JASMILA,
SAVJEST KOSMOSA, STJ
Sarajevski režiseri, pošto nešto takvo bosanskohercegovačko ne postoji, Jasmila Žbanić i Haris Pašović, pisali su Kanskom festivalu, njegovom Nadzornom odboru, i protestovali što su sa festivala nogodupirali nekog Danca koji je hvalio fašizam a Srpskog Režisera Kusturicu nisu ni prozvali da recituje mada je poznato da on čak i pjesme pjeva o Radovanu koga Haški sud sudi za „genocid u Srebrenici“ i „masovna ubistva nesrba u zarobljeničkim kampovima širom Bosne“.
Nekoliko prethodnih činjenica:
• Taj Jasmilin Radovan još nije osuđen
• U Srebrenici se nije dogodio genocid
• Ne zna se šta su nesrbi
• Šta bi moglo značiti „širom Bosne“ kad Bosna ne postoji, osim one rijeke.
Ako se to dvoje izdaju za režisere, turobno je.
Razumijem da je Kusturica tamo, na tom Tepihu, izvodio Tri prsta ali ne razumijem kakve to veze ima sa Dancem Larsom von Trirom. Osim ako Tri prsta u očima Jasmile i Harisa nisu čisti fašizam.
Čak i to što Kusturica negdje nastupa u pjesmi o silasku Raše sa planine, ili slično, nema nikakve veze sa Kanskim festivalom.
Da li sarajevski rediteljski dvojac smatra da Kanski festival treba da konotroliše ponašanja filmskih umjetnika tokom čitave godine. Čak i njihovu privatnu pisanu komunikciju sa tetkama.
Monstruozno pismo Jasmile i Pašovića, mada ne znam šta će Pašović u duetu sa tom Nejasnilom koja je dobila tek neku političku filmsku nagradu, kao i onaj „osakrovac“ Danis, i umislila da je stvaralac, samo je dokaz o tome kako je lažirana muslimanska sarajevska predstava o tome kako su Srbi zločinci i agresori a Sarajevski Nesrbi patriote, šehidi i divjaci, Slobodari, Stvaraoci, Humanisti, trajno promijenila pojedinačnu i kolektivnu svijest tog svijeta iz Geta Žrtve.
Kako vrijeme prolazi, a Žrtva pada u zaborav, sve će više biti ovakvih postžrtvetnih traumatskih poremećaja. I umjesto konkretnih krivaca, sve će se više optuživati srpski kolektivitet i fokusirani pojedinci koji nemaju nikakve beze sa ratom.
Zamislite pomračenje uma jedne Jasmile: dok smo mi ovdje ginuli on je snimao filmove.
A koliko znam, ni Slobodan Milošević, koji ih je „sponzorisao, kako piše dvojac Kanu, nije nizašta osuđen.
Da li to neko misli da je Alija bio manji zločinac od Slobodana.
Priznajem da je bio bolji čovjek. Nije pio viski kao što ga je Sloba lokao.
Taj lažni stereotip o Žrtvi viševjekovna je podloga za mržnju svega što ima veze sa Srbima. Doći će vrijeme kada Srbi neće smjeti ni na međunarodni aerodrom. Njihov prapraprapra... bio je vojnik u banjalučkoj Drugoj lakoj brigadi, koja je bila dio Vojske Republike Srpske dok je u Srebrenici bio genocid.
Ako se to dvoje smatraju stvaraocima, pogubno je.
U svakoj blažoj varijanti i prilici, ta ista Jasmila, sa Harisom, oči bi vadila da neko kaže da je Kustirica srpski ili srbijanski a ne Bosanski Režiser. Samo da Kusturica malo mrdne repom. Ali u ovoj prilici centroregionalizma, kosmosokaštva i sarajcentrizma, tog konglomerata pomiješanih vrijednosti u glavama dvoje reditelja, ko može zamisliti šta je u običnim glavama, Kustirica je „srpski režiser“ jer crnji biljeg ne postoji.
Neko bi trebao savjetovati Snaši Jasmili da se počne baviti vezom kuhinjskih krpa, bibliotekarenjem ili podučavanjem iz geografije.
Ovi svjetski poslovi neće ići. Kusturica ima tih prstiju čudo jedno.
