je totalna konfuzija u političkim glavama Bošnjaka. Izuzimajući sitnog Srajevskog Torbara koji nema o čemu da govori, jer njegovo remek djelo, Platforma, ne govori ni o čemu, Tihić i Iztetbegović II su laboratorijski primjeri destruisanog političkog uma. Uma, koji pokušava predočiti politički koncept iz gotovanske posteljice koju su im ušuškavali i grijali međunarodni pumpatori i dadilje tokom dvadesetogodišnje promocije jednog političkog sloja u Državotvornu Žrtvu.
Taj koncept je papagajska domaća zadaća koju recituje Tihić. Cjelovita. Jedinstvena. Ravnopravnih naroda i građana. Konstitutivna na cijeloj teritorji, od guzice do potiljka. Znači, za ukidanje Republike Srpske. A o HercegHrvatskoj nema ni govora.
Taj koncept se uljuljao u toploj gotovanskoj posteljici pa dobija napad Nastavljača Nedjela Svog Babe, kao što pokazuje Izetbegović II. Islamska Geografija kao nastavak Islamske deklaracije. Reisocentričnost kao odgovor na potrebnu decentričnost i nacionalnu ravnopravnost. Njima nećemo dati da dišu a svoje ćemo okupiti oko Sarajevske Medine. Multietničko Sarajevo je zaslužilo da ima Reisa Velikog Dometa.
Sve, dakle, ono protiv čega je Tihić, a što piše Luzi Arbur, ono što neće moći olovkom jer nije moglo logorom, već se dogodilo. Dok su Gotovani Sarajevskog Političkog Kruga bili u toploj posteljici Državotvorne Žrtve, dogodilo se samo od sebe. Skoro sve je podijeljeno. Dok su se Državotvorci bavili Konstitutivnošću, Jedinstvenošću, Reformama, Srpskaranjem, Građaninarstvom i Gotovanstvom, BiH se raspukla.
Nije trebala ni olovka, moj Bakire.
Ono što nije moglo da se sastavi olovkom, neće se sastaviti ni metkom.
Eto, to se dogodilo sa Svijetom vaše Bosne, dok ste vi divanili u Sarambolu, malo sa ambasadorom, malo sa predstavnikom.

INCKO I PUMPATORI

PRIZNALI NEMOĆ
Odlaskom Valentina Incka, Visokog predstavnika, na Ist River, da pribavi podršku Savjeta bezbjednosti za svoje pravno i voluntarističko nasilje nad ustavima, nacijama i pojedincima u BiH, i nasilje drugih visokih predstavnika, višestruk je znak:
• Znak nemoći Visokog predstavnika i njegovog osoblja koje se bombastično naziva OHR,
• Znak da su visoki predstavnici, i ovaj a naročito najveći dio njih prije njega, uništili Aneks Dejtonskog sporazuma koji se odnosi na njih i njihove nadležnosti i potpuno razorili jedan od važnih segmenata koji je omogućavao funkcionisanje i samog Dejtona i same BiH,
• Znak da PIK nema više nikakave instrumente da nešto uradi u BiH jer nema ni stvarnog utemeljenja u bilo kom međunarodnom aktu,
• Znak da se ovdje ne može na neregularan međunarodni način zaobići Rusija i njen stav da se ne mogu primjenjivati Bonska ovlaštenja u Slučaju referendum i da Referendum nije protivdejtinski čin,
• Znak da se pojas za spašavanje, pošto su svi ovdje doveli do propasti svih mehanizama, sada traži od nenadležnog i nemoćnog Savjeta bezbjednosti,
• I znak da će ovaj potez sa pokušajem da se Republika Srpska, u Inckovom izvještaju potpuno neargumentovano, razapne na Sudnji Krst pred Savjetom bezbjednosti, samo produbiti krizu u BiH. Moja omiljena sintagma: Ubrzati raspad.
Incko i njegovi pumpatori, oni koji ga pumpaju na ovakve korake prema Republici Srpskoj i Srbima, pokušavaju da izvedu neviđenu internacionalnu obmanu. Mnogo veću od one sa oružjem za masovno uništenje Sadama Huseina.
Treba pogledati ovaj zahtjev Incka kojim nastoji na Kvrgana da natakne Savajet bezbjednosti:
“У том погледу, затражио бих од СБ УН да размотри изражавање пуне подршке Општем оквирном споразуму за мир, а нарочито суверенитету, територијалном интегритету и уставном оквиру БиХ, као и свим званичним актима од стране Високог представника, потврђујући да су ти акти донесени уз одобрење СБУН поступајући у складу са ауторитетом Поглавља VII Повеље УН.“
Incko navlači SB na suverenitet i teritorijalni integritet, koji u slučaju Referenduma nije sporran i sa njim nema nikakve veze a onda potura kukavičije jaje pokušavajući da izdejtstvje retroaktivne potvrde za svo nasilje i voluntarizam koje su izvodile budale od Vestendorpa, preko Ešdauna do njega samog. Time bi se sve to proglasilo odlukom Ujedinjenih nacija a ne kolonijalističkih divljaka u BiH.
Dvije stvari Incko, i njegovi pumpatori, treba da imaju na umu:
• Ruski ambasador je ovdje još jednom ponovio stav Rusije i praktično najavio Veto u Savjetu bezbjednosti.
• Republika Srpska neće odustati od referenduma.
Republika Srpska nema razloga da, usamljena, kakva je uvijek i bila, odustane od onoga u čemu ima podršku Rusije. Kao što taj luksuz sebi može da dozvoli Srbija. Srbija ima alternativne Stubove Spoljne Politike. Republika Srpska ima kao alternativu samo pokoravanje Sarajevu koje jedva čeka da joj navuče crni veo na ustavnu, političku i teritorijalnu poziciju u BiH.
Šta se može očekivati nakon izleta na Ist River:
• Atrofija Pika i potpuna podjela u tom fantomskom samoustanovljenom tijelu,
• Dalje odlaganje formiranja zajedničkih institucija na nivou BiH,
• Dalje produbljavanje nelegalnosti vlasti u Federaciji BiH,
• Rast upitnika nad drugim zajedničkim institucijama, osim takozvanog Suda BiH i takozvanog Tužilaštva BiH, koje, prividno, funkcionišu, kao što su UIO, TV, RAK…,
• Sve veće nepovjerenje između protagonista Sarajevskog unitarizma i pristalica Dejtonske ravnopravnosti i ustavnosti,
• Sve veće okretanje Hrvata sebi i svojoj teritorijalizaciji.
Kakva su moguća rješenja:
• Da svi ozbiljno ramotre ono što je napisala Luiz Arbur. Svi osim Republike Srpske jer o tim i mnogim drugim stvarima govorimo godinama. Ne vjerujem da je moguća neka međunarodna konferencija o BiH, ni brzo ni kasnije. A to znači povratak Trojnom Rotacionom Dejtonu.
• Da Valentin Incko vrati nadležnost nad finalom izbornog procesa u Federaciji CIK-u i drugim nadležnim legalnim tijelima.
• Da nakon toga podnese ostavku i ode.
• Da se OHR minimalizira i izmjesti iz BiH dok se ne vidi šta s njim uopšte, odnosno, dok se ne formira Partnersko Predstavništvo EU.
• Da Sarajevski politički krug, Divlji Zlatko, prije svih, prihvati činjenicu da postoje dvije Hrvatske Stranke bez kojih nema legalne i ustavne vlasti u Federaciji ali ni na nivou BiH.
• Da Parlament Federacije usvoji zaključak o tome da određeni oblik i stepen ujedinjenja županija nije akt protiv Federacije.
Sad, ako me neko pita kakva je realnost svega ovoga, moram da kažem da nije nikakva.

PROPAO DOGOVOR
KOD OHR KORALA
Izašli iz Ohaera šutke kao da prolaze kraj Turskog groblja.
Bilo bi najlakše sada politički likovati. Posvađali se. Prestrašili se. Razabrali da nisu u pravu.
Situacija je, međutim, u Bosni i Hercegovini, ozbiljnija od jednog Referenduma. Zabranom Referenduma, ili čak nemogućim odustajanjem od njega, ništa se u BiH ne bi riješilo. Zabrana nije svemoguća glet masa za pukotine, rasjede i odrone u BiH.
