LICE DRVENIH
BORA DOBILO OKO

2141.
OBJESILA SE
BOSNA,
ZATVARA LI SE
KARAVAN SARAJ
 

Sve manje ljudi prolazi Putem Unitarizma, jednim od brojnih puteva koji su, kroz povijest mrežili BiH, Put Svile, Put Gajtana, Put Sepeta, Put Soli, Put Duvana, Put Janjaca Prema Dubrovniku, Put Olova i Cinka, Put Branka i Hamdije.

Prema istorijskim izvorima, koji su insistirali da ostanu anonimni, Put Unitarizma, u narodu poznat kao Put Uvrtanja Muda Nevjernicima, prolazio je kroz Begov Dvor, ili Sarajevo, sve negdje do 2006. Onda je naišao ne neku nezamislivu okuku, krivinu, narod pripovijeda, stoput težu od lakat krivine, ili na neki bezdan, i stao. I sad se u narodu vijeća da je čudo da je jedan Put jednostavno nestao. Dobio Sušicu, STJ.

Oni koji su se zadesili na tom Putu Nestanka, ostali su prašnjavi, neokupani, gladni i žedni, nervozni i perverzni, počeli i između sebe da se glođu, kao otrovani pacovi koji jedu samo neotrovane, ne znajući kud da krenu, kud da skrenu, kud da okrenu. Stari putokazi Pedi, Rafi, i slični, odavno nisu više kraj puta.

Pa su počeli da vode samostalnu politiku. Uzeli računaljke u ruke. Triputpet. Umjesto slova H, D i Z dodali u zemljani lonac jedno šesnaest drugih slova. Biraj Hapsi, Hapsi Biraj. Sve Ekrem do Ekrema.

Pa se, odnekud pojavio JMB. Dobro stvorena prilika da se emotiviše malo sa majkama i djecom. A i studente pokupi. Oni nemaju šta izgubiti, dobiće koju povlasticu u vidu vanrednog ispitnog roka, a i ne razumiju, bogzna, nešto naročito. Pozvaćemo naše i u Banjaluki da protestuju, da se solidarišu, da ruše, sahranjuju. Ne mora nišan, more i krst. Pa ćemo rušit entitet. Za Identitet žrtvovaću Entitet. Viče Alija Izetbegović iz mezara.

A pojavili se i stranci, banakari, iz svijeta. Baš dobro da vide uličnu demokratiju u pelanama. Oni stariji, koji su na političkoj sisi, imaju cucle, malo veće od uobičajenih. Bankari neće ovdje donijeti investicije ali će odnijeti vijesti i priče, takozvane stori, u svijet o tome kako se Budi Javnost, kako u Bosni Ima Nade.

Nu. Sve se izjalovilo. U Banjaluki.ba samo jedan krst i jedan bijeli pas. Svjetski bankari keš popizdili. Dok su studenti stigli iz okoline Karavan Saraja, taoci oslobođeni.

Nepovratna šteta je načinjena Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

Planeri Sloma načinili su istu grešku kao i oni koji su množili Tri Puta Pet. Da nisu isti. Nisu imali sve petice. Imali peticu, dvoju i trojku. Kad se izmnožilo, Niđe Sedmanest, STJ.

Veliki Demokratski Obruč Jedinstvenih Matičnih Beba pretvorio se u farsu. Neka budala je mislila da se demonstracijama i blokadama zgrade može uticati na odluke parlamenta. Naročito Srba. A neka druga budala je mislila da će stranci da se upišaju u gaće, pišaju isključivo kokošanel5, da sve snimaju svojim ajfonima i da šalju na fejsbuk. I uživo, za one briket vijesti.

Sada Lagumdžija gletuje. Šalje pisma izvinjenja. Koliko će koštati poštarina ovdašnje poreske obaveznike. Demokratski omladinski pokret, otkud to u Saraju, zove Dodika na kahvu. Garantuju bezbjednost. Jebo grad u kome ti neko mora garantovati bezbjednost, sto puta mi je govorio Toman.

Dodika Na Kavu. Panduricu Na Kolac.

Nema gleta ni popravka.

Objesila se Bosna.

 

2140.
MIĆO MIĆIĆ
PRIJESEDNIK,
VUČUREVIĆ
SAVJETNIK
 

Ko nekad, u sumrak, Poplašen Prijesednik, Panto savjetnik.

Mićo Mićić, poznatiji u Semberiji kao Mićo Šarenica, istakao je svoju kandidaturu, Republici i Esdeesu istovremeno. Preduzeo je široku akciju regionalizacije, decentralizacije i fragmentacije Republike Srpske.

