MULTIETNIČKO SMEĆE
Valentin Incko, ovovjeka varijanta Benjamina Kalaja, proširio je svoju predizbornu kampanju i na izborno mjesto Bečki Standrad.
U tom listu je izjavio da bi EU mogla usloviti upućivanje pomoći BiH, na primjer u oblasti prerade otpada, takozvanoj reciklaži, samo ako se udruže svetri etničke skupine. To bi se, dodajem ja, moglo i dalje uslovljavati. Pa da Huso, Ante i Čedo, vrše process velike nužde na zajedničkom čučavcu. A za proizvodnju tih uvećanih čučavaca, za veliko multietničko sranje, mogao bi se formirati klaster. I izgraditi novu livnicu, pošto su multietničari u nedavnom velikom Mixnational Sraniju, uništili livnicu sivog liva u Odžaku.
Sljedeća stavka Inckovog političkog programa: Nama je potreban jedan sveukupni kontakt partner u poljoprivredi. Takorekuć Državno ministarstvo poljoprivrednih dela. Srbi neće o tome da pričaju. Jer je, dodajem ja, svo poljodjelstvo smješteno u Republici Srpskoj. Znate da nisam nacionalist i rasist. Ali čaršijski ljudi se ne bave poljoprivredom. Samo Srbi i Hrvati. Ponijeli sa Dnjepra i Dnjestra.
A za kraj, pošto ne zna pjevati, čak ni jodlati, Vicko Incko poentira rezolucijom: Ali ako mirna separacija nije bila moguća 1992. godine, zašto bi sada bila moguća? Secesija bi bila posthumni trijumf Miloševića i trijumf za Karadžića, koji sjedi u Hagu. Međunarodna zajednica ne može prihvatiti secesiju tamo gdje se dogodilo etničko čišćenje.
Jebo ga Milošević. Uključujući i Rašu.
Svaka priluda, koja se spusti niz Alpe, Srbima nabija na nos Miloševića i Karadžića. To je znak raspoznavanja za neupućene amatere. Međunarodna zajednica o kojoj govori Vicko, Veliki Krojači, mogli su dozvoliti mirnu separaciju Sloveniji i još mirniju Hrvatskoj a druge su namjerli da drže u toru bez obzira na krv.
Mirna separacija je provedena odmah na višenacionalističkim izborima. Mogli su tada verifikovati faktičko stanje. I ne bi bilo rata. Ali neko želi Turcima da pravi Državu. Neko Hipobanci. Neko Berlinu. Kako ko.
Valentin Incko ne razumije osnovne pojmove političke genetike i anatomije.
Nikada ove tri skupine, sa Velikog Gusanog Čučavca, nisu bile deseparatisane. Integrisane. Uvijek su bile separatisane. I uvijek im je neko sa strane navlačio zajedničke čakšire, ugonio u zajednički tor i razvijao bratstvo i jedinstvo. Dok se sva Evropa nacionalizirala i održavljivala.
Uostalom, da dobro upamte svi, a i Incko, priča o Republici Srpskoj nije priča ni o kakvoj separaciji. BiH je nastala spajanjem Republike Srpske, sa svojom teritorijom, podanicima, državljanima, organima vlasti, izborima, institucijama i ustavom, i Muslimansko-hrvatske federacije.
Može se, dakle, raditi samo o razdvajanju. Nakon spajanja.
A etničko čišćenje. To u BiH ne postoji. Kao ni genocid. Ljudi su se samo ponašali u skladu sa činjenicom da nikad nisu bili integrisani. Otišao je svako sebi. Dabome, da su mnogi i pobijeni, popaljeni i protjerani. Jedino nije dabome da su Srbi pobili Hrvate i Muslimane i svojih skoro 30.000. Ako su Srbi varakinom etinički tretirali druga dva naroda, ko je glancao Srbe.
Da nije u pitanju ugrađena separacija, vratili bi se ljudi. U tako širokodemokratsko, panhumano, svijetloevropsko Sarajevo. Naprimjer. Hajde što ne vole da žive kod koljača, genocidaša, četnika, zločinaca Srba. Što ne vole da žive u Sarajevu.
Ovdje se, moj Incko, ne kaže separacija. Kaže se Ide. Ide Tito, vodi partizane… Ide Mile Lajkovačkom prugom, Idu svatovi… Ide Srpska.