ENDEMSKO SLJEPILO SARAJEVA
Ravnodušan sam na glupost, sljepilo ili neukost političara, ekonomista, intelektualaca, pa čak i estradnih zvijezda.
Ali kad to uočim kod novinara, i djelatnika koji se obznanjuju u novinama, nekako me tuga stegne.
Oslobođenje i Zija Dizdarević danas citiraju jednog od brojnih esdepeovih Komšića: Sve dok postoji Republika Srpska, kao entitet za sebe, BiH će biti nestabilna. A onda Zija tome suprotstavlja moju izjavu o opasnosti ustavnih promjena po stabilnost i opstanak BiH.
U redu. Slažem se da budem suprotstavljen.
Ima samo jedna mala sitnica koja je sporna.
Komšić se zalaže za ukidanje Republike Srpske a ja se ne zalažem za ukidanje BiH. Ja upozoravam da se ne treba upuštati u ono što može da nas destabilizuje. Da se ne raspravljamo oko toga ko pije naru a ko pivu jer ćemo se posvađati, prevrnuti sto i otići iz krčme.
Ko je sada opsnost po BiH i čija je retorika razorna?
Dabome, sa Komšićem se slaže Zija Dizdarević.
Problem je, kaže, što je Republika Srpska mononacionalna. A nije problem što je Federacija mononacionalna iako postoje Hrvati, nije problem što je Sarajevo mononacionalno. BiH je takva izašla iz rata i to je realnost koju neće Komšić promijeniti. I neće je niko promijeniti. Na tu cijenu je trebalo računati prije uzimanja puške u ruke i žrtvovanja mira.
Zija Dizdarević moli se u Crkvi Bonskih Ovlaštenja: primijeni ih Gospode Miroslave, ukini Republiku Srpsku a Gospođu BiH pomiluj...
Ne shvatam to sljepilo koje je Zija poprimio od Komšića i drugih iz sarajevskog političkog popodneva koje traje otkako je Alija žrtvovao mir. Pa, Sarajevo, i niko živ u BiH i FBiH, ne može ukinuti ni opštinu Breza a deceniju i po se bave ukidanjem Republike Srpske.
Da li je moguće da neko državu i njeno unutrašnje uređenje shvata na tako ponižavajuće primitivan i pojednostavljen način:
· Ko uopšte kaže da je Dejton organizovan da BiH opstane
· Ko misli da ukidanjem Republike Srpske BiH opstaje
· Ko misli da je moguć povratak stanovništa u potpuni predratni mozaik, čak i sa primjenom sile
· Ko je toliko slijep da ovu BiH vidi kao tako jak i neponištiv kontinuitet sa nekom bivšom nepostojećom BiH, sa Kulinom banom, pradjedom, bogumilima i drugim budibogsnamicama. Nije Samostalna Radionica Branka i Hamdije bila država BiH.
· Ko ne vidi da suverenitet u Dejtonu nije uzet od BiH i predat entitetima. BiH po suverenitetu nije ni postojala jer ništa što se može ocariniti kao BiH nije imalo nikakvu pojavnost i demonstraciju suvereniteta na cijeloj teritoriji pa niti su svi današnji podanici države BiH ikada izrazili saglasnost a ni želju da budu u toj državi. Dejtonski sporazum je sankcionisao realnost nepostojećeg suvereniteta BiH i locirao ga tamo gdje pripada i gdje ga je našao.
· Ko je toliko slijep da misli da može suverenitet, državnu imovinu, nadležnosti, entitete, kantone, jednim potezom potrpati u sepet, natovariti na konja i odvesti na Miljacku. Umjesto na Bosfor.

TORBA BRATA RADOVANA
Nakon što je Srbima slagano da je Radovan Karadžić srpski lider, prije osamnaest godina, laž se višestruko devalvirala pa je sada Srbima slagano da je nađena sudbonosna torba Radovanova. U travi Batajnice, kraj puta a u rejonu privremeno zauzete teritorije prilikom hapšenja Dobrog Dabe. Zaključujem da su se svi tamo prisutni igrali Indijanaca i kauboja i zagubili torbu kada se pojavio šumar i istrjerao djecu da ne lome raslinje.
