FENOMEN ČAVIĆ
Neidentifikovana leteća vremena viju se na Bosnom i Hercegovinom.
Arapi kupuju kasarne vojske, stare dobre propale jna, koja ih je obučavala ratovanju i upotrebi tenkova, minobacača i ostalih ljudskih ubojnih sredstava čiji su najbolji rezultati sasređenom vatrom na osamsto metara.
Sud u Hagu nije osudio Tuđmana, nije osudio Miloševića, nije osudio Šešelja, teško ide sa Karadabićem, ali jeste osudio Florens Artman, svoju bivšu portparolicu. Tako joj i treba, kad se, kao novinar, kako se predstavlja, petlja u poslove lopova.
Čavić, Dragan, bivši predsjednik nekoliko stvari, u sarajevskom Oslobođenju se pravda da nije izdajnik Republike Srpske. To nije zato što mu u Republici Srpskoj ne daju medijski prostor ili što mu ne vjeruju, nego zato što ga ovdje niko i ne uzima za ozbiljno. Niko ga ne smatra ničim.
Ali jeste fenomen. Pojava.
Nekidan je imao jedan mikrostranački skup na koji je došlo nekoliko radoznalaca, nekoliko besposličara i nekoliko privedenih poznanika i familijaraca.
Čavić je održao vatreni govor u kome je iznio svojih nekoliko političkih programa: a) Sve propada, b) Sve je kriminal, već četiri sprata na zgradi vlade nedostaju, prodali u Bugarsku a Ivanićev autoput Banjaluka – Gradiška, na dva mjesta, u dužini po tri kilometra urolan je i ukraden da bi se ilegalno prodao u Maleziju, c) Zajebao sam se što sam mu dao mandat.
Čavić je o Dodikovom kriminalu pričao i prije deset godina u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Pa nije upalilo. Prošle godine su svi opozicioni tornjaci, Čavić nije bio u igri, pričali o kriminalu Zgrada Vlade-Autoput-Avioni, pa su ljudi izglasali načenike Esnesedea u 38 opština. Dakle, nije upalilo. Samo onaj ko vjeruje Milanu Tarotu misli da će sada upaliti. A jedan od tih je Čavić.
Osim ako Čavić nije Blanka Vkašić pa će preskočiti svoju visinu i još pedalj.
Najubjedljiviji, i veoma realan je, kada govori o mandatu koji je, pogrešno, dao Dodiku.
Ali on tu ne odaje svoju samokritičnu karakternu crtu kako bi se prikazao kao čovjek od krvi i mandata. On šalje poruku svojim mentorima, poslodavcima i predradnicima o tome kako je imao najbolje namjere u pogledu centralizacije i unitarizacije ali onim esenesdeovcima najednom palo napamet ono što su napisali u svom programu 96. – dva entiteta i tri naroda.
Neidentifikovana leteća vremena viju se na Bosnom i Hercegovinom.
Arapi kupuju kasarne vojske, stare dobre propale jna, koja ih je obučavala ratovanju i upotrebi tenkova, minobacača i ostalih ljudskih ubojnih sredstava čiji su najbolji rezultati sasređenom vatrom na osamsto metara.
Sud u Hagu nije osudio Tuđmana, nije osudio Miloševića, nije osudio Šešelja, teško ide sa Karadabićem, ali jeste osudio Florens Artman, svoju bivšu portparolicu. Tako joj i treba, kad se, kao novinar, kako se predstavlja, petlja u poslove lopova.
Čavić, Dragan, bivši predsjednik nekoliko stvari, u sarajevskom Oslobođenju se pravda da nije izdajnik Republike Srpske. To nije zato što mu u Republici Srpskoj ne daju medijski prostor ili što mu ne vjeruju, nego zato što ga ovdje niko i ne uzima za ozbiljno. Niko ga ne smatra ničim.
Ali jeste fenomen. Pojava.
Nekidan je imao jedan mikrostranački skup na koji je došlo nekoliko radoznalaca, nekoliko besposličara i nekoliko privedenih poznanika i familijaraca.
Čavić je održao vatreni govor u kome je iznio svojih nekoliko političkih programa: a) Sve propada, b) Sve je kriminal, već četiri sprata na zgradi vlade nedostaju, prodali u Bugarsku a Ivanićev autoput Banjaluka – Gradiška, na dva mjesta, u dužini po tri kilometra urolan je i ukraden da bi se ilegalno prodao u Maleziju, c) Zajebao sam se što sam mu dao mandat.
Čavić je o Dodikovom kriminalu pričao i prije deset godina u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Pa nije upalilo. Prošle godine su svi opozicioni tornjaci, Čavić nije bio u igri, pričali o kriminalu Zgrada Vlade-Autoput-Avioni, pa su ljudi izglasali načenike Esnesedea u 38 opština. Dakle, nije upalilo. Samo onaj ko vjeruje Milanu Tarotu misli da će sada upaliti. A jedan od tih je Čavić.
Osim ako Čavić nije Blanka Vkašić pa će preskočiti svoju visinu i još pedalj.
Najubjedljiviji, i veoma realan je, kada govori o mandatu koji je, pogrešno, dao Dodiku.
Ali on tu ne odaje svoju samokritičnu karakternu crtu kako bi se prikazao kao čovjek od krvi i mandata. On šalje poruku svojim mentorima, poslodavcima i predradnicima o tome kako je imao najbolje namjere u pogledu centralizacije i unitarizacije ali onim esenesdeovcima najednom palo napamet ono što su napisali u svom programu 96. – dva entiteta i tri naroda.