CJELOVITOST ISPOD DEJTONA
Kad god Lajčak izjavi nešto neutralno, nešto dijagnostički korektno, nešto što govori jednako o svima, odmah se pokaže kako bošnjačke Age Sarajlije Miroslava Lajčka i instituciju visokog predstavnika žele da privatizuju i spuste na niske grane: šta on priča, on je tu da učvršćuje BiH a ne da je razbija.
Koliko shvatam, visoki predstavnik je tu radi Dejtonskog sporazuma a on niti pravi BiH niti je razgrađuje. U njemu već postoje dva entiteta i tri naroda. Ona je u startu dovoljno razgrađena da se ladno raspadne što ni divizija visokih predstavnika ne može spriječiti. Naročito ako se Sarajevo ponaša kao Miloševićev Beograd.
Ne mogu da budem tumač Lajčakovih moždanih vijuga ali se kladima da je upravo na to mislio kada je iznio tezu o Sarajevu i Banjaluci kao kopiji relacija Prag – Bratislava i Beograd – Podgorica.
Jer, druga formula i ne postoji. Neko je iskorišten, neko hoće da dominira. Sve ostalo su pitanja manje ili više sofisticirane tehnologije.
Sarajevo by Sloba, teroriše Bosnu i Hercegovinu već više od decenije i po. Neprestana presija na Republiku Srpsku i na Srbe koji treba da prihvate kolektivnu krivicu za sve genocide ovog svijeta, a u posljednje vrijeme i na Hrvate koji su se drznuli da traže neku sitnicu – televizijski kanal, uz neprestane zahtjeve za centralizacijom i unitarizacijom svega postojećeg, postaje neizdržljiva. Samo tako je Sloba volio Crnu Goru. I samo tako je Sloba pravio državu. I šta je ostalo?
Bošnjačke stranke osule su paljbu na Lajčaka a SDA mu postavlja istorijskih deset pitanja za stanje za koje su oni isključivo odgovorni. Jer, nije Lajčak sa Esdeesom planirao rat i i izvodio podjelu ljudskog, materijalnog i teritorijalnog plijena po BIH, nego upravo Esdea. Sve o čemu sada govore kao o neprovođenju Dejtona, njihovo je eksluzivno djelo. Može biti spora samo u nasljednim pravima sa njihovom posestrimom Lijepom Esdees.
Umjesto da se zapitaju gdje su pogriješili, bošnjački političari, vlasnici bošnjačke teritorije i sirotinje, produbljuju jazove u BiH. Umjesto da nešto urade za BiH, oni je svaki dan dijele. Umjesto da pokažu toleranciju bosanskohercegovačkog islama oni demonstriraju kung-fu ahmadinedžad. Umjesto da uvaže činjenice o dva entiteta i tri ustavna naroda, oni praktično djeluju da od BiH načine begovat, da Srbi i Hrvati kod njih budu u najmu ili da eventualno zemlju dobiju u napolicu.
Ako bišnjačka opcija nije sposobna da politički uobličava relanost i da realno artikuliše političke projekcije, može barem da shvati da su se sve relacije tipa Beograd – Podgorica, završile istim rezultatom.
Za to im ne treba kladionica.
SRJ i Čehoslovačka su bile najklasičnije evropske države. U tim državama svi starinski evropski državni organi su funkcionisali, nije bilo građanskog rata i sukoba između odnosnih dijelova. Pa je sve ipak završeno podjelom ili odvajanjem.
Dejtonski sporazum koji drži BiH na okupu, podvlačim: drži je na okupu, na daleko nižem stepenu je garancije za nešto što se uobličilo u državu, od klasične države kakve su bile SRJ i Čehoslovakia.
Dakle, ako državnost pomenutih dviju zemalja, pa i u slučaju Kosova i Gruzije, nije pomogla u gradnji begovata, ne treba to očekivati ni od Dejtona. To može uraditi samo tolerancija, pravedna raspodjela interesa i prava i čuvanje imetka svih, od vjere do teritorije. To je najbolja garancija za BiH. Inače od nje neće ostati ni i, za godinu ili stotinu, manje je bitno.

GREGORIJANSKI KOLOTOK
U čemu je istorijski značaj velikog Sipa-Projekta u borbi Države protiv Republike Srpske?
U tome što neki misle da je to mali korak za Sipu a veliki za Državu.
Sipa je pokazala svu svoju jad i bijedu manipulativnog amorfnog tijela za istrage i zaštitu čiji su najveći dosadašnji uspjesi u provjeravanju kandidacionih i predizbornih navoda političara o tome u kojim su strankama bili čalnovi i koliko automobila imaju, jer je dozvolila da bude poluga prisile kojom upravlja šezdesetminutaški lobi logiciran i instruiran u antidodikovskom terorističko-diverzantskom kampu od strane neidentifikovanih ambasadora i begova.
Sipa nagovještava ozbiljniju orijentaciju sistematske upotrebe zajedničkih, državnih, ustavnih i nametnutih organa BiH protiv jednog svog temeljnog dijela. Sipa i sarajevski član Predesjednoštva BiH, Haris Silajdžić, glume državne male staljine u pokušaju disciplinovanja jednog sastavnog dijela države BiH.
Tome nije cilj da se pokaže efikasnost samonazvane države i samonazvanih državnih organa već da se suzbije ukupna efikasnost Republike Srpske i dokaže kriminalizacija svega postojećeg u Republici Srpskoj. Nije moguće drugačije objasniti ekonomski skok i preskok koji je izvela Republika Srpska nad Federacijom, što priznaju i objektivni posmatrači u sarajevskim medijima. Zadnji adut je kriminalizacija.
To je dugoročni projekt sračunat do 2010. i opštih izbora ali i do 2014. Međunarodni kombinatori imaju vremena.
Drugi kolosijek tog projekta je genocidiziranje Republike Srpske.
U kombinaciji ta dva procesa, računaju, sarajevski i internacionalni Dabići, stvoriće se uslovi da ukidanje Republike Srpske postane stvar koju ne treba objašnjavati i za koju se ne treba izvinjavati.
Potpomoći će i treći kolosijek – kolosijek svjesne samodestrukcije Federacije BiH jer će to poslužiti kao dokaz da entiteti ne mogu da opstanu.
U tu svrhu se pokreće sva mašinerija protiv bilo čega hrvatskog u BiH, od entiteta do tv-kanala.
Dakle, nije cilj samo pokoriti Republiku Srpsku i Srbe u BiH, inače bi se revitalizovala stara ratna savezništva šahovnice i Esdea-barjaka. Cilj je pokoriti cijelu BiH, i Srbe i Hrvate.
Pomoći će i četvrti kolosijek sa domaćim izdajnicima. Nije slučajno Esdees tužio Vladu Republike Srpske za izgradnju zgrade Vlade. U tom gregorijanskom kolotoku Esdees igra ulogu kao kninski Srbi kod Miloševića: ako nešto naprave, dobro je, ako ne naprave, koje jebe, bre narod, važno je šta će reći istorija.
Nekoliko stvari je sumnjivo u slučaju Sipa protiv BiH-neprijatelja Br. 1 – Republike Srpske.
Zašto je Sipa zahtijevala dokumente bez sudskog naloga i sudskih procedura?
Zašto su se naknadno pojavili ti nalozi?
Zašto je američki ambasador javno negodovao što Vlada Republike Srpske ne pušta Sipu u svoje dveri?
Na osnovu čega je Tužilaštvo pokrenulo cijelu proceduru?
Da li je za to dovoljno iznošenje sumnji i diskvalifikacija u manipulisanim i instrumentalizovanim sarajevskim medijima koje društvo trpi kao javne a oni se legitimišu kao prostitualni?
Da li je cilj nad Republikom Srpskom provesti Proceduru Jelavić?
Kakogod IQ-domaći i strani idioti odgovorili na ovaj test, rezultat će biti isti: dalji gubitak povjerenja u BiH, dalja samodestrukcija tih državnih, krovnih ili zajedničkih institucija, dalje onemogućavanje gradnje novih zajedničkih funkcija, onemogućavanje evropskog puta...
Sa krajnjim rezultatom: Bratislava/Podgorica one way ticket.

OPASNA IGRA GENOCIDOM
Bosanskohercegovački lažov Broj Jedan, sa vrhunskim rangom jer je predsjedavajući PBiH, Haris Silajdžić, poznat po monstruoznim lažima o stotinama hiljada silovanih muslimanki u Prvom bosanskohercegovačkom ratu, od strane Srba, naravno, nekidan je neovlašteno lagao u ime Države, pred Ujedinjenim nacijama. „200.000 ljudi je ubijeno tokom rata, od čega 12.000 djece, 50.000 žena je silovano...“ rekao je HS.
Haris Silajdžić nije obični lažov.
On je monstruozni lažov jer laže sa predumišljajem i sviješću da će ono što se kaže u zgradi Ujedinjenih nacija ući u zapisnike i dokumente i ostati arhivirano za sva vremena. Nakon nekoliko decenija to će poslužiti kao dokaz da su Srbi genocidan narod koji nema pravo da živi u BiH.
Haško tužilaštvo je objelodanilo da će u izmijenjenoj optužnici za Radovana Karadžića, paljanskog opsjenara teretiti za nekoliko genocida, najmanje za dva. Prvi optužujući genocid je u deset opština za devet mjeseci 92. A drugi genocid je u Srebrenici.
Predsjednik Saveza udruženja logoraša BiH je rekao: „Dobro je za nas ukoliko može doći do presude za genocid u tim opštinama“. Rekao je i da mu je obećano da će se u optužbi za genocid naći dvadeset opština i da će on insistirati da se u genocid uvrsti i Doboj.
Haris Silajdžić je rekao da je Dejton trebao da poništi rezultat genocida a to znači da ukine Srbima u Bosni i Hercegovini sva kolektivna prava, pa čak i pravo na evidenciju jezika, vjere i nacije, kako se sada nastoji postići sterilisanim popisom dvonožnih živih bića u BiH. Kako to nije uradio Dejton, on zahtijeva da to uradi UN, ukidanjem Republike Srpske i oduzimanjem Srbima svih prava. Jer, to proizlazi iz njegovog zahtjeva.
Bošnjačka politika je sve karte bacila na genocid, od tužbe protiv SRJ, preko srebreničke tragedije kao političkog programa do licitiranja sa ubacivanjem opština i mjesnih zajednica u genocidnu mapu puta kojim treba istjerati Srbe iz BiH.
Bez obzira što rizikujem da budem optužen za svašta, moram reći da se genocid ne ustanovljuje sudskim spisima čak i u slučaju kad se presuđuje. Genocid je stvar istorijske nauke i činjenica koje se ne mogu ustanoviti u politizovanom sudu i tužilaštvu niti u podivljaloj nacional-vjerskoj šizofreniji.
Da bi se ustanovio genocid mora postojati država i vlast koja svojim pravnim sistemom, sistemom sile i izvršnom vlašću sistematski djeluje na istrebljenju jednog naroda. Genocid se ne ustanovljuje presudom jednog suda, molbom tužuiocu da uvrsti ovu opštinu ili mjesnu zajednicu u genocidna područja, ne realizuje se za tri dana i ne može se smatrati za genocid masovni divljački zločin kojeg su počinili i pripadnici regularnih jedinica ali i pripadnici paravojnih formacija koje nisu bile pod komandom bilo koga a naročito se ne može ustanoviti genocid ako nemate ni jednog akta, odluke ili zakona koji nalaže i organizuje čin uništenja jednog naroda.
