BiH - RUDNIK SUKOBA
Istorija se nastavlja, jedanput kao povest, drugi put kao povijest, treći put kao historija, ali uvijek kao sve tamnija tragedija.
Nakon ulaska Otomanske imperije u BiH, ova Naseobina je postala poprište sukoba još neartikulisanog i razjedinjenog hrišćanstva i agresivnog islama. Onda je ušla Austrougarska monarhija pa je naseobina postala guvno unutrašnjeg sukoba u režiji Kalaja i komplota. Onda je ušla NDH. Sukob su platile srpske glave u Jasenovcu i drugdje. Ona je nastupila Jalta jer su Rusi suoslobodili Beograd. Naseobina je postala poprište sukoba ortodoksnog socijalističkog samoupravljanja i tihog nacionalnog vrenja koji će samo generisati sukoba triju nacija u građanskom ratu, u trenutku kada je ušla Demokratija. Nakon Građanskog rata ušao je OHR. I on je, dabome, u Naseobini generisao sukobe, u nešto izmijenjenoj verziji u odnosu na Kalaja. Kada je Ešdaunizacija izazavala kontraindikacije pa se pobunili Republika Srpska i, kasnije Republika Hrvati, ušli su EU i Neke Ambasade. Am Amb.
BiH je tako opet poprište istorijskog sukoba. Na jednoj strani je Amerika, Zona Nebeske Demokratije. Na drugoj strani je Evropska unija koja, apsurdno, jača rješavajući probleme bankrota članica i sklerotičnosti Eeurozone.
Amerika i njen Glavni trgovački putnik za ovo područje, Velika Britanija, vide Bosnu i Hercegovinu prije svega kao teritorijalni punkt u mozaiku Nato-pakta, Nato-takta ili Nato-vakta. Oni znaju da neutralnošću BiH neutralnom ostaje i Srbija. I obrnuto. Stoga je ofanziva usmjerena i na Srbiju i na BiH ali sa različitim alatkama i javnim pakungom. Srbija se mora riješiti Kosova kao otežavajuće okolnosti. Ali ne mora da ga prizna. Cilj opravdava. BiH mora da bude jedinstena država. Ni primisli o secesiji. Jer samo jedinstena BiH omogućuje natoizaciju. Ako se BiH dijeli i po dejtonskim šavovima a u okviru labavog dejtonskog obruba, onda je Nato teritorijalizacija Srbije opet u opasnosti.
Američka ofanziva je krenula nakon Referenduma u Republici Srpskoj. EU se uključila u zadnji čas i spasila evropsku prirodu bića BiH i zaustavila Atlantski totalitarizam. Barem privremeno. Incko, kao glavni lokalni igrač Amerike, prošao je kao Ist po Riveru.
Sada Hilari Klinton, poznata kao samospasiteljica u kiši snajperskih hitaca na Tuzlanskom aerodromu, i ministar inostranih poslova V. Britanije Vilijam Hejg, pišu otvoreno pismo.
Pismo je intonirano aktuel hitom Dobrodošogenerale, posvećenošću, fokusiranošću i sličnim frazištima. Međutim, radi se o Platformi dugotrajnijeg američko-engleskog nastupa u BiH. To je objava rata Ešton Eskadronima. Nju upotpunjuju i nastupi Kantrimena, Bajdena...
Klinton – Hejg jasno određuju cilj: „U entitetu Republika Srpska, žestoka nacionalistička retorika i aktivnosti kojima se osporava dejtonski okvir...“ bez obaveze da se i jedno i drugo dokažu.
Zatim: „Naša podrška Kancelariji Visokog predstavnika u sprovđenju Dejtonskog sporazuma je čvrsta i nepokolebljiva“, bez obaveze da se obrazloži odakle OHR-u i VP „sprovođenje“. To Republika Srpska nije potpisala. A ni drugi.
Zatim: „Dejtonski mirovni sporazum treba gledati kao temelj na kojem se dalje gradi“. Bez naznake šta će se graditi. Kako izgleda Regulacioni plan i UT uslovi.
Zatim i najvažnije: „VB i SAD daće snažnu podršku ambasadoru Sorensenu korišćenjem svih raspoloživih poluga da bi se ostvario napredak i radiće kao bliski partneri sa Savjetom za implementaciju mira i OHR-om.“
Dakle. Jeste došao Sorensen. Ali generatori dosadašnje krize, PIK i OHR ostaju. Koliko i Sorenesen.
To je platforma Nekih Ambasada u BiH.
Pismo je došlo kao Iznuđena greška i kao vatrogasni odgovor na to što je EU počela diskusiju o pravosuđu. U Banjaluci. To je prst u oko Monstrumu Jedinstvene BiH. Ako načini napredak, po opravdanim zahtjevima Republike Srpske, potpisala je svoj neuspjeh. Ako ne načini napredak, također.
Zasad, EU nema boljeg vrapca u ruci ni goluba na grani, osim Dijaloga. Ali nema ni saveznika. Hrvati nisu formalizirani a Sarajevo otvoreno stoji pod skutima VBAM Platforme. Samo je pitanje dana kada će Lajčak, i još ko, biti proglašen fašistom.
BiH, pak, nastavlja svoj put stoljetne truleži pod teretom tuđeg sukoba koji se preslikava i na ovdašnje nacije, vjere i teritorije. Tragedija nije isključena. Barem jedna od strana u sukobu može posegnuiti i za stvarnim, oružanim, kontrolisanim sukobom koji bi opravdao ostvarenje Platforme Jedinstvene Zemlje – prestanak uskoetničkih i političkih interesa u korist nacionalnog interesa, kako poručuje Bajden. A nacionalni interes po Bajdenu i Americi, jeste Bosanski interes.
Vječne borbe monarhija oko Naseobine.
