петак, 19. септембар 2008.

VLADINE PEKARE I PUMPE
Privatni sektor, kako kažu komunisti, ili tržišna utakmica, kako kažu neoliberali, ne može da funkcioniše na području neizgrađenog i neregulisanog tržišta i države koja još ne zna šta će sama sa sobom.
Naročito ne može da funkcioniše na temelju prljavog kapitala koji je stečen, preciznije, otet, opljačkan i izreketiran u ratu.
Govorim ovaj put samo o pekarama i pumpama.
Pekare i pumpe su sigurni indikatori pljačke naroda i države. Skoro 300 benzinskih pumpi u Republici Srpskoj izgrađeno je za vrijeme vlasti Esdeesa i jednim dijelom Pedepea. Ne treba da objašnjavam da se radi o prljavom kapitalu. Ne vjerujem da je situacija nešto bolja u Federaciji.
Pekare takođe. Kada je počelo uljuđivanje države u pravo, prvi način da se opere i legalizuje kapital bilo je otvaranje pekara i pumpi. Iz jednostavnog razloga: lokalni krkani nisu znali ništa o biznisu osim šverca nafte i kupovine električne peći za hljeb i picu.
Sada, dabome, postoje cehovska udruženja tih djelatnosti, glumi se privredna grana, interes privrednika i ostala naklapanja.
Kadgod na svjetskim berzama skoči nafta, ti domaći pljačkaši dignu uši i rep i povećavaju cijene svojoj bofl robi jer ni hljeb ni gorivo ovdje nema nikakve standarde (integralni kruh je samo obojeno bijelo brašno...). A kadgod na na tom naftomjeru cijene padnu, domaće se cijene ne vraćaju nego u hladu ekstraprofita čekaju naredni val cjenovne spirale.
Pošto vlasti nemaju mehanizme, a i ne trebaju da imaju, za uticaj na cijene inokosnih proizvođača, lijek se mora tražiti u konkurenciji koju vlast može da formira.
Vlada Republike Srpske bi trebala da formira, kroz svoje lokalne zajednice, pekarska preduzeća koja će raditi sa propisanom minimalnom maržom, skoro na nivou neprofitnosti, koja bi imala veoma sužen broj artikala i koja bi niskim cijenama podmirivala potrebe onih koji žive na ivici kupovine opstanka. To je efikasniji i jeftiniji način od davanja kroz crveni krst.
Slično se može učiniti i sa gorivom mada su investicije u benzinske pumpe, po evropskim standardima, mnogo veće.
Dobitak bi bio u niskoj cijeni prema kupcima, porezima koji bi se ubirali, novom zapošljavanju ali i konkurentskom uticaju na cijene.
Kasnije, kada se tržište stabilizuje ili kada konkurencija izniveliše i stabilizuje cijene, preduzeće se može prodati i – bog te veselio. A preduzeće koje ima dvjesta pekara u Republici Srpskoj nije za baciti.
Država se ne treba stidjeti takvog poteza jer se ni američka ne stidi kupovine velikih bajkovitih privatnih banaka kako bi spasila svoje finansijsko tržište.

3 коментара:

  1. Nije te stid da pricas o ratnom profiterstvu dok Dodik kupuje vile po Dedinju...

    http://antirajkovasicstranka.blogger.ba/

    ОдговориИзбриши
  2. Kako se komentariše činjenica da je sinoć Milorad Dodik u I.Sarajevo rekao:
    "стојим иза одборничке листе СНСД и нашег кандидата Љубише Лаловића"


    A prije nekoliko dana je povodom svega rekao:

    "Besan sam zbog toga što nas je Lalović prevario! Dobro je poznato da SNSD ne podnosi kriminalce i radi sve da se obračuna sa kriminalom. Takvi nam u stranci nisu potrebni" - rekao je Dodik.


    Kakav zaokret, majstorski! Kakav je komentar na ovo!?

    A još se pitam da li kadrovskoj komisiji u SNSD-u poznato da dotični nema još svoje prvo zaposlenje a da je kandidat za načelnika, nema šta pravi ste.

    ОдговориИзбриши
  3. Neću da se osvrćem na ova prethodna blaćenja koja idu ciljano u predizbornoj kampanji, samo želim da se složim sa Rajkom, i njegovim stavovima, koji su prilično lijevo, što me raduje, jer podržava državni intervencionizam, i ideološki je više socijalista nego socijaldemokrata (P.S. Ovo nema veze sa SP RS ni sa komunizmom koji je totalitarizam, inače mislim da je socijalizam više demokratija od socijaldemokratije).

