LAGUMDŽIJA ĆE
ZAVRŠITI KAO JULIJA
Oni genijalci sa Poskoka vele da je Julija Timošenko dobra riba, samo malo zatvorena.
Ali njen primjer je otvorena pokazna vježba za sve kolaboracioniste željne vlasti i koitusa sa neidentifikovanom međunarodnom zajednicom. U liku Velikih Krojača. Julija Timošenko je sarađivala sa Krojačima koji su donosili šnitove pred vrata Rusije, zemlja se politički podijelila, kao danas Feuderacija BiH. Koja ima i dodatnih podjela. Onda su se Krojači povukli. Rusi donijeli veći šnit. Julija ostala na Gologuzici.
Ta situacija neodoljivo podsjeća na Podijeljenu Feuderaciju, Naseobinu i na Zlatka Lagumdžiju, koji je sve karte zaigrao na jednu. U rukavu, i u garaži Neke Ambasade.
Kao ni Julija, ni Zlatko nije svojim biračima ponudio konkretan politički program. Naročito nije nudio ovo što sada radi. Njega je iznijela prevara birača kojom je iznešena i Julija. Tamo je to bila Narandžasta revolucija. Ondje je, u Sarajevu, to bila Crvena feudalizacija.
Jednog dana, kada Krojači uvide da je Zlatko Lagao Slatko, da je nudio neostvarive programe, a birači shvate da su pomuženi, povući će se bez riječi. Kao što niko ne mrda repom zbog Julije Pletikošenko, malo prestarjele polovnjače, tako, kad dođe vrijeme, niko neće htjeti ni papkom da strugne za Zlatka Feudalca. Hoće jedino ako Nato Alijansa podrži sadašnje pobunjenike u Londonu. Kao one u Libiji.
Onda će tužbe da učine svoje. Reketi. Kreketi. Zveketi.
To je klasična formula kraja kolaboracionističke vlasti. Svi se oni, Korjači, prema vlastoljupcima odnose kao i Milošević prema Srbima izvan Srbije. Ako nešto urade, dobro, a ako ne urade...
ZAVRŠITI KAO JULIJA
Oni genijalci sa Poskoka vele da je Julija Timošenko dobra riba, samo malo zatvorena.
Ali njen primjer je otvorena pokazna vježba za sve kolaboracioniste željne vlasti i koitusa sa neidentifikovanom međunarodnom zajednicom. U liku Velikih Krojača. Julija Timošenko je sarađivala sa Krojačima koji su donosili šnitove pred vrata Rusije, zemlja se politički podijelila, kao danas Feuderacija BiH. Koja ima i dodatnih podjela. Onda su se Krojači povukli. Rusi donijeli veći šnit. Julija ostala na Gologuzici.
Ta situacija neodoljivo podsjeća na Podijeljenu Feuderaciju, Naseobinu i na Zlatka Lagumdžiju, koji je sve karte zaigrao na jednu. U rukavu, i u garaži Neke Ambasade.
Kao ni Julija, ni Zlatko nije svojim biračima ponudio konkretan politički program. Naročito nije nudio ovo što sada radi. Njega je iznijela prevara birača kojom je iznešena i Julija. Tamo je to bila Narandžasta revolucija. Ondje je, u Sarajevu, to bila Crvena feudalizacija.
Jednog dana, kada Krojači uvide da je Zlatko Lagao Slatko, da je nudio neostvarive programe, a birači shvate da su pomuženi, povući će se bez riječi. Kao što niko ne mrda repom zbog Julije Pletikošenko, malo prestarjele polovnjače, tako, kad dođe vrijeme, niko neće htjeti ni papkom da strugne za Zlatka Feudalca. Hoće jedino ako Nato Alijansa podrži sadašnje pobunjenike u Londonu. Kao one u Libiji.
Onda će tužbe da učine svoje. Reketi. Kreketi. Zveketi.
To je klasična formula kraja kolaboracionističke vlasti. Svi se oni, Korjači, prema vlastoljupcima odnose kao i Milošević prema Srbima izvan Srbije. Ako nešto urade, dobro, a ako ne urade...