POREZNIK RAFI
Rafi Gregorijan, Prvi Zamjenik, u intervjuu Oslobođenju, starom 65 godina, od oca KP i majki Hrvoja Ištuka, Hasana Grabčanovića, Zlatka Lagumdžije i inih, pokazao je temeljno nepoznavanje BiH u kojoj je, kako se hvali, ili žali, deset godina.
Slobodno prevodim: Nacionalističke partije su vas uvele u rat, Dodik i Silajdžić se samo nadmeću i vijagrišu napaćeni narod koji je listom, 80%, okrenut integracijama u NATO i Evropsku uniju, umjesto da budu odgovorni poreskim obveznicima koji ih plaćaju.
Američka površnost ili nešto drugo, svejedno. Ali takvo poimanje stvarnosti na ovim prostorima prostire se kao kompjuterski virus jer stavovi, izvještaji i referati Prvog Zamjenika imaju zvaničan prolaz kroz cijelu administraciju SAD. Na osnovu toga neki analitičari tamo u nekim odajama kreiraju politiku američke administracije.
Iluzorna je teorija da je glavni kolosijek ove zemlje osamdesetpostotna podrška evro-atlantskim integracijama. Iluzorna kao i ortodoksno komunističko bratsvo i jedinstvo koje je inkarnacija raja na zemlji samo što ponekad useru stvar oni pjanci koji u birtijama pred zoru pjevaju Ustani bane Jelačiću i Sprem’te se sprem’te četniciiiiiiii.
Iluzorna je i američka priča o poreskim obveznicima. Znam da je to u Americi sistem za totalitarizam, ako mu ne možeš ništa, nadji da nije platio porez. Ovdje, pak, u BiH, ljudi su čitavu istoriju izgradili na tehnologiji koja je postala robna marka: zajebi državu i ne plati porez. Seljani ovdje mrze svaki režim jer im naplaćuje porez na zemlju s koje oni krvavim radom skidaju koru kruva. A Rafi misli da su oni svi egzaltirani tom činjenicom da plaćaju trećinu (toliki je porez u njihovim očima) i da su zaboravili da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci, Muslimani, muslimani, pravoslavci, katolici... u toj nomeklaturi zanimanja „poreznik“ ja na mjestu mačkovog repa.
Nisu oni, kako misli Rafi, izabrali Dodika i Silajdžića da bi ih njih dvojica kontrolisali kako plaćaju porez. Izabrali su ih jer su obećali, jedan, 100% BiH a drugi Republiku Srpsku kao trajnu kategoriju.
Svako pojednostavljivanje, bilo komunističko, bilo Gregorijanovo, blisko je totalitarizmu. BiH je izgrađena kroz istoriju na snažnom osjećaju svakog pojedinca za vjeru, naciju, jezik i pripadnost kolektivitetu i teritoriji, To su i danas ključni elementi. I samo na njima je moguća ova ili nova Bosna i Hercegovina. Bosna i Hercegovina treba da naplaćuje porez ali na porezima BiH nije moguća.
A ako stvar vjerski konkretizujemo, onda je jasno da Silajdžić, npr, ne može zanemariti Cerića. Pri čemu Cerić može zanemariti Silajdžića. Kolikogod ja, ili bilo ko važniji, bio protiv penetriranja vjerske administracije u državnu, društvenu, javnu i političku sferu. Pravoslavna administracija u BiH je najdalje otišla, radeći svoj posao a prepuštajući političarima njihov. Nekad su bili i privjesak i mentori Esdeesa. Međutim, ni u Republici Srpskoj, bez obzira što se socijaldemokrati ne krste, nije moguće zanemariti činjenicu da su ljudi vjernici, istinski ili deklarativni. Ništa nećete postići molitvom: Poreze pomiluuuuuuuj.
Realnost u BiH je nešto drugo od onoga kako Mali Đokica to predstavlja u svojoj crtanki.
Rafi Gregorijan, Prvi Zamjenik, u intervjuu Oslobođenju, starom 65 godina, od oca KP i majki Hrvoja Ištuka, Hasana Grabčanovića, Zlatka Lagumdžije i inih, pokazao je temeljno nepoznavanje BiH u kojoj je, kako se hvali, ili žali, deset godina.
Slobodno prevodim: Nacionalističke partije su vas uvele u rat, Dodik i Silajdžić se samo nadmeću i vijagrišu napaćeni narod koji je listom, 80%, okrenut integracijama u NATO i Evropsku uniju, umjesto da budu odgovorni poreskim obveznicima koji ih plaćaju.
Američka površnost ili nešto drugo, svejedno. Ali takvo poimanje stvarnosti na ovim prostorima prostire se kao kompjuterski virus jer stavovi, izvještaji i referati Prvog Zamjenika imaju zvaničan prolaz kroz cijelu administraciju SAD. Na osnovu toga neki analitičari tamo u nekim odajama kreiraju politiku američke administracije.
Iluzorna je teorija da je glavni kolosijek ove zemlje osamdesetpostotna podrška evro-atlantskim integracijama. Iluzorna kao i ortodoksno komunističko bratsvo i jedinstvo koje je inkarnacija raja na zemlji samo što ponekad useru stvar oni pjanci koji u birtijama pred zoru pjevaju Ustani bane Jelačiću i Sprem’te se sprem’te četniciiiiiiii.
Iluzorna je i američka priča o poreskim obveznicima. Znam da je to u Americi sistem za totalitarizam, ako mu ne možeš ništa, nadji da nije platio porez. Ovdje, pak, u BiH, ljudi su čitavu istoriju izgradili na tehnologiji koja je postala robna marka: zajebi državu i ne plati porez. Seljani ovdje mrze svaki režim jer im naplaćuje porez na zemlju s koje oni krvavim radom skidaju koru kruva. A Rafi misli da su oni svi egzaltirani tom činjenicom da plaćaju trećinu (toliki je porez u njihovim očima) i da su zaboravili da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci, Muslimani, muslimani, pravoslavci, katolici... u toj nomeklaturi zanimanja „poreznik“ ja na mjestu mačkovog repa.
Nisu oni, kako misli Rafi, izabrali Dodika i Silajdžića da bi ih njih dvojica kontrolisali kako plaćaju porez. Izabrali su ih jer su obećali, jedan, 100% BiH a drugi Republiku Srpsku kao trajnu kategoriju.
Svako pojednostavljivanje, bilo komunističko, bilo Gregorijanovo, blisko je totalitarizmu. BiH je izgrađena kroz istoriju na snažnom osjećaju svakog pojedinca za vjeru, naciju, jezik i pripadnost kolektivitetu i teritoriji, To su i danas ključni elementi. I samo na njima je moguća ova ili nova Bosna i Hercegovina. Bosna i Hercegovina treba da naplaćuje porez ali na porezima BiH nije moguća.
A ako stvar vjerski konkretizujemo, onda je jasno da Silajdžić, npr, ne može zanemariti Cerića. Pri čemu Cerić može zanemariti Silajdžića. Kolikogod ja, ili bilo ko važniji, bio protiv penetriranja vjerske administracije u državnu, društvenu, javnu i političku sferu. Pravoslavna administracija u BiH je najdalje otišla, radeći svoj posao a prepuštajući političarima njihov. Nekad su bili i privjesak i mentori Esdeesa. Međutim, ni u Republici Srpskoj, bez obzira što se socijaldemokrati ne krste, nije moguće zanemariti činjenicu da su ljudi vjernici, istinski ili deklarativni. Ništa nećete postići molitvom: Poreze pomiluuuuuuuj.
Realnost u BiH je nešto drugo od onoga kako Mali Đokica to predstavlja u svojoj crtanki.
Нема коментара:
Постави коментар