недеља, 24. август 2008.


SKULPTURA OD PALETE
Drvena paleta je jedan o artpunktova svjetske industrije i trgovine, kao što je i točak simbol napretka, pokreta i transporta. Drvena paleta nije donijela revoluciju ali je nevjerovatno žilava i odupire se svakom napretku. Točak gubi, ponekad, u sudaru sa magnetnim jastucima ili aeroplanima. Paleta je i dalje drvena, sa kvrgama i ekserima. Pokušavali su je raditi u kalupima od presane piljevine i otpada pa nije uspjelo. Rade je u svim zemljama. Žigošu ih kao davno kauboji svoju stoku jer se i palete neobuzdano kreću po prostranstvima i pašnjacima trgovine kao nekada goveče. Samo oni koji svakodnevno rade s paletama mogu prepoznati koje su iz koje zemlje. Neke zemlje, kao sjeverne skandinavske, rade ih umjetnički jednostavno i čisto, a neke dalekoistočne rade takođe savršeno ali iskorištavaju svaki komadić drveta pa su njihove palete manje čiste, nisu strogo bijele jelove nego ima i bukve, topole, ariša... Paleta je natjerala jezike da pronađu novu riječ za ono što ona omogućava – paletiranje. Točak nije doveo do točkiranja. Paleta je natjerala inženjere da stvore kontejnere i brodove koji prevoze kontejnere, pa luke za pretovar. Tradicionalne luke se ne daju, jer imaju i drugog posla, pa su počeli da nasred mora nasipaju džinovska ostrva kako bi izgradili kontejnerski pretovarni centar dostupan sa svih strana svijeta.
Drvena paleta je čudo jednostavne kreacije. Studenti i mladi uopšte, nekada su, u besparici ili u najezdi otpora komforu i modernizmu, od paleta pravili krevete, stolove, police... bojili ih i ukrašavali, obljeplivali posterima.
Paleta je tako masovna u svijetu da je ne mogu sustići ni posteri, jakne i bedževi sa likom Čea, niti svi fotosi i grafike lika Merlinke. Možda je tuku samo limenka kokakole i čestice ambrozije.
Nekidan gledam jednu paletu sa sjevera, čistu, bijelu i lijepu, skoro nevino mirnu, kao da se radi o nekoj pahuljičastoj plavušici iz zemlje Irvasa, od osamnaest. Nedodirnuta i čista, kao da nije prešla toliko skladišta, kamiona, luka, dizalica i viljuškara.
Kad je takva, odlučim da je pretvorim u skulpturu u svom dvorištu. Dodam nešto teške stare kore osušene breze. Drvo drvetu. Mrtva kora da oživi konfekcionirano drvo. Neka čisto i nevino izrezano drvo ponovo dobije svoju koru, pa makar i mrtvu.


Нема коментара:

Постави коментар