Pretežno dobro je stanje okarakterisala Luiz Arbur, predvodnica Međunarodne krizne grupe. A čak se i ta Grupa transformisala u odnosu na njeno početno protivsrpsko dejstvo u prvoj Lajonovoj fazi. Samo se Ohaer i PIK ne transformišu.
Luiz Arbur, smirena baka koju sam prje dvanaest godina upoznao u Hagu, potpuno suprotna od one bjeloglave šatjerke, nacrtala im je neke stvari. Jasno rekla da je federalna vlast nelegalna, da Ohaer i Incka treba odvesti nekud iz BiH. Ovdje usra i šefa i stanicu, valerišem ja.
U međuvremenu glupi portparoli Ohaera, pa i Incko sam, lansiraju tezu koje su se dokopali kao čamca sa Titanika – Ni jedan entitet nema pravo da se bavi državnim institucijama.
Pokušavaju na taj način da postignu nekoliko nedostižnih ciljeva. Prije svega, državne institucije i nadležnosti ne mogu biti samoniklice. Te institucije i nadležnosti, objašnjavao sam, mogu nastati samo dogovorom dva entiteta. Nema Visokog predstavnika. Nema Pika kojeg Dejton nigdje ne pominje niti ga je bilo ko ozvaničio, ustanovio i oformio. Nema čak ni Distrikta u tom dogovoru.
A usred svega – od čega se sastoji BiH. Ne sastoji se od državnih institucija i nadležnosti. Ako nema eniteta u toj raspravi, onda nema ničega. Nema BiH. BiH je Stvor koji postoji samo dok se entiteti dodiruju, dogovaraju i sarađuju.
U protivnom, to hoće Ohaer, Državne institucije i Državne nadležnosti raspravljale bi same o sebi. I bile nedodirljive.
Odlazak Incka u Vašington i Ujedinjene nacije može se okarakterisati samo kao nastojanje da se razvodni vrijeme i da se na neki način izađe iz cijelog referendumdum sukoba sa Republikom Srpskom u koji je uvučena cijela međunarodna zajednica na osnovu Gluvog Glamočkog koje su zaigrali Ohaer i Neke ambasade. Ili Neke ambasade i Ohaer.
Taj sukob je bespotreban jer je bespredmetan. Niko normalan ne može imati bilo šta protiv ovog eferenduma. Ljudi su svakodnevno u referendumu. Kad kupuju novine ili gledaju neku televiziju, i to je referendum. Izbori su referendum.
Osim toga, jasno je rečeno u raspravi u Narodnoj skupštini, i jasno je iz svega, da se ne radi ni o kakvom separatizmu, secesiji, rušilaštvu Stvora i slično što bi se moglo podvesti pod Dolje Dejton, Dolje BiH. To demokratsko mišljenje, koje se ne može zaobići i ignorisati jer ono postoji, žmirio Ohaer ili ne žmirio, više od 3.500 mjesnih odbora SNSD-a javlja sa terena da ljudi masovno podržavaju Dodika i skupštinsku odluku i da će i puzajući izaći na Referendum, osnažiće demokratiju u BiH. Ako BiH želi da je prihvati. Nakon tog mišljenja neće više neko moći da bulazni po Briselu i drugdje da političari ne rade ono što birači od njih očekuju. Nakon tog mišljenja neće više Barašin i Meddžida, i njihove udijeljene im institucije, biti zaštićeni srednjovjekovnim zidinama nedodirljivosti. Nakon tog mišljenja neće moći opstati zahtjev da se te nametnute institucije i nadležnosti, i sve druge, ikada retroaktivno unesu u Ustav. Nakon tog mišljenja biće jasno da je cijela ta djelatnost Ohaera rad na crno.
Ohaerovci i Pikovci su uvidjeli realnost. Am Amb je rekao da je situacija ozbiljna i da se mora dobro razmotriti. Ne vjerujem da je mislio samo na Referendum. Ali realnost im je i to da nema nikog u Republici Srpskoj ko je protiv Referenduma. Čak i Ivanić i Čavić srbuju po tom pitanju. Oni će prvi izaći na birališta i biti protiv nametnutih odluka. Znaju da ako sada budu protiv naroda, prdnuli su u čabrić do kraja života.
