CRKOTIĆ
Samo dva problema muče Bosnu i Hercegovinu.
I otjeraće je u smrt raspadom.
Prvi problem je nelegalno usvajanje BiH kao djeteta muslimanskog, kasnije bošnjačkog, patriotizma i kriminalizovanih relacija internacionalne i domaće kamarile.
Drugi problem je beskonačan kordon ratnih kadrova na bošnjačkim pozicijama u izvršnoj i političkoj vlasti i njihova glava koja funkcionoše na ratnim čipovima, tehnologiji i opserviranju Srba pa i Hrvata.
O tome da je BiH isključiva Država, Bosna, muslimanskog, bošnjačkog patriotizma, pisao sam i pisaću kadgod budem imao priliku.
Ovaj put ću osvijetliti drugi problem.
On obuhvata cijelu lepezu nepotrebnog paralelnog divljaštva. Recimo: Ejup Ganić, Narodni Heroj, nosilac Dobrovoljačke spomenice, ne bi trebao ni da dođe u doticaj sa sudom, a ako dođe, svi treba da poginemo braneći ga od suđenja, iako je tamo komandovao kao priučeni divljak, tamo gdje su ljudi ubijani i spaljivani po ulicama, a Biljana Plavšić, baba, kako je naziva Esdees, koja nikome nije komandovala, sama otišla na sud, izdržala dvije trećine kazne, pustili je i – problem je u tome što ju je Dodik dočekao na aerodromu.
Kao i u slučaju Narodni Heroj Ganić, i za Bljanu sam imao stav – na sudu se dokazuje krivica ili nekrivica, na sudu se brani od neosnovane krivice i skida ljaga. Ali, nijue bitno šta sam ja mislio, bitni su ti različiti metri kojima Saraj i Bošnjaci mjere ljude po pripadnosti. Ne zločinu nego naciji.
To je tipična reakcija ratnih kadrova koji su još na sceni.
Srbi i Hrvati skoro da više i nemaju ratnih kadrova u tom teatru apsurda zvanom BiH.
Jedan od takvih problema koji se polako zahuktava jeste i Selmo Cikotić. Ministar odbrane BiH. Na stranu što ne postoji ni odbrana BiH ni sama BiH. Ali, ulitana je država kojoj je ministar odbrane ratni komandant oblasne grupe u čijem je centru postojao logor za Hrvate. Ne u nekom podrumu, privatni, Cacin ili Ćelin, nego u centru grada, na stadionu. I tako godinama.
Takav čovjek ne može biti ništa. Čak ni u njihovoj državi.
Sada je sudija Jukić zaustavio svjedočenje Cikotića u predmetu protiv nekih bugojanaca za humano stadioničenje Hrvata sa osnovnom namjenom da im se najebe majke a u međuvremenu da kopaju rovove u Gornjem Vakufu, ili gdje treba, i da Srbima služe kao glineni golubovi na tranšejima. A svjedočenje je zaustavljeno da nebi Selmo Cikotić Sirotić nešto lanuo i pokrenuo postupak protiv sebe.
Ne razumijem. Upravo ga, radi pravde, treba pustiti da se izlaje ko pas. I onda ga mirno uhapsiti. No, sudac Jukić mu predlaže da uzme advokata. Ja kao veliki pravni stručnjak odmah zaključujem da je Cikotić kriv. A i ako nije zbog tog potencijalnog izlajavanja, jeste. Što nije spriječio ustadioničenje Hrvata. Tako isto ostali nisu spriječili nešto pa otišli u Hag. Nije znao, kaže Sirotić. Ma nemoj. Stadion Iskre je u Kratovu pa daleko, nema novina, radija i televizije, pucalo se, niko nije dolazio iz Makedonije da javi.
Cilj je bio eliminisati Hrvate iz Bugojna. To je bio zadatak cijelog aparata civilne, kriminalne i vojne vlasti. A u toj vlasti je Selmo Cikotić bio komandnant oblasne grupe.
Kako tad tako i danas.
Cikotić učestvuje u Državnom sahranjivanju Narodnog Heroja Rasima Delića. Jer, njegova glava je još u ratu. A rat je još u njegovoj glavi. Osim toga, on zna da na taj način i sebi kupuje sahranu u svojstvu Narodnog Heroja Bugojna. Jer kao ministar odbrane nije ni za kurac. Ali kao Narodni Heroj Odbrane Bugojna od četnika, srbojnaovaca, šešeljevaca, u čemu se najefikasnije sredstvo pokazalo čišćenje, ubijanje i eliminisanje Hrvata, biće sahranjen na Kovačima, pravim ili odgovarajućim.
Sreća da se sa Kovača niko ne vraća.
Teška ta dva problema pred Državom Da Prostiš Usranom.