Istorija se nastavlja, jedanput kao povest, drugi put kao povijest, treći put kao historija, ali uvijek kao sve tamnija tragedija.
Nakon ulaska Otomanske imperije u BiH, ova Naseobina je postala poprište sukoba još neartikulisanog i razjedinjenog hrišćanstva i agresivnog islama. Onda je ušla Austrougarska monarhija pa je naseobina postala guvno unutrašnjeg sukoba u režiji Kalaja i komplota. Onda je ušla NDH. Sukob su platile srpske glave u Jasenovcu i drugdje. Ona je nastupila Jalta jer su Rusi suoslobodili Beograd. Naseobina je postala poprište sukoba ortodoksnog socijalističkog samoupravljanja i tihog nacionalnog vrenja koji će samo generisati sukoba triju nacija u građanskom ratu, u trenutku kada je ušla Demokratija. Nakon Građanskog rata ušao je OHR. I on je, dabome, u Naseobini generisao sukobe, u nešto izmijenjenoj verziji u odnosu na Kalaja. Kada je Ešdaunizacija izazavala kontraindikacije pa se pobunili Republika Srpska i, kasnije Republika Hrvati, ušli su EU i Neke Ambasade. Am Amb.
BiH je tako opet poprište istorijskog sukoba. Na jednoj strani je Amerika, Zona Nebeske Demokratije. Na drugoj strani je Evropska unija koja, apsurdno, jača rješavajući probleme bankrota članica i sklerotičnosti Eeurozone.
Amerika i njen Glavni trgovački putnik za ovo područje, Velika Britanija, vide Bosnu i Hercegovinu prije svega kao teritorijalni punkt u mozaiku Nato-pakta, Nato-takta ili Nato-vakta. Oni znaju da neutralnošću BiH neutralnom ostaje i Srbija. I obrnuto. Stoga je ofanziva usmjerena i na Srbiju i na BiH ali sa različitim alatkama i javnim pakungom. Srbija se mora riješiti Kosova kao otežavajuće okolnosti. Ali ne mora da ga prizna. Cilj opravdava. BiH mora da bude jedinstena država. Ni primisli o secesiji. Jer samo jedinstena BiH omogućuje natoizaciju. Ako se BiH dijeli i po dejtonskim šavovima a u okviru labavog dejtonskog obruba, onda je Nato teritorijalizacija Srbije opet u opasnosti.
Američka ofanziva je krenula nakon Referenduma u Republici Srpskoj. EU se uključila u zadnji čas i spasila evropsku prirodu bića BiH i zaustavila Atlantski totalitarizam. Barem privremeno. Incko, kao glavni lokalni igrač Amerike, prošao je kao Ist po Riveru.
Sada Hilari Klinton, poznata kao samospasiteljica u kiši snajperskih hitaca na Tuzlanskom aerodromu, i ministar inostranih poslova V. Britanije Vilijam Hejg, pišu otvoreno pismo.
Pismo je intonirano aktuel hitom Dobrodošogenerale, posvećenošću, fokusiranošću i sličnim frazištima. Međutim, radi se o Platformi dugotrajnijeg američko-engleskog nastupa u BiH. To je objava rata Ešton Eskadronima. Nju upotpunjuju i nastupi Kantrimena, Bajdena...
Klinton – Hejg jasno određuju cilj: „U entitetu Republika Srpska, žestoka nacionalistička retorika i aktivnosti kojima se osporava dejtonski okvir...“ bez obaveze da se i jedno i drugo dokažu.
Zatim: „Naša podrška Kancelariji Visokog predstavnika u sprovđenju Dejtonskog sporazuma je čvrsta i nepokolebljiva“, bez obaveze da se obrazloži odakle OHR-u i VP „sprovođenje“. To Republika Srpska nije potpisala. A ni drugi.
Zatim: „Dejtonski mirovni sporazum treba gledati kao temelj na kojem se dalje gradi“. Bez naznake šta će se graditi. Kako izgleda Regulacioni plan i UT uslovi.
Zatim i najvažnije: „VB i SAD daće snažnu podršku ambasadoru Sorensenu korišćenjem svih raspoloživih poluga da bi se ostvario napredak i radiće kao bliski partneri sa Savjetom za implementaciju mira i OHR-om.“
Dakle. Jeste došao Sorensen. Ali generatori dosadašnje krize, PIK i OHR ostaju. Koliko i Sorenesen.
To je platforma Nekih Ambasada u BiH.
Pismo je došlo kao Iznuđena greška i kao vatrogasni odgovor na to što je EU počela diskusiju o pravosuđu. U Banjaluci. To je prst u oko Monstrumu Jedinstvene BiH. Ako načini napredak, po opravdanim zahtjevima Republike Srpske, potpisala je svoj neuspjeh. Ako ne načini napredak, također.
Zasad, EU nema boljeg vrapca u ruci ni goluba na grani, osim Dijaloga. Ali nema ni saveznika. Hrvati nisu formalizirani a Sarajevo otvoreno stoji pod skutima VBAM Platforme. Samo je pitanje dana kada će Lajčak, i još ko, biti proglašen fašistom.
BiH, pak, nastavlja svoj put stoljetne truleži pod teretom tuđeg sukoba koji se preslikava i na ovdašnje nacije, vjere i teritorije. Tragedija nije isključena. Barem jedna od strana u sukobu može posegnuiti i za stvarnim, oružanim, kontrolisanim sukobom koji bi opravdao ostvarenje Platforme Jedinstvene Zemlje – prestanak uskoetničkih i političkih interesa u korist nacionalnog interesa, kako poručuje Bajden. A nacionalni interes po Bajdenu i Americi, jeste Bosanski interes.
Vječne borbe monarhija oko Naseobine.