Srblje je ovo primilo sa velikom vjericom. Torba je pokazana i na TV, bre. A advokat iz KLA je rekao da laptopa još nema jer oni o tome ne znaju ništa, nemaju ni francuski ključ da ga otvore, ali će sutra Seka Persa da ga donese jer ona ima tehnologiju pa će vidjeti šta je ostalo od šarafa u tom laptopu.
Pouzdano znam da je Radovan Srblje smatrao budalama.
Ali ne razumijem zašto mu sada dokazuju da je bio u pravu.
Na priču sa torbom, sa advokatovom žalbom, sa skrivanjem u Beogradu, pred očima kriminalaca, stranih i domaćih izdajnika, špijuna i cijelog svijeta, može nasjesti samo čovjek kome je mozak izvađen i ugrađen u dojke neke plavuše, kao implatat.
Pođimo redom i pogledajmo šta je sve sumnjivo u storiji silaska Radovana sa trolejbusa umjesto sa planine.
· Hag – Hag je bio potpuno zatečen hapšenjem što nije normalno. Dosad su znali da je Gotovina kod katoličkih popova, ovdje i ondje, da je Radovan u četvrtak dvaput prešao granicu sa MNE... ali sad nisu znali da će biti uhapšen.
· Čupavi Radovan, Dabić, niži je rastom od Karadžića
· Imao je LK pravog Dabića koji liči na Dabića nađenog u trolejbusu. A to sa l. kartom nije mogao da izvede nepraktični i traljavi Radovan. To je morala da izvede Služba koja ima podatke o svim živim i mrtvim pa je nađen original za kojeg će se načiniti dvojnik tako da igra bude kompletna.
· Sinhronizator bioenergije nosi naočare sa dancima tegli za pekmez. Ako bi ih skinuo, sumnjam da bi vidio kud da hoda. Dabome, moguće je da je Radovan, kad se odrodio od lika dabe, stavio sočiva. Ali svi znaju da nikad nije nosio naočare za hodanje.
· Čupavi Radovan Daba hoda pogrbljeno što Epski Radovan Sa Frizurom nikad nije radio. Tako pogrbljeno je hodao samo moj djed zemljoradnik tokom 65 godina. A Rašo nikad ništa nije radio da ga zgrbi.
· Čelo Čupavog Dabe je niže od Radovanovog.
· Glas doktora Dabića, na stepenicama privatne klinike kod proslave godišnjice, previše je jasan i previše dobro je sve snimljeno da bi bilo spontano. Moguće je da griješim, kad bih imao cijelu kasetu, bio bih siguran.
· Radovan u sudnici, djeluje obrijano nakon dugovremene brade (crvenilo kože) i ošišano nakon duge kose ali to je mogao imati i ako nije bio u liku doktora Dabića. Međutim, ne djeluje iznenađeno, nervozno, ljutito i razočarano. Kao da je i to hapšenje dio igre. Kao i igra kad je postao predsjednik Esdeesa, onomad u Skenderiji. A svi znaju da to on nije trebao biti i da se pojavio niotkud.
Dakle, igra je.
Neko je prekršio džentlmenski sporazum kao što je i potraga za Radovanom posljedica prekršenog sporazuma sa Holbrukom. Neko nekom hoće da vikne a Radovan u tome očito učestvuje i igra svoju rolu. Nastavlja Opsjenu kao što je uvijek radio. Ima u rukama dvojku i trojku i satima razmišlja da li da povuče kartu ili ne, dok opsjenjeni i opčinjeni siromaše, lude i ginu.

ESDEES KUPUJE NA SNIŽENJU
Izjava Mladena Bosića da se Esdees nije nikada odrekla Karadžića, spada u grupu najtežih političkih samoubistava.
To je posljedica višestrukih političkih amputacija koje je preživio Esdees u posljednjim godinama.
Od stoglave i stonoge kao kancerogene izrasline jednog svenarodnog kolektivnog straha, strepnje i srljanja i tjeranja u rat, pljačku, razaranja i zločine, ostalo je samo truplo. To se truplo danas identifikuje kao Esdees i Mladen Bosić. Sve ostalo ne postoji. Ni organi stranke, ni stranačka organizacija, ni drugi važni i izrasli pojedinci, ni kadrovska potka, pa čak ni kandidat za načelnika u Banjaluci što bi partiji pružilo priliku da se revitalizuje i aktivira strukturu na ovom području. Ali čemu kandidat kad nema organizma kojeg će revitalizovati.
