ŠTA BI OBAMI
Dobro, znam da rejting Obami pada jer to sa zdravstvom kilavo ide. Ljudi ostali bez kuća, ostali bez posla, Kinezi koji su nekad bili najamna radna snaga na transam željeznici, sada su nosioci posla na modernizaciji zapuštenih puteva vatrenog konja, Obična Amerika, koja se uzdala u Običnog Predsjednika, razočarana, Bogataši drže finansije u svojim rukama, kao i prije, a vlastima, Obami, su elegantno prepustili niske stope poreza na svoje basnoslovne prihode.
Ali situacija nije tako katastrofalna kao kad ti Standard i Pur snize rejting. Lakše je kad ti sam padne.
Nije, da bi Obama na predizbornom skupu u nekom Podbrđe Vju, u Državi Kalifornija, izjavio da Zemlje Evrope sada prolaze kroz finansijsku krizu koja izaziva strah u cijelom svijetu.
Moji iz Efbiaja su mi tihojavili da se okupljeni svijet ustalasao, deprimirao i zabrinuo a neki posegnuli za dnom starog lokalnog Mountain vhiskuja.
Lako je Obami da priča da je neko drugi dužan. Kad nema Čavića da, građanima pod režimom, kaže kako su propali, prezaduženi, kako su probili budžet i kako im pada ovo, pada ono.
Ali, ako se bolje pogleda, nije Obama to slučajno rekao svojim potplanincima iako je svjestan da to neće uticati na njegov glasovni skok na izborima sljedeće godine.
Već duže vrijeme je u finansijskoj medijskoj orbiti, od strane raznih eksperata, nobelovaca, profesora, bivših faktora... sinhronizovan napad na Euro, EU i Eurozonu. U opticaju je silesa apokaliptičnih teza. Od kraha Eura, izbacivanja Grčke, bankrota, raspada... EU i Euro su postali veći neprijatelj nego nekada Sovjetski Savez i KPSS.
Onda neki usrani broker iznese umilnu tezu kako će milioni Evropljana ostati bez ušteđevine kada padne Euro i kada se raspadne Eurozona. I Poljaru Lijanu bi to bio znak da treba da uzme štap, na njega nabije kostretnu vreću, stegne putravce i zaputi se u varoš da podigne gotovinu sa svog tekućeg i čvrstog računa i da kupi zlato i slično. Dakle, potrebno je da banke ostanu bez depozita. To je prvi korak ka njihovom lemanbraderisanju.
A prethodno je taj njegov Standard i Pur, Nezavisna Agencija za kreditne rejting, posnižavala rejtinge po Evropi. Zemljama i bankama. Strah je od S&P toliki da je i Berluskoni obustavio svoje seksualne maštarije. Investitori odmah okreću glavu na drugu stranu ili traže garancije, dižu kamate, jebu nale ale ko od šale, finansijska situacija sve teža a evropska centralna banka i cijeli sistem ne može brzo i lako da odgovori pošto EU nije klasična država.
I onda Obama iznosi tezu kako je cijeli svijet u strahu od evropske dužničke krize. A Evropa sporo radi na tom planu. Kao da mi ne znamo da Američka finansijska propast tinja dvadeset godina. To što je u zadnje dvije godine akceleratorski ubrzana, to ćemo zanemariti.
Tavariš Obama, ako mogu nešto lično. U komunizmu smo nekad imali pronalazak o samokritici. Pa ustane drug na partijskom sastanku i kaže: Ja, koji sam neagilan član Partije, koji teško i sporo shvatam partijske zadatke i koji nisam dovoljno uložio u ostvarivanje Smjernica Izvršnog komiteta Izvrsnog Centralnog komiteta, nisam ni izbliza takva štetočina kao drug Đuro (nemoj da neko pita Koji Đuro).
Ta samokritika je osnov za kritiku Evrope.
A i sinoć, na prijemu kojeg je upriličila Ambasada Kine, čujem od ambasadora realnu sliku stanja Kine. Kine, kojoj se divim. Na granici samokritike. Regionalni unutrašnji razvoj nije ujednačen, strukrura privrede i ekonomije nije kakva bi trebala, ima siromašnih slojeva kojima treba društveni tretman... Ne čuh ni jednu riječ o krizama kod drugih.
Evropa je preživjela svašta. Djeca umiru ali kolijevke ne umiru. Preživjela je i odlazak svojih građana u Ameriku, na dalek put. Preživjeće i ovo, moj dragi Obama. Vidi ti malo oko tog tvog rejtinga.