Uz pomoć Utučurevića, utučenog zbog nesposobnosti, Mićić nudi decentralizovanu zabavu iz hiljadu i jedne noći, za Lokalce Kapitalce i tako se promoviše u Vrhovnog Opozicionara u Republici Srpskoj. Ali i u vrhovnog rušitelja. Jer je nekidan išao u Sarajevo da tamo promoviše svoj projekt regionalizacije Srpske i prekograničnu saradnju sa mrskim opštinama Federacije.

Istakao je, dakle, Kandidaturu za Predsjednika Republike Srpske. Time je pretekao Bosića, Šarovića, Detence Ogi a i Pandurevićku pa prvu ženu na toj vrsti kandidature.

Lijepo sam predlagao Bosiću. Da napravimo koaliciju sa Esdeesom pa da u jednim izborima pobijedimo i Aladžu Krsmanovića i Semberbega Mićića.

Dok se Bosić češkao iza uva, eto šta bi.

Mićo Mićić na ovaj način vješto koristi feudalnu strukturu i bolest Esdeesa pa u stranačke razdore i nepremostive pukotine, uvlači i Republiku Srpsku.

Ali. Kako ono ide. Ko prerano kukurikne.

2139.
OSAM
BANJALUČANA,
JEDAN PAS
I SRĐAN PUHALO
 

Podržali su proteste Građana BiH, Sunce Ti Jebem. Zato što nema JMBG. Srđan Puhalo je onaj, čini mi se psihoterapeut,  psihoterijer, psihoanalnitičar, šta li, kojeg je portal Fornatal.ćir otjerao u .ba.

On je važno izjavio da je otac dvoje djece i da zato podržava zahtjeve građana BiH, podružnica sarajevo, za JMBG. Sa naglaskom na Jedinstveni.

Ko te plaća. Koliko plaća FES, MMJ.

JMBG je, u svjetlu muslimanskih zahtjeva u PS BiH i u tami protesta pred tom PS BiH, unitaristički projekt. To je Crna Silajdžićeva Regionalizacija.

A ovih Osam Građana, Bijeli Pas i Srđan Puhalo, kao i Studenti koji traže Četvrti Paviljon, za smještaj, instruisani su i instrumentalizovani statisti u probi masovnih scena.

Očito je da se na jesen, i na proljeće, sprema Uzjeb Građana BiH.

Ovo su simulacije. Civilne vježbe. Ambasadne štabne probe.

Dronjci i ostali studenti, sreća njihova da ne postoji obavještajna služba Republike Srpske, inače bi na vrijeme saznali Ko Te Šalje, zahtijevaju sada vrući četvrti paviljon. Zašto baš sada. Jer. Kada bi se sutra počeo graditi, niko ko sasda studira ne bi stanovao u njemu. Otkud toliki altruizam među kopiladima.

A što se tiče blokade PS BiH, treba dobro razmisliti da li predstavnike Republike Srpske ubuduće žrtvovati zarad zakona i sranja koja nikome ne koriste osim bolesnicima koji bi da unitarizuju BiH.

Napalo ih ko gladnog srati.

2138.
OZNA
SVE DOZNA,
SIPA SVE PIPA
 

U moru teškog obavještajnog Spinčvajza, gdje se po starom običaju lansira milijarda informacija, polučinjenica i laži, kako bi se Kreatori, Akteri, i Realizatori, Faktor KAR,  zaštitili u nekoj projektovano sumnjivoj akciji, ima elemenata za značajnu analizu i zaključivanje.

Ali. Da ne zaboravim. Zasad mi se čini da su oni koji su bili Faktor KAR za uhićenje Predsidetelja Časne Ravnopravne Federacije izgubili dah. A da sve više daha imaju oni koji su Predsidetelja tu i namjestili i spremni su braniti njegovu Nezasluženu Poziciju.

Budimir Faktor KAR preuzima inicijativu.

A pomenuti Spinčvajz nam onemogućava da precizno detektujemo sve igrače i statiste.

Meni je, pak, zanimljivo djelovanje Sipuše. Agencije za istrage i zaštitu, virenje iza ćoškova i nošenje sunčanih naočara prilikom uhićenja, nekadašnje agencije za čuvanje objekata i lica.

Danas objavljeni presretnuti snimak nadzorne kamere u kome neki insajder baca torbicu sa novcem u kofu za kišobrane, pošto nisu našli Predsidetelja da mu uruči označene novčanice, potpuno diskredituje Državnu Agenciju, kako vole da joj tepaju Unitaristi i Bosnoljupci.

Da li je moguće da su došli da Budimiru uruče inkriminisanu lovu a nisu znali da nije u Mostaru već u Sarajevu.

Ili je možda važnije pitanje Znaju li se pripadnici Sipe vratiti iz Mostara u Sarajevo.

 

2137.
SEVDALINKA
IZ TUZLE:
JEBEM TE SARAJEVO
 

Svu su Bosnu premrežile čaršije, samo je Sarajevo proširena, Glavna Čaršija.

Taj sindrom Sarajluka ima korijenje duboko decenijama unazad. Da je Drug Tito razmišljao evropski, Banjaluka bi bila glavni grad Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Krajina je pet brigada dala. A Sarajevo samo Valtera. Dok je tadašnja Bosanska Krajina, dala pet brigada, Partizana, Sarajevo je davalo Srbe u Jasenovac. I da je Đuro Pucar Stari imao mudanca.

Nu. Tada je Sarajevo postalo bastion komunističke ortodoksije koja je rezultovala Olimpijadom. A potom su nepromišljeni Srbi od njega napravili Žrtvu. Umjesto da su, u ratu, pustili Rupu da se usmrdi a okrenuli se zaštiti drugih srpskih područja.

Još ne shvata čeljad mnoga pravu politiku Glavne Čaršije. Hrvatima je trebalo podjela i podjela, saginjanja i klanjanja, tijekom nekoliko mandata. Banjaluka je bila uspješnija. Još za komunizma i samoupravljanja teško se i musliman odavde odlučivao da službuje, i na najvišim dužnostima republike i partije, u Saraju.

Tuzlanska fudbalska sevdalinka Jebem Te Sarajevo, melodijski tečna i dirljiva skoro kao i Nad Tešnjom Zora Sviće, Dobro Došo Prijesedniće, za vrijeme utakmice protiv Srbije, pardon, Sa Srbijom, nije nekakva ljutnja navijača prema sarajevskim klubovima i sudbinom tuzlanske Slobode. To je sindrom. To je cijeli dijagnostički spektarijum. Kao i zeničko političko zagađenje vazduha Kosovo je Srce Srbije, na utakmici Čelika protiv nekog sarajevskog kluba.

Možemo fudbalske navijače smatrati jednako glupim, prizemnim, primitivnim i neobrazovanim kao i fudbalere. Ali njihov pojednostavljeni receptorski instinkt društvenih i nacionalnih trendova, na ovdašnjim prostorima, moćniji je od svih superprocesora Intela i ostali tela.

Jebem Te Sarajevo politička je poruka.

Jer. Sarajevo već dvadeset pet godina vrše u svom vršaju i ne zanima se ni za Mostar, ni za Bihać, ni za Tuzlu, ni za Zenicu. Oni već dvadeset pet godina igraju prstenova. I dandanas se bave time iako i budala zna da je ratno muslimansko političko i vjersko rukovodstvo Patriotski Rat vodilo na kriminalan način. To ne treba istraživati.

Ali Sarajevo neće razumjeti taj politički slogan.

Oni će da kažu Jesil ba vidio kako stoje i šute kad se svirala ćetnićka imna, jeboji babo.

2136.
SRBI
SARAJEVA
SPALI
NA DVA REBRA
 

Pronadjena su dva rebra u sarajevskoj kotlini. U bagerskim iskopinama. Opravdano je pretpostaviti da su srpska. Osim ako se ne radi o ostacima međubanditskih patriotskih obračuna raznih hordi koje su slobodarile Okupiranim Gradom koga su Srbi, Četnici i Agresori opkolili i uništavali naočigled Gospe Amanpur i cijelog svijeta.

O stradanjima Srba Sarajeva niko ne zna ništa. Ne samo u ovom ratu. Znaju samo Srbi koji su stradali i oni koji su uspjeli da izbjegnu divlje horde Šehida, Patriota i Ljiljana. Napisane su, istina, o tome, brojne knjige i svjedočenja ali sve to ostaje izvan mašinerije dnevne propagande kojoj Srbi nisu vični a nisu ni oćni. Cijeli jedan nevidljivi bošnjački segment upornije propagira žrtve na svojoj strani od uništavanja i protjerivanja Srba. Kod Srba, pak, u elektronsku javnost pokatkad izbije neke sarajevska srpska tragedija. Kao što ju je izbio Frontal u priči o pjesmi Đurđevdan. Gledam, nekidan, nešto rodbine se skupilo na mjestu gdje su muslimani pobili civile. Njiva. Bujadište. Nema nikakvog obilježja. Našli kamen pa na njemu pale svijeće. Dok se na drugoj strani, muslimanskoj, svakodnevno valja parni valjak dženaza, marševa i užrtvljenja. I oduševljenja presudama nad Srbima i Hrvatima.

Sarajevo i pripadajuće bošnjačke vlasti, inetektualci, kultura i javnost, ne čine ništa za srpsku istinu sarajevsku. Čine da je spriječe. Kao što je  sprečavana i istina iz IIWW. Nešto više se zna o stradanju Jevreja. Ali i to je dobro pokriveno Valterom, Ortodoksnim Sarajevskim Komunizmom, Olimpijadom i, sada, Vječnom Srpskom Agresijom.

Da se barem nađe neki njihov Vili Brant Čavić pa da se javno izvini Srbima i da prizna da su u cijeloj srpskoj tragedji u sarajevu stradala Dva Srpska Rebra. Zaborav bi bio lakši. Srpski Zaborav. Kojeg je sve više. Zaboravi na Mostar, zaboravi na Sarajevo, zaboravi na Kosovo.  

2135.
NOVA
OTOMANSKA
LABILNOST,
ČUVAJ SE TURSKE
I KAD DŽAMIJE
PRETVARA U CRKVE
 

Nula problema sa susjedima, sto problema sa usjedima.

Kad sam vidio onolike proteste zbog beznačajne stvari kao što je Picin Tirkiše Park, znao sam da je Turska u velikim unutrašnjim problemima. Nije dovljno, moj Tajipe, pozatvarati novinare i generale. Treba pozatvarati i glumce, glumice, punice i svakojake nevjernike, pa vojnike, dvojnike i, čak, pokojnike.

Kako miriše na proljeće. Po informacijama zaključujem. Glumac Sulejmana Pičastvenog u prvim redovima. Vojnici daju maske narodu. Sudije pustile studente da uče za ispit.

Da li je neko pripremio slomljenu dršku od metle.

Na bilbordima u BiH stoji Beskrajna Turska.

To će joj i doći glave.

U ovdašnjoj, sarajevskoj, medijskoj, političkoj, kulturnoj i bizMis javnosti, Turska se prihvata zdravo za gotovo. Ističu se barjaci samo uhougodni. Turska vratila kredite Ememefa. Sada je i finansijska sila. I slično.

Takva lažna predstava o bezgrešnosti prijatelja, rođaka i ambicioznog geonamjernika, dvostruko je generisana. Možda više iz Ankare nego iz Sarajeva. Jer Sarajevo je samo politički centar jednog naroda, odnosno, njegove politike, i zato krnjavo. A Ankara je centar cijele jedne politike, takozvane Davutogluše, politike širenja po Osmanskim Stabilnostima, od Kavkaza pa do Triglava.

Bol Bosne je i naša bol. Radost Bosne je i naša radost. Ta epska proseravanja lako ulaze u uho ovdašnjem muslimanu. A lako bi mogla izaći svim narodima i vjerama. Na nos i kroz uši. Samo kad se steknu istorijske nesreće na jednom mjestu.

Sarajevo, a naročito druga dvojica u BiH, treba dobro da razmisli i sagleda šta Turska donosi sa svojim umilnim kratkim proglasima Davutoglua i Erdogana. Šta se iza toga valja.

Veliki Mrak. Jer, ovdašnja javnost, a i Srbije i Hrvatske, nije obaviještena, cenzurisana je, obmanuta je. Samo nekoliko činjenica bez detaljnog uvida u unutrašnju politiku, stanje i trendove, stvara zavaravajuću koprenu, prikazuje samo lijepu Fatu Morganu o tome kako Saraj i muslimani imaju jakog i velikog prijatelja i kako im to znači hipoteku i pokriće za svaku politiku koju nekolicina u Saraju smisli i realizuje. A Međuzaj ohaerizuje.

Opasnost Turske nije locirana samo u Saraju. Erdogan sve više pominje Albance, prizrene, jedrene, sedrene. Doduše, još nije pomenuo Bled. I još niko u Srbiji nije ubledeo od te politike. Ali se treba nadati da će shvatiti. Ne trebaju, valjda, više vekovi.

Unutrašnji haos u Turskoj, a Picin Tirkiše Park samo je vrh ledenog brijega, velika je vanjska opasnost za sve one koji slijepo i glupo lete pod plašt Nove Otomanske Stabilnosti.

 

 

2135.
ŠTA BI
SA GOLOM
LUJKAČOM
NA PENDŽERU

 

Šta bi sa istraživačkim novinarstvom Saraj Bordela. Kako znaju kad jer prdnuo onaj vlasnik pivare a ne znaju ko je gola lujka na pendžeru. Nije valjda preko noći Jaganjac izmiješao pendžere i vrata. Kako znaju sve o Kačavendi a ne znaju ko je gola šlaufara. Zar je moguće da toliko vole pravoslavlje. Ko je zvao. Ko je pare dao. Koje predmete je imala gola lujkača. Koliku moć ima baba, da ostane nepoznata a osramotila je Evropsku Prijestolnicu Kulture. Možda su joj priznate zasluge za novu disciplinu. Vodoravni striptiz. Bez šipke. Šta bi sa Mojim Izvorima koji su insistirali da postanu anonimni. Među čijim nogama, i guzovima, šute Dani i Slobodna Bosna. Koji o Republici Srpskoj znaju sve. A o Pendžeruši u centru Saraja ništa. JVN. Istraživačko.