Ali, zanimljivo, šute i bošnjački lideri i Lider klana KJL, Komšić, Jurišić, Lijanović, Crna Torba. Pičke jedne. Što bi rekao Mihajlica. Čekaju da neko drugi za njih završi posao. Kao i u ratu. Kao i poslije rata.
Možda su i to uzeli u obzir Ohaerovci i Pikovci danas, kod OHR Korala.
Pa poslali Incka u Zemlju Džeronima. Moleći boga da se ne vrati.

INCKO LAŽE

O DRŽAVNIM NADLEŽNOSTIMA
Stiroporska je težina argumenata Incka, Lajčaka, Ohaera i Radikala međunarodne zajednice, protiv Referenduma u Republici Srpskoj o nametnutim odlukama visokih predstavnika, posebno o takozvanom Sudu BiH i takozvanom Tužilaštvu BiH.
Jedan od najvalidnijih argumenata, kojeg tako samo predstavlja Valentin Incko, jeste tvrdnja da Republika Srpska može da provodi referendum iz nadležnosti opštine i nadležnosti entiteta ali ne može da provodi referendum o pitanjima iz državne nadležnosti.
Ako izostavimo podsmješljivu konstataciju „iz nadležnosti opštine“ što je neosporno tvorevina sarajevskih kaldrmaški pravnika koji o Republici Srpskoj misle da je ne mogu smisliti, Inckova teza potpuno je neutemeljena i lažna. On obmanjuje javnost, znajući da običan građanin ne drži dejtonski sporazum i ustav pod jastukom i ne čita ga svaki dan tri pita za molitvu.
No, pođimo redom.
Ponovo ću navesti nadležnosti institucija BiH, dakle ne „državnih inistitucija“ niti „institucija države“.
Članom III Ustava, propisano je da su „u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine slijedeća pitanja:
1. Spoljna politika,
2. Spoljnotrgovinska politika,
3. Carinska politika,
4. Monetarna politika kao što je predviđeno članom VII (napomena: Centralna banka BiH),
5. Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine,
6. Politika i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila,
7. Provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući odnose sa Interpolom,
8. Uvođenje i rad sredstava za međusobne i međunarodne komunikacije,
9. Regulisanje saobraćaja između entiteta,
10. Kontrola vazdušnog saobraćaja.
Jedino što se može povezati sa sudstvom i tužilaštvom jeste Tačka 7. Ali ona govori o provođenju propisa a ne o sudskoj i tužilačkoj djelatnosti kao predmetu zajedničkih institucija BiH.
Kako bi sudstvo i tužilaštvo moglo postati osnovna djelatnost neke zajedničke institucije?
Tako što se, osim deset pobrojanih nadležnosti zajedničkih institucija, nisu oni u Dejtonu svi bili budale, pjanci i divljaci pa zato i nisu napisali „nadležnosti Bosne i Hercegovine“, mogu i druge nadležnosti „dići“ na nivo BiH ali zajednička institucija koja bi se formirala za tu djelatnost je stvar dogovora dva entiteta.
To je izričita odredba u Dejtonskom sporazumu, odnosno njegovom ustavnom aneksu.
Da bi neko mogao da preuzima ingerencije Dogovora dva entiteta, neko mnogo jači, odnosno strane potpisnice, garantne potpisnice i svjedoci, moraju da izdejstvuju ukidanje takve odredbe o Dogovoru dva entiteta i da je prenesu na Incka, Picka i ili drugu Pizdu materinu. Međutim, to je međunarodno-pravno praktično nemoguće učiniti. Dejtonski dogovor je dogovor i strana i tvoraca i velikih sila ali i dogovor u tadašnjim međunarodnim, regionalnim i lokalnim uslovima a oni se više nikada neće ponoviti pa je potpuno nerealno očekivati neke eventualne pristanke na tako nešto.
Jasno je da usvajanje nametnute regulative o takozvanom Sudu BiH i takozvanom Tužilaštvu BiH, i VSTS, i tsl, u Parlamentarnoj skupštni BiH, nema snagu Dogovora dva entiteta niti se tako može smatrati. Jer, nadležnost parlameta ne može da bude nešto što ne postoji kao Dogovor dva entiteta, dvije strane potpisnice i tvoriteljice BiH. Tek kada entiteti dogovore izmiještanje svojih nadležnosti na nivo zajedničkih institucija delegati iz entiteta dobijaju mogućnost da kao Predstavnički dom PS BiH mogu donositi zakonsku regulativu o tome. Prethodno, te odluke trebaju potvrditi i entiteske skupštine.
Dabome, da mnogi ne znaju o čemu govorim jer dosad takve procedure nije bilo ni u pokušaju.
Bonska ovlaštenja, kakvegod oktroisane strukture bila, samo su voluntaristička narcisoidna kolonijalna parajusticija i ne mogu poništiti odredbu Dejtonskog sporazuma, odnosno njegovog ustavnog dijela, odnosno Ustava BiH, o Dogovoru dva entiteta.
Dakle, nije moguće uspostavljanje zajedničkih institucija mimo Dogovora dva entiteta i nije moguće na bilo koji drugi način. Pa ni odlukama visokih predstavnika.
Valentin Incko, dakle, laže javnosti Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske, o postojanju državnih nadležnosti ili nadležnosti države. Ne postoji ni jedna ni druga vrsta nadležnosti. Pa ne postoje ni uslovi za formiranje tih omrznutih zajedničkih institucija koje spori Republika Srpska.
Umjesto da se odmah o tome otvori rasprava, pojedini eurokrati, sitnijeg zrna, podstanarski smješteni u BiH, govore o tome kako će se ta oblast regulisati u procesu pridruživanja BiH EU. Ne lipši magarče dok trava ne naraste.
U najčistijoj i najpotpunijoj nadležnosti Republike Srpske je rasprava i izjašnjavanje o svakoj zajedničkoj instituciji u okviru Deset Nadležnosti Dejtona. A naročito o onima koje su neregulanrnim, neustavnim i nasilničkim putem proglašene za tako nešto.
U skladu sa tim, Incko nema nadležnosti ali može poništiti odluku o referendumu. Koja, onda, nema nikakvu pravnu snagu.
Visoki predstavnik, po Dejtonskom sporazumu, njegovom odnosnom aneksu, kojeg je potpisala Republika Srpska, nema nadležnosti da poništava odluke entitetskih parlamenata o nadležnostima entiteta i parlamenata koje nisu izričito svrstane u gorepomenutih deset, pa, dakle, automatski pripadaju entitetima.

INCKO NA LJUTOJ VATRI
Izgleda da je Incko postao arheolog. ČitavBon je prekopao kako bi pronašao Bonska ovlaštenja protiv referenduma. Ali tamo se, pouzdano znamo, ne govori ništa o Referendumu. Jer kada su donošena Bonska ovlaštenja, u vlasti Republike Srpske niko nije smio ni da prdne protiv međunarodne zajednice i nije bilo ni pomisli na takav ohaerohulni čin. A ni u Federaciji. Inače bi oni podržali te slobodarske težnje Manjeg Dijela BiH i usprotivili se Antireferendum ovlaštenjima. Federaciji i Sarajaciji Referendum je u krvi.
Zna to i Incko, bez obzira što ga izvjesni faktori pune visokim naponom naizmjenične struje, sad protiv Republike, sad protiv Srpske. Stoga i nekako bojažljivo prijeti. Te, kad dođe Lajčak, te kad ode u Brisel, te kad dođe Picko...
Bez obzira na haotičnost i jalovost Ohaera i njegovog Visokog osoblja, primjetne su faze u kupovini Antireferendumskog vremena. Očito je da Ohaer, Visoki predstavnik i Radikalni dio međunarodne zajednice, nemaju valjan, pravno i ustavno utemeljen, odgovor. Da imaju, Klub Bošnjaka bi tražio zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pred Ustavnim sudom.
Incko & co kupuje vrijeme očekujući da će Republika Srpska načiniti neku balvansku antidejtonsku grešku pa da im se olakša posao.
Jasno je da i od PIK-a nije moguće očekivati čuda. Jer, ambasador Rusije je već izrekao svoj glas. Onda to viče nije PIK nego PIK Minus.
U prvoj fazi, Incko & co su lansirali tezu kako je ostalo još malo vremena, samo koji dan, da Oni u Republici Srpskoj povuku svoju odluku. Tako bi obraz Ohaera, Incka i drugih bio čist a Republika Srpska i Dodik bi potpisali trajnu kapitulaciju.
