DRŽAVNE ILUZIJE
Kada sam govorio da je OHR u opasnosti da se pretvori u trećeg velikog kolonizatora BiH, mnogi su ismijavali pretjeranu istorijsku komparaciju.
Ja i dalje tvrdim da je u mnogim glavama to realna iluzija.
U sarajevskim glavama, dabome.
Stoga se u medijima, i u javnim stavovima, pojavljuju podrške ideji da se OHR, i kada umre, reinkarnira kao dalaj-lama u drugom liku. Američki analitičar Edvard Džozef predlaže da OHR preraste u EUSR, predstavništvo Evropske unije, ali da Bonska ovlaštenja ostanu u rukama PIC-a.
Analitičar Džozef je gregorijanski tip analitičara: nezavisno predlaže da BiH vječno bude zavisna. EUSR treba biti ojačan da može probiti blokade, kaže. Još je rekao, u untervjuu Avazu, da u Dejtonu nisu osigurane garancije za ujedinjenje BiH. I: dobar je primjer Šiptara u Makedoniji pa bi Srbi u BiH, da se zaključiti, mada on to tako ne kaže, trebali imati položaj kao Šiptari u BJRMKGOI – Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji kojoj Grčka Osporava Ime.
Druga iluzija, koju lansiraju domaći faktori: čim se osudi Karadžić, odmah treba krenuti u demontažu Dejtonske BiH.
Ove dvije sarajevske iluzije djeluju turobno na bosanskohercegovačku perspektivu. Čak i da je neko u Evropi dovoljno šifrovan šizofreničar, dvostruka ličnost, danju demokrata, noću kolonizator, da prihvati takvu formulu nezavisnog analitičara i sarajevskih sanjara, to bi bio najkraći put BiH ka raspadu. Ni jedan veliki problem BiH se ne može riješti nametanjem, ni sa strane ni iznutra. Da može, ne bi Mostar bio Jerusalem, niti bi Stolac školovao Bošnjake bez diploma.
Još kraći Put Raspada BiH biće ako neko misli da Dejtonski mirovni sporazum ima rok trajanja koliko i prikrivena sloboda Radovana Karadžića. Istorijski je krajnje naivno uzdati se u napredak države preko sudskih procesa, prvo pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu pa onda pred MŠK sudom u Hagu (Milošević-Šešelj-Karadžićev sud). Osim toga, imenovanje Karadžića zločincem, koljačem, zlotvorom, monstrumom... ne uvećava ni za crno iza nokta njegov istorijski rejting. On ostaje marginalac. Nije Radovan Karadžić stvorio Republiku Srpsku. Da jeste ona bi u noći hapšenja umrla od tuge. Umjesto toga, imali smo molitvenu šetnju šačice autista na čelu sa liderom Esdeesa koji ne zna gdje je. I nije R. Karadžić kreirao Dejtonski sporazum pa kad ga uhvati išijas treba mijenjati sporazum.
Ali je žalosno da ove i druge političke iluzije mogu dovesti do toga da BiH izgubi još deset godina dok ne stigne do realnosti.
A svaka godina nerealnih zahtjeva skraćuje život realnoj BiH.
Kada sam govorio da je OHR u opasnosti da se pretvori u trećeg velikog kolonizatora BiH, mnogi su ismijavali pretjeranu istorijsku komparaciju.
Ja i dalje tvrdim da je u mnogim glavama to realna iluzija.
U sarajevskim glavama, dabome.
Stoga se u medijima, i u javnim stavovima, pojavljuju podrške ideji da se OHR, i kada umre, reinkarnira kao dalaj-lama u drugom liku. Američki analitičar Edvard Džozef predlaže da OHR preraste u EUSR, predstavništvo Evropske unije, ali da Bonska ovlaštenja ostanu u rukama PIC-a.
Analitičar Džozef je gregorijanski tip analitičara: nezavisno predlaže da BiH vječno bude zavisna. EUSR treba biti ojačan da može probiti blokade, kaže. Još je rekao, u untervjuu Avazu, da u Dejtonu nisu osigurane garancije za ujedinjenje BiH. I: dobar je primjer Šiptara u Makedoniji pa bi Srbi u BiH, da se zaključiti, mada on to tako ne kaže, trebali imati položaj kao Šiptari u BJRMKGOI – Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji kojoj Grčka Osporava Ime.
Druga iluzija, koju lansiraju domaći faktori: čim se osudi Karadžić, odmah treba krenuti u demontažu Dejtonske BiH.
Ove dvije sarajevske iluzije djeluju turobno na bosanskohercegovačku perspektivu. Čak i da je neko u Evropi dovoljno šifrovan šizofreničar, dvostruka ličnost, danju demokrata, noću kolonizator, da prihvati takvu formulu nezavisnog analitičara i sarajevskih sanjara, to bi bio najkraći put BiH ka raspadu. Ni jedan veliki problem BiH se ne može riješti nametanjem, ni sa strane ni iznutra. Da može, ne bi Mostar bio Jerusalem, niti bi Stolac školovao Bošnjake bez diploma.
Još kraći Put Raspada BiH biće ako neko misli da Dejtonski mirovni sporazum ima rok trajanja koliko i prikrivena sloboda Radovana Karadžića. Istorijski je krajnje naivno uzdati se u napredak države preko sudskih procesa, prvo pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu pa onda pred MŠK sudom u Hagu (Milošević-Šešelj-Karadžićev sud). Osim toga, imenovanje Karadžića zločincem, koljačem, zlotvorom, monstrumom... ne uvećava ni za crno iza nokta njegov istorijski rejting. On ostaje marginalac. Nije Radovan Karadžić stvorio Republiku Srpsku. Da jeste ona bi u noći hapšenja umrla od tuge. Umjesto toga, imali smo molitvenu šetnju šačice autista na čelu sa liderom Esdeesa koji ne zna gdje je. I nije R. Karadžić kreirao Dejtonski sporazum pa kad ga uhvati išijas treba mijenjati sporazum.
Ali je žalosno da ove i druge političke iluzije mogu dovesti do toga da BiH izgubi još deset godina dok ne stigne do realnosti.
A svaka godina nerealnih zahtjeva skraćuje život realnoj BiH.
Нема коментара:
Постави коментар