BOŠNJAČKO VLASNIŠTVO ISTORIJE
Da su Bošnjaci vlasnici Države, vlasnici Nezavisnosti, vlasnici Pobjede nad agresorom, vlasnici Velikog praska odvajanja od Velike Srbije, vlasnici Patriotske borbe, vlasnici Oreola žrtve, vlasnici Zajedničkih organa, Vlasnici svih sarajevskih članova predsjedništva BiH, vlasnici Ejupa Ganića i svih drugih istorijskih ličnosti, vlasnici Hrvata u BiH na osnovu preuzimanja njihovih nekoliko riječi kao što su općenito i općina, a koje je, u stvari, na Balkan donio Mehmed Fatih Sabljaš, vlasnici mjerne jedinice genocidnosti, vlasnici akceleratorske mašine za ukidanje Republike Srpske... zna se već neko vrijeme i ne izaziva neko čuđenje, osim patnje podnošenja, gadljivosti i torture javnog i pojedinačnog uma.
Danas, na Veliki petak, Akademik Akademije Avaz, Muhamed Filipović, muslimanist i opozicionar iz ranog komunizma, potvrdio je još jedno bošnjačko vlasništo – vlasništvo nad istorijom. Nad historijom. I to je pobošnjačena riječ. Hrvatima su uzeli entitet, Herceg Bosnu, uzeli Mostar, uzeli pravo na televiziju, sad će im uzeti i jezik a oni će biti primorana da govore čakavski i slično. I ja sam za ikavski. Za multisarajsko shvatanje bilo bi najbilje da govore historijski bosanski.
U autorskom tekstu o Izdajici Tihiću, čime se ne bavim jer se radi o naručenim međustranačkim krvoločnostima u predizbornom zemanu, Filipović govori o dva protivbošnjačka pragrijeha, dvije čestice koje mogu biti bozon uništenja Bošnjaka, Bošnjakije, Bošnjaštva i Države.
Prva čestica antibošnjaštva jeste činjenica da su neki izrodi podržali tezu o građanskom ratu u BiH.
Druga čestica antibošnjaštva jeste lažna i neodrživa teza o „inicijalnom zločinu u Dobrovoljačkoj“.
Ako prihvatimo tezu da se u slučaju Dobrovoljačka, kaže Dobromuhamed, dogodio zločin, onda mi falsifikujemo historiju. Povest.
Ako to tvrdi neki izrod Dževad Galijašević, to nije ništa, to je razumljivo, to nije falsifikat. Ali kada to radi Sulejman Tihić, to je propast. Apsolutno nedopustivo, veli Dobromuhamed.
Tako vrijeme jedanput teče kao historija a drugi put kao histerija.
Dobromuhamed Filipović je, zarad sačuvanja istorije u bošnjačkom vlasništvu, prihvatio da kaže da je Ganić ugledni naučnik i historijska ličnost, da je Ganić u slučaju te mrske jna odigrao historijsku ulogu, da se ne može govoriti ni o zločinu u Dobrokoljačkoj u odbrani slobode i državne teritorije, da je jna tada bila strana armija na tlu Nezavisne Države Sarajevo, da je Ganić izgovarajući historijske riječi: Niste vi, Predsjedniče zadržani, Vi ste uhapšeni, a nakon dvadeset godina, neki engleski sudija za kriminalce, protuve i svodnike, iste, istorijske riječi, uputuio je živoj historiziranoj personi, Ganiću, prihvatio je Filipovič da kaže i tezu: Agresorska JNA i njeni subverzivni pomagači u Bosni i Hercegovini.
Ako nekome još nije jasno:
Subverzivni pomagači JNA u BiH su Srbi.
Oni su kasnije, otkinuli dio historije pa su formirali, a izrodi im priznali i potpisali, Alija, Haris i ostali, Subverzivnu Pomagačku Genocidnu Naseobinu Eres.
Pošto je malo nezgodno izreći Republika Srpska.
Glavna teza Dobromuhameda Filipovića, Tunje: nikako ne smijemo, ni u kom pogledu, prihvatiti tezu da smo i mi krivi za rat. Znači: Nas je napala JNA, mi nismo imali ništa u rukama, ni patriotsku ligu, ni švercovano oružje preko Zagreba, ni zelene beretke, samo džezvice u rukama smo imali, i nismo ni sa kim ratovali u građanskom ratu, samo smo se branili od Agresorske JNA koja je izvodila agresorske manevre povlačenja kroz Dobrovoljačku, kroz Tuzlu, kroz aerodrome pa su pomagali da pobjegnu i neki naši a u tim agresorskim povlačenjima bilo je pucnjave, no pucali su samo Subverzivni pomagači agrsorske jna, Srbi.
To je zvanična historija BiH.
Mi, u priči, smo Bošnjaci.
Uredu.
Potpisujem, onda, ovakav nadrealizam.
Čim je BiH proglasila neovisnost, srbi su poklali kokoši, krmke i telad, uhvatili krv u šerpe i lavore pa se njome, onako crnom i toplom, polili po cijelom tijelu, naročito po dlakavim dijelovima, a po manji čokanjčić nasuli u oči, a onda su krvlju namazali puške i čupava prsa, zamazali noževe i kame pa ih stavili u zube i tako hodali Slobodarskim, Stabilnim, Otomanskim Sarajevom. Čak je i onaj poginuli svat imao krvavi nož u zubima i tako išao u onu staru baščaršijsku crkvu iz hiljadudvjesta i neke. Svi ostali, a naročito Ganić, Izetbegović, komunistički zatvorenik, Silajdžić, čak i Kljujić, Divjak i Lazović... hodali su u svilenim gaćicama sa šeherskom čipkom. Samo je Zlatko Lagumdžija hodao u satenskim prekomudnim provjetravajućim gaćama, bez čipke.
Kako tad, tako i danas.
Zato žena, djeca i Silajdžić i idu stalno u London, kod Ganića, da mu nose čiste svilene gaće. Historijske.