понедељак, 28. јул 2008.

ANALIZA
DOSADAŠNJIH EPIZODA
SAPUNICE KARADŽIĆ

Medijsko-politički projekt hapšenja Kralja Radovana Prvog Paljanskog, u dosadašnjem toku, daje mogućnost za zanimljivu analizu kako ko reaguje i koliko je ko bio spreman za takav čin.
HAŠKI TRIBUNAL:
Potpuno nespreman i neobaviješten o cijeloj stvari. Razni portparoli daju glupe izjave primjerene samo Hagu i OHR: Očekujemo transfer, ne komentarišemo...
SARAJEVO:
Vodeći trio sarajevskog političkog kruga, Tihić, Lagumdžija i Haris, krenuli su u prvim časovima nakon vijesti o hapšenju u potpunu ofanzivu za ukidanje Republike Srpske. Haris se samozavaravao da sve uživo prenosi CNN pa je počeo pričati i engleskim jezikom. Scenario je bio isti kao i nakon presude Međunarodnog suda pravde u Hagu pa je očito da su korištene pripremljene taktike iz varijante da Srbija bude određena krivom pod tužbom krnjave BiH.
No, vrlo brzo su Tri Ljiljana shvatila da je igra vatrom otišla predaleko i potpuno su zanijemili. U toku je, vjerovatno, pregrupisavanje snaga i stvaranje dobrog plana koji bi se realizovao za vrijeme toka suđenja i za osudu. Sarajevo će pokušati sve snage baciti na pritisak na Haški tribunal i na taj način osigurati ubjedljivu osudu za polititički najprofitabilnije dijelove optužnice i, istovremeno, prekriti krivicu bošnjačkih oficira i političara za zločine nad srpskim civilima. Taj plan će se pokušati realizovati sinhronizovano sa pritiskom na ustavne promjene i stvaranje sarajevizirane, pobošnjenje BiH. Tihić je u tom smislu već dao ispravku: Mi se samo zalažemo za multietničku BiH. Stari ratni i poratni falš-tonovi kojima niko, na primjer u Sanskom Mostu, i dalje, ne može vjerovati jer tamo nema ni jednog Srbina u administraciji a šačica njih i Hrvata zajedno idu u katoličku gradsku crkvu – toliko ih je ukupno. U multietničku BiH niko više ne može vjerovati, čak ni kada bi Tihić promijenio vjeru. Glas Sarajeva trenutno nije relevantan i validan u ovom slučaju ali kako vrijeme bude odmicalo pritisak na sud u Republiku Srpsku će se organizovati sve bolje i bolje. Bolje nego što sada neki mediji, u nedostatku političkog koncepta i stranačkog i kolektivnog, manevrišu sintagmama: Durmitorski koljač, Kasapin sa Pala i slično.
LAJČAK:
Opšte nesnalaženje. Konačno je izjavio da država mora imati svoju imovinu a da Brčko distrikt mora biti pravno zaštićeno. Prije toga se neznačajno smijuljio u Teleringu.
ESDEES:
Politički lešinari koji nemaju koncepta, razjedinjeni su, nemaju organizaciju niti lidera pa improvizuju nekim molitvenim šetnjama što je originalan doprinos praktikovanju pravoslavlja i beznačajan oblik protesta. Jedina realna konstatacija: iz hapšenja Opsjenara, koji se nekada predstavljao kao njihov lider i koji je toliko razapet na glogov kolac optužbi, a koga su isključili iz stranke, nemoguće je izvući političku korist za normalnu političku opciju.I neće je ni izvući.
PROEU OPCIJA SRBIJE:
Demokrati, Tadić i njihov koncentrisani nukleus, odlučili su, izgleda, da definitivno izbiju iz političkih ruku sva tri generatora ultradesnice, Kriminalizovanog Srpskog Patriotizma i Pravnih Tumača tipa Koštunice koji kriminalca Ulemeka nazivaju Gospodin Legija. Ti generatori su Kosovo, Karadžić i Mladić. Kosovo je sa izborima i kakvim-takvim potpisivanjem SAA, završeno, Karadžić put putuje čime Mladić postaje sve manje i manje važan. Demokrati znaju da se ultradesnica i divljaci hrane tim paranormalnim fenomenima jer takva politička opcija nije svojstvena srbijanskoj političkoj sceni. Računaju da imaju cijeli mandat da izvedu tu operaciju, sa dovoljno vremena za sanaciju terena pred sljedeće izbore.
ULTRADESNICA:
Njima Karadžić uopšte nije bitan. Nije bio bitan ni za slobode i u svojim zlatnim vrhuncima. Oni otvoreno kažu da im je cilj otvoreno rušenje režima Borisa Tadića. Hapšenje Opsjenara je samo povod za uličnu hajku. No, izgleda da se i njihov koncept raštimovao odmah na početku, kao i sarajevski, pa su nekoliko dana izgubili u lutanju kako da se organizuju, da li da ruše ili da budu civilizovani. Bjelodano je da Vučić nema tu snagu da izvede mase na Beograd. Ostao je sam, Pravni Tumač Koštunica šuti a nema ni toliko Beograđana koji bi urlali ne znajući zbog koga i protiv koga.
OBAVJEŠTAJNO-MEDIJSKI PRODUKCIJSKI CENTAR
Ovaj milje ne radi, najvećim dijelom, pod kontrolom proevropskih demokrata i mozaika vlasti. Ali radi do kraja sinhronizovano, unaprijed planirano i pripremljeno, sa kratkoročnim i dugoročnim ciljevima. Dio tog mehanizma pristao je da radi i u korist demokratske vlasti. Ali je dobar dio izvan kontrole. To se vidi po identičnim postupcima koji su evidentirani nakon hapšenja Gospodina Legije i koji se demonstriraju sada (knjiga Gvozdeni rov, intervju sa Karadžićem...)
Glavni ciljevi tog projekta:
· Slučaj disperzirati u nebrojene verzije kako bi glavne činjenice ušle u unšarf i kako bi glavni akteri ne samo hapšenja nego cijelih trinaest godina, ostali u stihu: nešto mi se Travnik zamaglio.
· Prevesti Opsjenara u legendu. Već javnost i neki komentatori iznose tezu kako je Rašo Srbin nadmudrio sve, kako je genijalac, Mirko S. Kojotovski, Genije, kako je to kreativni duh koji se ne može uhvatiti i dosegnuti...Mislim da ta operacija neće potpuno uspjeti. Da se dogodio neki drugi finale, da ne konkretizujem, Rašo sa planine bi otišao direktno u legendu. Ovako, radi se o običnom prevarantu.
· Klasična srbijanska mitomanija. Ne kažem srpska jer se radi o srbijanskom fenomenu, Tarabić i co.
· Dati dovoljno materijala za višenedjeljnu sapunicu kako bi se ultradesnici i Tumačima ostavilo dovoljno vremena da „sruše režim“. Ako ne uspiju, dovovljno resursa je stavljeno u službu demokrata, preživjeće se.
Sa ovim miljeom demokratija će imati još posla. Ostaci raznih struja službi bezbjednosti, obavještajaca, domaćih i stranih, vojnih elemenata, frakcija Kriminalizovane Odbrane Srpstva, prostituisanih i namjenskih medija... neće se tako lako iskorijeniti.
Slučaj „Uhapšen je“ ipak je pozitivan jer daje mogućnost za analizu i predviđanje trendova. Grah je dobro pao.

Нема коментара:

Постави коментар