Esdees je doživio prvu amputaciju u onom trenutku kada su biznismeni sa „m“, prigradski kretenoidi, poslovni šibicari, kalamarski prevaranti i šverceri početnici stekli veliku lovu od pljačke države i naroda, naročito „mog srpskog naroda“, i odmetnuli se jer im Esdees, odnosno politička podrška više nije trebala.
Druga velika amputacije je odlazak Biljane Plavšić i formiranje Srpskog narodnog saveza. Esdees se tvrdoglavo držao svoje kriminalizovane tehnologije iako su bogataši već bili stekli svoje prve miliona i počeli napuštati brod, i nije htio udovoljiti Biljani da se riješi par kriminalaca i onih koji podržavaju kriminalce.
Treća velika amputacija je smjena Dragana Čavića. Njegovim odstranjenjem propuštena je i zadnja prilika da Esdees bude stranka koja vodi racionalnu i realnu politiku kao i prilika da stranka bude banjalučka a ne istočnosarajevska. Kao što svjetskog rekordera na sto metara nema u Skugriću Donjem, tako nema ni predsjednika velike stranke u Brčkom. To je pitanaje optike.
Nakon sve ovoga, i stotine drugih faktora, jasno je da Bosić pokušava da suicidnom izjavom jevtino kupi političke poene. On pokušava Karadžića vratiti pod plašt Esdeesa i Esdees podvući pod plašt Radovana Srbmena zaboravljajući da su Srbi zaboravili Karadžića. Doduše, sa zakašnjenjem u odnosu na njegovo zaboravljanje Srba.
On laže svoje korodirano članstvo, po više osnova. Karadžić nikada nije Esdees smatrao strankom, svojom strankom, bitnim segmentom politike. Njemu je važniji bio Mirin Sloba od cijelog Esdeesa. Neka kažu Buha, pokojni Koljević, Biljana, Maksimović, koliko su poniženja morali pretrpjeti jer ih Radovan u političkim odlukama nije zarezivao ni blizu koliko svoju ženu Zelen. A da o brojanju para ne govorim. Prema tome, Esdees nema čega da se odrekne. Oni su ga isključili iz stranke pod jevtinim izgovorom da stranka ne bi bila zabranjena ili joj onemogućen izlazak na izbore. Vidite kolika je razlika između njih i Šešeljevih radikala. Voja Vojvoda i kada bude na vješalima biće predsjednik Srpske radikalne stranke. Radovan se samo malo sakrio kod neke ucviljene mice i oni ga odmah isključili.
Ponekad pomislim da u politici barem neke stvari znam, učio sam u školi ako nisam bio na praksi. Ali sad vidim da ima nerješivih problema.
Bosićev i Esdeesov problem je kako zatvoriti stranku, kako proglasiti stečaj, nestanak, raspad, kraj.
Kako otići na otpad a ne u istoriju?

TOVARI NA BiH
Suljo Tihić, za predstojeći sastanak Šestorke za Čudo i Visokog Predstavnika, kao da je promovisan u sekretaricu, šefa protokola i u radnu grupu za pripremu plenuma, pa je predložio i poslao dnevni red od desetak tačaka.
A u dnevnom redu sve pitanja za raspad BiH: državna imovina (a nema ni države), ustavne promjene (a nema ni ustava), status Brčko Distrikta (a Gregorijan odlazi)...
Prije svega, mislim da je u ljetnoj šemi i vremenu kad je 50 i ili 45 dana do izbora i kada će u narednih šest mjeseci na dnevnom redu samo biti izbori i njihova implementacija, neozbiljno razgovarati o sudbinskim pitanjima zemlje.
Svako od tih pitanja, pa i sama državna imovina, sudbinsko je. Sintagma državna imovina je potpuno nerealna kao i „državna vlada“. Dakle, nešto što ne postoji. Postoji cijeli sistem koji BiH održava u nerealnom anđeoskom, đavolskom ili čak u vampirskom obliku.
BiH ne treba „državna imovina“ jer nije država po nomenklaturi i popisu i opisu poslova klasične teorije države i prava. Takođe, ni Evropskoj uniji ne treba unijska imovina pa je opet bolja država nego što će BiH ikada biti.
To što je Tihić predložio kao dnevni red 23. avgusta, ili kad, posao je koji BiH neće uraditi ni za deset godina.