Haški sudovi su politizovani sudovi. O tome nema spora.
Za zločine koji su počinjeni u Srebrenici i drugim opštinama, kao i u Sijekovcu, Konjicu... nigdje ne postoje odluke nijednog organa vlasti. I o tome nema spora.
Igra genocidom, u koju je uključen i Haški tribunal, ima jedan jedini cilj: stvaranje islamske republike na području BiH. Drukčije nije moguće objasiti „želju“ „žrtve“ da u jedinstvenoj državi, bez entiteta, živi sa svojim „dželatom“.
Za posljedicu će, međutim, vjerovatno imati realizaciju relacija Bratislava – Prag i Beograd – Podgorica.
O kojima je prvi govorio Miroslav Lajčak, što me neobično veseli.

STARIJI RAZVODNIK TIHIĆ
Sulejman Tihić: „Ukoliko bi se OHR povukao prije implementacije Dejtona onda bi, vjerovatno, došlo i do sukoba“.
Izrekao je to Tihić objašnjavajući zahtjeve Esdea o tome da se vrati ustav BiH dok je ona bila Republika, odnosno mitsko biće, pola fildžan pola sarajevska čaršija s desne strane Miljacke.
Stvar sa Republikom BiH je završena onog dana kada je potpisan Sporazum o parafiranju Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH. A koliko se sjećam potpisali su Mate Granić i Milan Milutinović i još neko u ime BiH.
U Članu 1 se kaže: „Završeni su pregovori o Opštem okvirnom sporazumu za mir u BiH i njegovim aneksima. Strane i entiteti koje one predstavljaju obavezuju se da će potpisati ove sporazume u Parizu u njihovoj sadašnjoj formi, u skladu sa članom III čime će oni stupiti na snagu i što će predstavljati datum od kada će postati operativni“.
U Parizu su sporazumi potpisani, kao što je poznato.
Zašto je bitan ovaj citat?
Bitan je jer su Američani već u Dejtonu Republiku BiH i njene organe smatrali mrtvima kao što i jesu bili. Stoga je i zahtijevano i potpisano to „što će predstavljati datum kada će postati operativni“.
Nije, dakle, uzeta u obzir ratifikacija jer bi se sve moglo ratifikovati u parlamentima SR Jugoslavije i Hrvatske ali se nije imalo gdje ratifikovati u BiH pošto su RBiH i njen parlament bili mrtvi i nepostojeći. Ta RBiH nije imala ni teritoriju, ni podanike ni organe niti je mogla emitovati vlast.
Sada Tihić prijeti ratom.
Kao i njegov prethodnik, rahmetli Izetbegović koji je rekao da će za BiH žrtvovati mir a to znači ljude, muslimane, Bošnjake.
Kao i njegov potpredsjednik Bakir.
To što radi Tihić i SDA nije više ni samo politički autizam. To postaje prijetnja BiH. Šta god ko uradi, prijeti se ratom, sukobima i raspadom.
Tek se sada vidi kakvu je šansu prokockao Lagumdžija koji je samozaljubljeno poletio u ratnu vlast, umjesto da je bio opozicija i poslije rata iskoristio taj kredit da na scenu stupi kao politički faktor postratne, mirne BiH.
Sada, sva tri ljiljana, nemaju realnu političku opciju, osim kvaziratne. Nerealno se uzdati u Ohaer i potpuno provođenje Dejtona jer to potpuno provođenje znači ukidanje Republike Srpske. Nerealno je komponovati ilahije i kaside o RBiH.
Nerealno je prijetiti sukobima. Neka Tihić uzme puškicu, neka iskopa sebi rov, evo ide idealno kišno i zimsko vrijeme za rovove, pa neka vidi ko će mu se pridružiti.
Neralno je da će se ispuniti želje unitarne čak i ako bi OHR ostao cijeli ovaj milenijum.
Vrijeme je za neke druge Tihiće, moj Sulejmane.