U IME DRŽAVE
Moraću da priredim kratak kurs za Sulejmana Tihića.
· Nije predsjednik Esdea po funkciji zadužen da govori o Državi. Ako je to pravo sebu prigrabio, kod neobaviještena dunjaluka i pjevača Bona, Alija Izetbegović, na osnovu Islamske deklaracije i Komunističkog Zatvora, ono se ne može nasljeđivati. A i o toj Državi Alija je govorio, radio i pisao, misleći isključivo na muslimane. Inače bi se Islamska deklaracija zvala Državna deklaracija. Tihić bi trebao, u razrješenju tog rebusa, da se opredijeli: ili će zastupati politički interes Bošnjaka u BiH, ili će osnovati Državnu Stranku i zastupati Državu.
· Država nije samo Ja, Tihić, Predsjednik Esdea, Pobjednik nad Bakirom Sinom, zadnja pošta Sarajevo. Država je i Banjaluka. Država je i Republika Srpska. Država je i Hercegovačko-neretvanska županija. Država su i ostale županije. Država je i Esenesde a ne samo Esdea.
· Ako je pobijedio Bakira Sina, u režiranoj trci za predsjednika stranke, nije pobijedio na svim izborima u BiH. A naročito, nije dobio pravo da tumači šta je dobro za Državu, koga treba zaustaviti, ko treba da zaustavi Dodika i da kazuje kad treba da ode Ohaer.
· Nedolazak u Banjaluku, sabotiranje prudskog procesa, amaterski je potez, ili potez očajnika, ovisno s kojeg kraja posmatramo. Samo gore od toga je insistiranje da se i ostali uključe u prudske razgovore. To je potpuno normalno, ako iza toga ne stoji izvlačenje iz tog procesa i ako krajnji cilj nije da se dobije Državna Većina u tom procesu, kako bi se Dodik i Čović ostavili u manjini.
· Pozivanje Incka, Solane i Brisela da „zaustave Dodika“ znak je potpunog odsustva realnosti i analitike. EU, Evropa, Brisel, štogod još, već odavno imaju isti politički kurs prema BiH. Švarcšiling, Lajčak i Incko, djeluju na istoj liniji, istom tehnologijom, istim zaobilađenjem Bonskih Ovlaštenja, istom dobronamjernošću prema BiH, istim pozivom da domaće političke snage da nađu rješenje. Samo Age Sarajlije prizivaju Brisel na Bosforu da, umjesto domaćeg, donesu krvavo tuđe rješenje.
· Jadna je ta pravnička mudrost i iskustvo, Tihića, koje je korišteno i u borbi za predsjednika Esdea, ako može da bude pravna podloga za stav: Ohaer ne može otići iz BiH dok svoja ovlaštenja ne prenese na domaće institucije, na ustavni sud, ili ne znam koga, kaže Tihić. Ne znam na koga bi, uključujući i Ustavni sud BiH, kažem ja. Takva ovlaštenja ne priliče ni jednoj zemlji koja je imala izbore. Takva ovlaštenja ne postoje ni u jednom pravnom poretku na svijetu. Takva ovlaštenja su pravno i ustavno nelegalna i ne mogu se prenijeti ni na koga. Sa takvim ovlaštenjima BiH postaje legalizovani monopolitički, mononacionalni i monocentrički teror.
· U tom odlasku, natraške, u kružnu brigu za Državu, Tihić bi trebao da pazi da se leđima ne sudari sa Montgomerijem. Dva krajnja pola kružnica obično jednom i dovede u jednu tačku.
Moraću da priredim kratak kurs za Sulejmana Tihića.
· Nije predsjednik Esdea po funkciji zadužen da govori o Državi. Ako je to pravo sebu prigrabio, kod neobaviještena dunjaluka i pjevača Bona, Alija Izetbegović, na osnovu Islamske deklaracije i Komunističkog Zatvora, ono se ne može nasljeđivati. A i o toj Državi Alija je govorio, radio i pisao, misleći isključivo na muslimane. Inače bi se Islamska deklaracija zvala Državna deklaracija. Tihić bi trebao, u razrješenju tog rebusa, da se opredijeli: ili će zastupati politički interes Bošnjaka u BiH, ili će osnovati Državnu Stranku i zastupati Državu.
· Država nije samo Ja, Tihić, Predsjednik Esdea, Pobjednik nad Bakirom Sinom, zadnja pošta Sarajevo. Država je i Banjaluka. Država je i Republika Srpska. Država je i Hercegovačko-neretvanska županija. Država su i ostale županije. Država je i Esenesde a ne samo Esdea.
· Ako je pobijedio Bakira Sina, u režiranoj trci za predsjednika stranke, nije pobijedio na svim izborima u BiH. A naročito, nije dobio pravo da tumači šta je dobro za Državu, koga treba zaustaviti, ko treba da zaustavi Dodika i da kazuje kad treba da ode Ohaer.
· Nedolazak u Banjaluku, sabotiranje prudskog procesa, amaterski je potez, ili potez očajnika, ovisno s kojeg kraja posmatramo. Samo gore od toga je insistiranje da se i ostali uključe u prudske razgovore. To je potpuno normalno, ako iza toga ne stoji izvlačenje iz tog procesa i ako krajnji cilj nije da se dobije Državna Većina u tom procesu, kako bi se Dodik i Čović ostavili u manjini.
· Pozivanje Incka, Solane i Brisela da „zaustave Dodika“ znak je potpunog odsustva realnosti i analitike. EU, Evropa, Brisel, štogod još, već odavno imaju isti politički kurs prema BiH. Švarcšiling, Lajčak i Incko, djeluju na istoj liniji, istom tehnologijom, istim zaobilađenjem Bonskih Ovlaštenja, istom dobronamjernošću prema BiH, istim pozivom da domaće političke snage da nađu rješenje. Samo Age Sarajlije prizivaju Brisel na Bosforu da, umjesto domaćeg, donesu krvavo tuđe rješenje.
· Jadna je ta pravnička mudrost i iskustvo, Tihića, koje je korišteno i u borbi za predsjednika Esdea, ako može da bude pravna podloga za stav: Ohaer ne može otići iz BiH dok svoja ovlaštenja ne prenese na domaće institucije, na ustavni sud, ili ne znam koga, kaže Tihić. Ne znam na koga bi, uključujući i Ustavni sud BiH, kažem ja. Takva ovlaštenja ne priliče ni jednoj zemlji koja je imala izbore. Takva ovlaštenja ne postoje ni u jednom pravnom poretku na svijetu. Takva ovlaštenja su pravno i ustavno nelegalna i ne mogu se prenijeti ni na koga. Sa takvim ovlaštenjima BiH postaje legalizovani monopolitički, mononacionalni i monocentrički teror.
· U tom odlasku, natraške, u kružnu brigu za Državu, Tihić bi trebao da pazi da se leđima ne sudari sa Montgomerijem. Dva krajnja pola kružnica obično jednom i dovede u jednu tačku.