Lijepo danas zbori Lajčak: ustavne promjene nisu uslov za Evropsku uniju. To znači da nisu uslov nikome i nizašto.
TREBA JEDNOM JASNO REĆI DA OD PROMJENA USTAVA NEMA NIŠTA. MOŽEMO DODATI KOJI STAVAK O ZAŠTITI ŽIVIH BIĆA NA POVOCU ILI O DRUGOJ FOLORI I FAUNI. SVE OSTALO SU NAPISALI U VOJNOJ BAZI KOPNENE VOJSKE SAD I TO JE NAJVEĆI DOPRINOS JEDNE VOJSKE DEMOKRATIJI, MIRU I KONSTITUCIONALIZMU. ZAŠTO SADA IZ TOGA NEKO HOĆE DA IZVUČE SAMO NACIONALAIZAM KOJIM ĆE, U IME JEDNOG NARODA, POKLOPITI CIJELU MU BiH.
Ako nekom nije nauk da je BiH došla do provalije na reformi policije i da se takve provalije na reformi ustava neće spasiti, onda ćemo morati zamoliti Lajčaka da uradi ono što najbolje zna – Referendum Za Crnu Goru.

DRŽAVNE ILUZIJE
Kada sam govorio da je OHR u opasnosti da se pretvori u trećeg velikog kolonizatora BiH, mnogi su ismijavali pretjeranu istorijsku komparaciju.
Ja i dalje tvrdim da je u mnogim glavama to realna iluzija.
U sarajevskim glavama, dabome.
Stoga se u medijima, i u javnim stavovima, pojavljuju podrške ideji da se OHR, i kada umre, reinkarnira kao dalaj-lama u drugom liku. Američki analitičar Edvard Džozef predlaže da OHR preraste u EUSR, predstavništvo Evropske unije, ali da Bonska ovlaštenja ostanu u rukama PIC-a.
Analitičar Džozef je gregorijanski tip analitičara: nezavisno predlaže da BiH vječno bude zavisna. EUSR treba biti ojačan da može probiti blokade, kaže. Još je rekao, u untervjuu Avazu, da u Dejtonu nisu osigurane garancije za ujedinjenje BiH. I: dobar je primjer Šiptara u Makedoniji pa bi Srbi u BiH, da se zaključiti, mada on to tako ne kaže, trebali imati položaj kao Šiptari u BJRMKGOI – Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji kojoj Grčka Osporava Ime.
Druga iluzija, koju lansiraju domaći faktori: čim se osudi Karadžić, odmah treba krenuti u demontažu Dejtonske BiH.
Ove dvije sarajevske iluzije djeluju turobno na bosanskohercegovačku perspektivu. Čak i da je neko u Evropi dovoljno šifrovan šizofreničar, dvostruka ličnost, danju demokrata, noću kolonizator, da prihvati takvu formulu nezavisnog analitičara i sarajevskih sanjara, to bi bio najkraći put BiH ka raspadu. Ni jedan veliki problem BiH se ne može riješti nametanjem, ni sa strane ni iznutra. Da može, ne bi Mostar bio Jerusalem, niti bi Stolac školovao Bošnjake bez diploma.
Još kraći Put Raspada BiH biće ako neko misli da Dejtonski mirovni sporazum ima rok trajanja koliko i prikrivena sloboda Radovana Karadžića. Istorijski je krajnje naivno uzdati se u napredak države preko sudskih procesa, prvo pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu pa onda pred MŠK sudom u Hagu (Milošević-Šešelj-Karadžićev sud). Osim toga, imenovanje Karadžića zločincem, koljačem, zlotvorom, monstrumom... ne uvećava ni za crno iza nokta njegov istorijski rejting. On ostaje marginalac. Nije Radovan Karadžić stvorio Republiku Srpsku. Da jeste ona bi u noći hapšenja umrla od tuge. Umjesto toga, imali smo molitvenu šetnju šačice autista na čelu sa liderom Esdeesa koji ne zna gdje je. I nije R. Karadžić kreirao Dejtonski sporazum pa kad ga uhvati išijas treba mijenjati sporazum.
Ali je žalosno da ove i druge političke iluzije mogu dovesti do toga da BiH izgubi još deset godina dok ne stigne do realnosti.
A svaka godina nerealnih zahtjeva skraćuje život realnoj BiH.