NE TROŠITE ISTORIJU NA BOSANSTVO Ovo što se događa Hrvatima, od strane Turbandžije iz Socijalističke Internacionale, i Sarajevskog političkog kruga uopšte, ne događa se slučajno. Cijeli koncept Muslimana, kasnije Bošnjaka, a kada kažem Muslimana/Bošnjaka, mislim na političku artikulaciju kojoj su muslimanski/bošnjački birači davali glasove a ovi provodili politiku, između ostalog, i ovakvu prema Hrvatima, od početka je Koncept Jedne nacije, Jedne Bosne i Jednog tla. U tom konceptu su odrednice Bosanski jezik, Muslimanska Cerićeva država, Država za Čovjeka, 100% BiH, Bosna, Bošnjaci kao nacija, Pravo na Teritoriju prije Srba i Hrvata. U tom konceptu je bilo i vezivanje zastava ljiljana sa zastavama šahovnica, korištenje Srba kao zajedničke hrvatsko – muslimanske tamaniteljske nemani, korištenje onoga što su Srbljaci, Srbi divljaci sami činili, i produkovanje u umnožavanje monstruoznosti do neslućenih razmjera, odbijanje ostanka u Ostatku SFRJ mada je nuđeno Alijino predsjedavanje Predsjedništvom, jest, doduše, od Miloševića, i mada mi je nešto slično sadašnjim ponudama Platformaša Kaldrmaša. I, konačno, Alijino žrtvovanje mira za Bosnu. On rekao za BiH. Ali se zna na šta je mislio. To je nekidan otkrio Mile Lasić kada je u Džajinoj knjizi pročitao hrvatsko i muslimansko referendumsko pitanje za samostalnost BiH a protiv Srba. Pitanje koje je pretvoreno u dva pitanja u koje predstavlja dva potpuno različita viđenja uređenja zemlje. Hrvati su imali nacionalnu svijest a Muslimani su imali građansku svijest. Nakon referenduma postali su nacija da bi ostvarivali taj građanski Svekoncept. I ta građanska BiH je bila dio koncepta. Ne mogu da se načudim čudom kako hrvatski puk u BiH, oni Franjini iz Povijesne Zbilje a naročito kako nisu intelektualci barem ovdje u Hercegovini i u Sarajevu u rasijanju, shvatili ništa o tom konceptu. Muslimani su iskoristili Hrvate tada, iskoristili ih u ratu, koriste ih i dandanas. Iskoristli su i Srbe, njihovu pankarlobašku parakoncepciju, legitimno političko nastojanje da se ostane u državi sa Srbijom. Samo je Republika Srpska spasila Srbe u BiH. Srbi i Hrvati su bili užasno naivni. Hrvati su bili potpuno zaslijepljeni Tisućgodišnjom Državnom Zbiljskom Žudnjom. Srbi su bili zaslijepljeni Svim Srbima Jedne Države. Ni jedni ni drugi, a u međusobnom klanju, agresovanju i protjerivanju, ni primijetili Koncept koji se danas objelodanjuje kao nemilosrdno Platformaštvo. Hrvate je stiglo potpuno autiranje iz drugog temeljnog ugaonika BiH, Vašingtonskog sporazuma a Srbe je skoro stiglo potpuno pražnjenje nadležnosti prvog ugaonika BiH, Republike Srpske i njeno svođenje na Srpsko Narodno Vijeće. Stoga Lasićevo zakašnjelo odgonetanje različitih referendumskih pitanja pitanja kod mene izaziva sažaljenje. U Mrziteljskoj Naseobini kadgod i štagod gledaš trebaš da vidiš interese, svoje i tuđe. A naročito da paziš na tuđe. Nema romantike i zvijezde danice. Nema zajedničkih zastava, bratstva i jedinstva, šest buktinja i pet kraka. Kako se lako pokaže da ima više od šest buktinja. A u pogledu Lasićeve rasprave o Bosanstvu, moram da konstatujem takođe naslijeđenu dobrohrvatsku sarajevozaljubljenu naivinost. U koju spada i Lasićevo čitanje izvjesnog Bojana Bajića, Vodenog Prevaranta, koji tekstom o svom srpstvu a protiv bosanske nacije, pokušava naći skretnicu za Vodenog Ćiru i na sljedećim opštim izborima u Republici Srpskoj igrati ulogu Čavića, Krsmanovića i Ivanića Lagudmdžijinog. Bosna be postoji. Bosanstvo ne postoji. Ni u rudimentarnom obliku. Ni Minimum Patriotizma, o kome dobroljubno govori Lasić, ne postoji. Čak ni Bošnjaci, Muslimani, a kad govorim o Bošnjacima i Muslimanima, govorim o političkoj artikulaciji koja je dobijala i dobija njihove glasove, pa ni Bosanci, nemaju patriotizma prema BiH. Imaju samo bezočne težnje za tlom, bosanskim i hercegovačkim, težnje da potisnu, skrajnu, istjeraju, podjarme i ponize Srbe i Hrvate, dok ne stvore tu jednu naciju koja je ovdje došla u Trećem vijeku, kako napisa neki istotričar kojeg je Lasić citirao. Ta artikulacija i bošnjačku naciju, odnosno njeno ishitreno stvaranje u Alijinijoj interpretaciji, koristi za ostvarenje tog koncepta Unitarnog Posjedovanja i Centralističkog Tla. Bosanstvo i Bosanski Patriotizam nisu mogući ne samo zbog toga što Bosna ne postoji nego što nikad ni postojala nije. Ovo je sada samo međunarodno priznat prostor između Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Nekad je to bio prostor kojeg je zaposijedala Turska, pa onda AU, pa NDH, pa Samostalna Radionica Branka i Hamdije, u stvari, socijalistički prostor između Srbije i Hrvatske. Ranije je, prije Turaka, ovo bila nakupina hercogovih imetaka i raznih fedudalnih zabrana i zabrđa koje je Tvrtko, i još poneko, uspijevao ponekad nagodbama objediniti u Nesvrstanu Naseobinu. U odnosu na Mađarsku, Papu i druge napasnike. Naročito nije moguć Srpski i Hrvatski Bosanski patriotizam niti Srpsko i Hrvatsko Bosanstvo. Baštinici i Nasljednici su kroz protekle vijekove izgradili odnos prema Srbima i Hrvatima koji ne ostavlja prostora za Zajednički Patriotizam. Taj odnos prema Srbima i Hrvatima, otomanski, fermanski u izuzetnim trenucima, pokoriteljski, praktikuje i inovira danas Zlatko Lagumždija. Srbi i Hrvati, ako već ne mogu gledati umatičenje, gledaju danas na samostalnost u okviru Naseobine kao na jedinu izglednu opstanačku i demokratsku mogućnost ovdašnjih prostora. Ako to ne bude moguće, Sveta Zora Raspada. Samostalnost izvan Naseobine. Ja, pak, volim da racionalizujem: Podijeliti sve što se može Podijeliti.