Dobro, znam da rejting Obami pada jer to sa zdravstvom kilavo ide. Ljudi ostali bez kuća, ostali bez posla, Kinezi koji su nekad bili najamna radna snaga na transam željeznici, sada su nosioci posla na modernizaciji zapuštenih puteva vatrenog konja, Obična Amerika, koja se uzdala u Običnog Predsjednika, razočarana, Bogataši drže finansije u svojim rukama, kao i prije, a vlastima, Obami, su elegantno prepustili niske stope poreza na svoje basnoslovne prihode.
Ali situacija nije tako katastrofalna kao kad ti Standard i Pur snize rejting. Lakše je kad ti sam padne.
Nije, da bi Obama na predizbornom skupu u nekom Podbrđe Vju, u Državi Kalifornija, izjavio da Zemlje Evrope sada prolaze kroz finansijsku krizu koja izaziva strah u cijelom svijetu.
Moji iz Efbiaja su mi tihojavili da se okupljeni svijet ustalasao, deprimirao i zabrinuo a neki posegnuli za dnom starog lokalnog Mountain vhiskuja.
Lako je Obami da priča da je neko drugi dužan. Kad nema Čavića da, građanima pod režimom, kaže kako su propali, prezaduženi, kako su probili budžet i kako im pada ovo, pada ono.
Ali, ako se bolje pogleda, nije Obama to slučajno rekao svojim potplanincima iako je svjestan da to neće uticati na njegov glasovni skok na izborima sljedeće godine.
Već duže vrijeme je u finansijskoj medijskoj orbiti, od strane raznih eksperata, nobelovaca, profesora, bivših faktora... sinhronizovan napad na Euro, EU i Eurozonu. U opticaju je silesa apokaliptičnih teza. Od kraha Eura, izbacivanja Grčke, bankrota, raspada... EU i Euro su postali veći neprijatelj nego nekada Sovjetski Savez i KPSS.
Onda neki usrani broker iznese umilnu tezu kako će milioni Evropljana ostati bez ušteđevine kada padne Euro i kada se raspadne Eurozona. I Poljaru Lijanu bi to bio znak da treba da uzme štap, na njega nabije kostretnu vreću, stegne putravce i zaputi se u varoš da podigne gotovinu sa svog tekućeg i čvrstog računa i da kupi zlato i slično. Dakle, potrebno je da banke ostanu bez depozita. To je prvi korak ka njihovom lemanbraderisanju.
A prethodno je taj njegov Standard i Pur, Nezavisna Agencija za kreditne rejting, posnižavala rejtinge po Evropi. Zemljama i bankama. Strah je od S&P toliki da je i Berluskoni obustavio svoje seksualne maštarije. Investitori odmah okreću glavu na drugu stranu ili traže garancije, dižu kamate, jebu nale ale ko od šale, finansijska situacija sve teža a evropska centralna banka i cijeli sistem ne može brzo i lako da odgovori pošto EU nije klasična država.
I onda Obama iznosi tezu kako je cijeli svijet u strahu od evropske dužničke krize. A Evropa sporo radi na tom planu. Kao da mi ne znamo da Američka finansijska propast tinja dvadeset godina. To što je u zadnje dvije godine akceleratorski ubrzana, to ćemo zanemariti.
Tavariš Obama, ako mogu nešto lično. U komunizmu smo nekad imali pronalazak o samokritici. Pa ustane drug na partijskom sastanku i kaže: Ja, koji sam neagilan član Partije, koji teško i sporo shvatam partijske zadatke i koji nisam dovoljno uložio u ostvarivanje Smjernica Izvršnog komiteta Izvrsnog Centralnog komiteta, nisam ni izbliza takva štetočina kao drug Đuro (nemoj da neko pita Koji Đuro).
Ta samokritika je osnov za kritiku Evrope.
A i sinoć, na prijemu kojeg je upriličila Ambasada Kine, čujem od ambasadora realnu sliku stanja Kine. Kine, kojoj se divim. Na granici samokritike. Regionalni unutrašnji razvoj nije ujednačen, strukrura privrede i ekonomije nije kakva bi trebala, ima siromašnih slojeva kojima treba društveni tretman... Ne čuh ni jednu riječ o krizama kod drugih.
Evropa je preživjela svašta. Djeca umiru ali kolijevke ne umiru. Preživjela je i odlazak svojih građana u Ameriku, na dalek put. Preživjeće i ovo, moj dragi Obama. Vidi ti malo oko tog tvog rejtinga.