U drugoj fazi, prijetilo se sankcijama. Te, zabraniće putovanja. Te, blokiraće imovinu. Baš sam se prepao jer sva flota na Lamanšu je u mom većinskom vlasništvu. Ako blokiraju, propao sam.
U trećoj fazi, danas lansiranoj, zavrnuće uši i liderima stranaka koje podržavaju SNSD i Referendum. Tako bi se trebalo uzdrmati političko jedinstvo i pronaći neki mogući srpski Lijanović i Jurišić. Ivanić se već kandidovao. Predlaže da se svi malo povuku nazad. Svi. Kao da je Ohaer nekud išao. On može da se povuče samo u malo manju neustavnost.
To je tipičan poluamaterski scenario pokušaja razaranja javnog mnijenja i njegovog pretvaranja u amorfni konglomerat neopredijeljenosti, poljuljanosti i ravnodušnosti. U tome se koriste i domaći mediji kojima javnost vjeruje i na koje je navikla. Primjetno je da se izbjegavaju proskribovani crnotalasni sudnjedanski ekrani. Stvara se pritisak neprestanim pitanjima: Šta ako bude sankcija, Kako će SNSD reagovati, Kakvi će potezi uslijediti... Time se sankcije predstavljaju svršenim činom. I poništavanje odluke Narodne skupštine. Javnost treba da primi upravo takvu činjenicu i da sankcije koje bi, eventualno uslijedile, i poništavanje, budu primljene sa poluodobrenim očekivanjem, da se javnost nagrize sumnjom da od Akcije referendum nema ništa, Oni su jači, Znao sam ja da od toga nema ništa. Onda bi uslijedio pritisak Srba Ivanića i Čavića, sa pokličom: Jesam li rekao da Republika Srpska ne treba da se igra. Znamo svi šta javnost misli o referendumskom pitanju. Osim što smo Čavić i ja protiv i uzdržani.
To nismo znali, STJ.
Međutim, o Referendumu je sve rečeno. Nema nepreglednih krivina. Nema rezervnih poteza. Jasno je šta će biti potezi Republike Srpske.
Neki su naznačeni a neki su već demonstrirani.
Predlažem da neko, povremeno okrene Incka. Da ne pregori na toj vatri koju neprestano raspaljuje.

POMAMA BIN LADEN
Jedan običan kukavac. Kukavica. Krio se u vili i pružao otpor. Kako se Sadam Bin Husein predao ko čovjek. Sa rukicama naprijed. Kao krtica kad greškom izbije iz krtičnjaka. Još je imao oružje za masovno uništenje. A Osama samo kalašnjikov i to takav da ga niko u Našem ratu nebi uzeo ni pod noge a kamo li u ruke.
Osama Bin Laden je bio jedan od najboljih masovnih proizvoda.
On je bio Osama Multipraktik. Korišten je protiv Rusa. Pa je onda korišten protiv Amerike. Pa je korišten i protiv muslimana diljem svijeta.
Ne zna se kakav je sistem komunikacija imao kad je mogao da vlada, bešumno i neleketronski, tolikom mrežom po svijetu
Sada će njegovo pružanje otpora i sahranjivanje u moru, po starom mornaričkom običaju prinošenja žrtava sabljstim morskim krokodilima koji su zaštitnici ratnikopolovaca hiljadama godinama prije pojave Vikinga, biti još jedno područje teorija sjene i zavjere. Kao što je nesilazak na mjesec ili kao što je samoinsceniran napad na Blizance.
Nastupila je Pomama kad je ubijen Osama. A samo ubistvo nema nikakve veze sa antiterorizmom. Fundamentalistički eliminirajući islamski terorizam nije organizovan po verikalnoj komandnoj dužnosti. Radi se o mnogo složenijim vjerskim, socijalnim, internacionalnim i kapitaloidnim pitanjima. Ništa se nije riješeilo time što je Osama pružao otpor.
Gledajući iz moje struke i mog zanata, Osama Bin Laden je samo jedna velika uspješna izborna jedinica. On je prvi glas na Predsjedničkim izborima. Trampu je bolje da kandidaturu trampi za nešto.