    Dobro, Poreska Uprava RS će na osnovu povećane dobiti opaliti po ušima pekare i pumpaše, i možda ih natjerati da spuste cijene, ali hoću da kažem da apsolutno podržavam Rajkove ideje vezane za uvođenje državnih pekara, a pitao bih ga šta misli o politici državnog intervencionizma u stanogradnji, ili da prokomentariše dio iz Programske platforme Mladih socijaldemokrata "Društvo znanja", a koji se odnosi na ovu oblast:

    "Mi, Mladi socijaldemokrati smatramo da državne institucije na svim nivoima vlasti moraju da utiču na procese u stambenoj izgradnji kako bi pravo na vlastiti dom bilo ostvareno svakom pojedincu.

    U periodu tranzicije tržišna konkurencija u ovoj oblasti nije dala željene rezultate. Pored toga što su cijene stambenog kvadrata previsoke i neusklađene sa vrijednošću i brojem izvršenih radova u stanogradnji, možemo i moramo biti nezadovoljni i sa učešćem ovog sektora u BDP-u, kvalitetom izvršenih objekata, te načinom organizacije građevinskih preduzeća.

    Velika potražnja stambenih jedinica na tržištu uzrokovala je enorman porast cijena. Zbog takve situacije na tržištu i mogućnosti velike zarade imamo porast broja investitora u stanogradnju, ali ne i pad cijena i povećanje kvaliteta stambenog kvadrata.

    Postavlja se sledeće pitanje: kako državne institucije mogu nešto preduzeti po pitanju stanogradnje imajući u vidu da od cijene rješavanja stambenog pitanja zavise i vrlo važni procesi kao što su: zadržavanje mladih ljudi na ovom prostoru, natalitet i planiranje porodice?!

    Pitanje je i u tome da li ograničenja i usmjeravanja u stanogradnji neminovno upućuju na voluntarizam, kao ideologiju i praksu komunizma, ili mogu biti u vidu osmišljenog intervencionizma i regulatornog usmjeravanja te sistema nadzora u uslovima tržišnog načina privređivanja?!

    Da bi Republika Srpska uticala na smanjenje građevinskih marži mora ponuditi prioritenim grupama jeftinije stanove te tako smanjiti potražnju za stanovima na tržištu, a samim tim i cijenu. Kada državne institucije, zajedno sa lokalnim zajednicama, realizuju izgradnju stambenih jedinica po realnim cijenama, mora se pronaći i takav način finansiranja projekta i otplate koji bi sa manje od 50% opteretio prosječnu platu u RS. Na ovaj način će se otvoriti novo tržište, unaprijediti grana privrede koja koristi uglavnom domaće resurse, te uticati na otvaranje novih radnih mjesta.

    Smatramo da se najveći dio sredstava predviđenih u okviru mjere ”Kreiranje povoljnijih uslova za stambeno zbrinjavanje posebnih grupa stanovništva”, koja je iskazana u Strategiji IRB RS, treba biti iskorišten za projekte stanogradnje (Razvojni program RS 2007. – 2010.) na način da će se tim sredstvima investirati izgradnja stanova za mlade. Građevinska preduzeća bi se u tim projektima pojavila na tenderu samo kao izvođači radova, uz ograničenje zarade na stopu do 15%.

    Lokalne zajednice treba da obezbijede značajne komplekse uređenog građevinskog zemljišta za zajedničko ulaganje sa IRB RS jer dugoročan razvoj direktno zavisi od mogućnosti mladih ljudi da obezbijede svoj stambeni prostor.

    Mora se voditi računa i o tome da izgradnja novih stanova bude u funkciji dostizanja prihvatljivih uslova stanovanja koji bi zadovoljili savremene standarde iz te oblasti, te doprinijeli poboljšalju kvaliteta života u njima.

    Pored politike državnog intervencionizma u stanogradnji, smatramo da treba nastaviti i sa politikom subvencija kamatne stope iz budžeta RS, te ih iz godine u godinu povećavati, kako bismo pomogli i onim mladim ljudima koji sami žele da izaberu lokaciju na kojoj će stanovati.

    Uz želju da temelj očuvanja Republike Srpske bude njen dugoročan razvoj, smatramo da nema više vremena za čekanje na bolju budućnost, na razvoj privrede i otvaranje novih radnih mjesta, na mjesto za dostojanstven život i zasnivanje porodice, da se mora djelovati odmah!"

    ОдговориИзбриши