Sarajevski režiseri, pošto nešto takvo bosanskohercegovačko ne postoji, Jasmila Žbanić i Haris Pašović, pisali su Kanskom festivalu, njegovom Nadzornom odboru, i protestovali što su sa festivala nogodupirali nekog Danca koji je hvalio fašizam a Srpskog Režisera Kusturicu nisu ni prozvali da recituje mada je poznato da on čak i pjesme pjeva o Radovanu koga Haški sud sudi za „genocid u Srebrenici“ i „masovna ubistva nesrba u zarobljeničkim kampovima širom Bosne“.
Nekoliko prethodnih činjenica:
• Taj Jasmilin Radovan još nije osuđen
• U Srebrenici se nije dogodio genocid
• Ne zna se šta su nesrbi
• Šta bi moglo značiti „širom Bosne“ kad Bosna ne postoji, osim one rijeke.
Ako se to dvoje izdaju za režisere, turobno je.
Razumijem da je Kusturica tamo, na tom Tepihu, izvodio Tri prsta ali ne razumijem kakve to veze ima sa Dancem Larsom von Trirom. Osim ako Tri prsta u očima Jasmile i Harisa nisu čisti fašizam.
Čak i to što Kusturica negdje nastupa u pjesmi o silasku Raše sa planine, ili slično, nema nikakve veze sa Kanskim festivalom.
Da li sarajevski rediteljski dvojac smatra da Kanski festival treba da konotroliše ponašanja filmskih umjetnika tokom čitave godine. Čak i njihovu privatnu pisanu komunikciju sa tetkama.
Monstruozno pismo Jasmile i Pašovića, mada ne znam šta će Pašović u duetu sa tom Nejasnilom koja je dobila tek neku političku filmsku nagradu, kao i onaj „osakrovac“ Danis, i umislila da je stvaralac, samo je dokaz o tome kako je lažirana muslimanska sarajevska predstava o tome kako su Srbi zločinci i agresori a Sarajevski Nesrbi patriote, šehidi i divjaci, Slobodari, Stvaraoci, Humanisti, trajno promijenila pojedinačnu i kolektivnu svijest tog svijeta iz Geta Žrtve.
Kako vrijeme prolazi, a Žrtva pada u zaborav, sve će više biti ovakvih postžrtvetnih traumatskih poremećaja. I umjesto konkretnih krivaca, sve će se više optuživati srpski kolektivitet i fokusirani pojedinci koji nemaju nikakve beze sa ratom.
Zamislite pomračenje uma jedne Jasmile: dok smo mi ovdje ginuli on je snimao filmove.
A koliko znam, ni Slobodan Milošević, koji ih je „sponzorisao, kako piše dvojac Kanu, nije nizašta osuđen.
Da li to neko misli da je Alija bio manji zločinac od Slobodana.
Priznajem da je bio bolji čovjek. Nije pio viski kao što ga je Sloba lokao.
Taj lažni stereotip o Žrtvi viševjekovna je podloga za mržnju svega što ima veze sa Srbima. Doći će vrijeme kada Srbi neće smjeti ni na međunarodni aerodrom. Njihov prapraprapra... bio je vojnik u banjalučkoj Drugoj lakoj brigadi, koja je bila dio Vojske Republike Srpske dok je u Srebrenici bio genocid.
Ako se to dvoje smatraju stvaraocima, pogubno je.
U svakoj blažoj varijanti i prilici, ta ista Jasmila, sa Harisom, oči bi vadila da neko kaže da je Kustirica srpski ili srbijanski a ne Bosanski Režiser. Samo da Kusturica malo mrdne repom. Ali u ovoj prilici centroregionalizma, kosmosokaštva i sarajcentrizma, tog konglomerata pomiješanih vrijednosti u glavama dvoje reditelja, ko može zamisliti šta je u običnim glavama, Kustirica je „srpski režiser“ jer crnji biljeg ne postoji.
Neko bi trebao savjetovati Snaši Jasmili da se počne baviti vezom kuhinjskih krpa, bibliotekarenjem ili podučavanjem iz geografije.
Ovi svjetski poslovi neće ići. Kusturica ima tih prstiju čudo jedno.