PREDIZBORNI SLOGANI
Suština izbora i rezultata je u komunikaciji sa biračima.
Politički amateri iz malih i neorganizovanih stranaka misle da je ta komunikacija bitna samo u vremenu propisanom od strane Centralne izborne komisije. Dakle, trideset dana prije dana za glasanje. I kad kažu komunikacija onda misle na bilbord, plakat i konferenciju za štampu. Na opštim izborima 2006. jedan „novi“ političar, kojeg danas nigdje nema, u redovima već ranije ustanovljene stranke, potrčao je i prvog dana izvisio na desetine bilborda na putevima dobre polovine BiH. Neki mladi holandski partijaši koji su se zatekli ovdje u vrijeme kampanje, odmah su me upitali: ovaj čovjek nema nikakvih šansi?
Dabome.
Komunikacija sa biračima je čitava politička filozofija i prava stranka koja ima lidere, organizaciju na terenu i kvalitetan politički program, mora imati konstantnu komunikaciju sa biračima i građanima uopšte. Dakle, kampanja, u stvari, počinje danom kada počinju razgovori o implementaciji izbornih rezultata.
Sve što se dogodi u cikovoj datumiranoj kampanji, samo je logičan slijed događaja od završetka prethodnih izbora, ili je, u nekim segmentima, koncentrat tog niza. Izborni slogan, na primjer.
Putujući do besvijesti i utrnuća, ovih dana, primijetio sam, pored poruke Esenesdea: Moja kuća, Srpska i sljedeće slogane: ZA ČOVJEKA, BOŽE PRAVDE, MOŽE BOLJE, ZA DOBRO NARODA, IMAMO KLJUČ, 100% EVROPA...
ZA ČOVJEKA, sa varijacijama: na evropskom putu, na radnom mjestu... univerzalna je poštapalica iz redenika nekadašnjeg Socijalističkog saveza radnog naroda čiji su funkcioneri u prigodnim i čestim referatima pozdravljali ili posvećivali pažnju svim mogućim slojevima, od pionira do šumara. Ona stranka koja je kreirala ovaj slogan nema nikakav politički program jer se ni jedna stranka ne može obraćati svakom čovjeku, mora imati svoju ciljnu grupu, svoj sloj društva, koji je unaprijed određen ideologijom i programom.
BOŽE PRAVDE, jogunasti je slogan nezadovoljnika koji se smatraju tvoriteljima Republike Srpske i Srba uopšte sa njihove strane Drine a izabran je samo zato što je neko donio odluku da se to više ne koristi kao himna Republike Srpske. Bože pravde je dobra sintagma, dobra je i u pjesmi, ali u himni nije najfunkcionalnija, naročito kad se garnira sa „spasi srpskog kralja“. Ali kao reakcija na već okončan događaj a u funkciji kampanje za izbore, besmislena je. Taj slogan stavlja i tu stranku i birače i sav narod u podanički molitveni položaj. U položaj poniženja. Nismo svi vjernici pa da se obraćamo bogu. A osim toga, da bog ima toliko pravde koliko ima onih koju joj ne daju da diše, ne bi postojalo ništa od kolektivnih tvorevina, od plemena do današnje EU, jer bi svaki pojedinac pravdu rješavao direktno sa bogom.
Kad izgube na izborima, tim nesretnicima ostaje samo da mrmljaju svoj slogan.
MOŽE BOLJE. To je na nivou pismenog rada u šestom ili sedmom razredu. I Usein Bolt može bolje.
ZA DOBRO NARODA. Kao: mi ćemo raditi za dobro naroda, naša stranka to zna i ona će to uraditi. Vi za sebe ne znate ništa učiniti, vi ste neuki i bespomoćni puk, amorfna pučina. Čitava umjetnost je omogućiti narodu da radi za svoje dobro. Doduše, teška umjetnost jer se čitava istorija bori oko toga, upotrebljavajući komunizam, socijanu pravdu, tržište, liberalizam...
IMAMO KLJUČ. Sa varijacijama: Glasajmo srcem Sarajeva. Možda imaju ključ ali nemaju bravu. To je opsjenarska parola kojoj je glavni cilj da sakrije stvarne namjere. Morate biračima reći za šta koristite ključ, kakve su vam namjere pa onda reći i rješenje. Ovo je očit pokušaj bijega od sebe samoga a sa namjerom da se radi ono što smo namjerili.
100% EVROPA. Šteta, slogan 100% BiH bio je formalno dobar ali nerealan. Njegovom upotrebom došlo se skoro do 33% BiH. Nepotrebno je opsjenarskom sintagmom, koja u BiH nikoga ne zanima, nuditi baš toliku travničku maglu. Kao da je ovdje sve u redu pa se svi složno i u zdrugu okrećemo jurišu na Evropu. Ljudi su sve pomiješali – ovo su lokalni izbori za Skugrić Donji i Paležnicu Gornju. Ovaj sloga će donijeti veoma loš rezultat.
Moja kuća, Srpska, sa varijacijama: Moja kuća, Livno, Moja kuća Mostar, Moja kuća, Šekovići... nova je politička filozofija. Moja kuća je simbol lokalne zajednice i glavna spona svakog pojedinca sa društvom i kolektivitetom u bilo kom smislu. U ovom sloganu politička stranka se ne obraća tom pojedincu nego se njega stavlja u prvo lice, baš se individua obraća drugima pa i strankama. Svako od birača kaže: Moja kuća. A onda je logično da i izabere šta je za njegovu kuću najbolje. Ta obrnuta odgovornost, da za pravdu, bolje i za čovjeka, Evropu i ključeve nije odgovorna stranka nego pojednac koji će onda na osnovu toga izabrati svoje političke predstavnike, ključ je komunikacije sa biračima. Sve što radimo radimo da odgovorimo na sva vaša pitanja, od niskog napona do zaštite kolektiviteta. A Ti odluči da li je to dobro za tvoju kuću.
Moja kuća, Srpska, Livno, Srebrenica, Banjaluka... sublimacija je politike i komunikacije sa biračima od početka 2006.
Stoga će i donijeti dobre rezultate.