недеља, 24. април 2011.

CIRKUSINJO
Za kvalitet i stanje fudbalske igre pogubnim će se pokazati, prije koju godinu, Portovo osvajanje lige prvaka.
Tim činom je u evropsku trenersku orbitu lansiran Žoze Murinjo, prevodilac, koji sistematski ovdašnju igru vraća nazad. I po nekoliko decenija. U doba kada su motorički potencijali igrača, taktičke varijante i tehnička pripremljenost bile na daleko nižem nivou.
Sramotno je kako je Real osvojio Kup kralja.
Kao što je pederski da Murinjo sere kako njegov tim može pobijediti svakoga na svakom mjestu, kao što je pobijedio Valenciju sa rezervnim sastavom. Zamislite draguljara koji kaže kako su jevtiniji dragulji kod Svarovskog uvijek bolji i ljepši od šatorske plastične bižuterije na narodnom zboru.
Sa toliko skupih igrača Murinjo, i ni jedan trener, ne bi trebao da se hvališe i razbacuje izjavama. Naročito ne Murinjo jer je protiv Barselone na tom stadonu, u funalu Kupa, bio u mišijoj rupi. I on i Real.
Dobra igra Iguaina, Kake i ostalih, sa saldom 6 : 3 samo pokazuje kako Murinjo i Real nemaju mnogo veze sa fudbalom. I kako Murinjo ne zna postaviti odbranu, jer takav tim ne smije primiti tricu. Ti igrači su svjetske klase. Samo je potrebno stvorti igru za njihove pretežne sposobnosti i njih uklopiti u taj sistem a da ih se ne sputava nego iskorištava najbolje što imaju. Ali, pošto je to težak put Real su odlučuje da kupi cirkusanta Murinja. Cirkusant Murinjo kupuje nove cirkusante, pored kvaliteta kojeg ima na terenu. Sutra, ako se pojavi neki medijski uspješniji magnet od Ronalda, Murinjo i Real će ga kupiti a ovoga poslati u društvo Iguaina i Kake.
Igrati klasični bunker protiv Barselone u Funalu Kupa kralja, kada se Realov šesnaesterac bijelio kao Grenland, neodoljivo podsjeća na ekipe iz Varšavskog lagera koje su izlazile na slučajne megdane evropskim klubovima pa se, iz straha i neznanja, bunkerisale ko Enver Hodža u zlatno doba albanskog komunizma.
Igrati na kontru, na samom vrhu evropskog kvalitetnog fudbala, ponižavajuće je za Igru i sva njena dostignuća.
Onemogućavati Barselonu da igra, ili bilo koji drugi vrhunski tim, trebalo bi da bude kažnjiva opstrukcija. Za takve timove treba uvesti ograničenje da im četiri igrača uvijek moraju biti na protivničkoj polovini.
Žaliti se kako uvijek protiv Barselone igra sa deset igrača, kao što to cirkusantski čini Murinjo, znači priznavati da protiv tehnike i mašte igraš kao drvosječa.
Jasno je zašto se protiv Barselone isključuju igrači. Oni ne čine prekršaje i svaka grubost je relativno vidljivija, oštrija i kažnjivija. U engleskoj ligi, gdje oba tima lome noge i vratove, ljestvica za isključenje je mnogo veća. U utakmici protiv Barselone ona je niska i stoga odmah na vidjelo izbije krkanski fudbal kojeg sa svakim timom praktikuje Murinjo.
Venger ili Gvardiola, Del Boske ili Rajkard, Antić ili Osim nisu cirkusanti. Ali su ostavili ogroman trag u razvoju Igre.
Cirkusinjo će ostaviti samo tragove u potrošnji iz klupskih kasa.

1 коментар: