2121.
MEĐEDONIJA,
DEFINTIVNO,
NEMA ŠANSE
 

Da je Međed pobijedo Blaža, Bosna bi imala šansu. Ovako, istorija je završena. Simbol Bosne podlegao je pod junačkom rukom jednog neustrašivog Hercegovca.

Blažo Grković dokazao je da naredba Ne čačkaj meču u pičku nije više na cijeni. Čačkaj meču za grkljan.

Ako je doista udavio Međeda, treba ga poslati da pridavi i Incka. A ako naiđe na Lagumdžiju, da se baš ne dvoumi.

2120.
BAJERN,
NAŽALOST
 

Igrali su Bitka za Staljingrad i Ravelov Bolero. Dabome da su pobijedili Bajernovi fudbalski fundamentalisti jer igraju kao teroristi. Žalosno. Bolje da je ligu prvaka osvojio Murinjo sa Slogom iz Trna.

2119.
EMIR KULTURICA
POD KOPITIMA
SELME SPAHIĆ
KOJA UBIVA AŽBAHU

Teško mi je da pratim sva zbivanja u kulturi. Kad ima oblasti čiji su masovni proizvodi preplavili ljude u debljim naslagama nego što je kokakola, duvan ili ladno pivo. Glupoljudje, Kič, Politikoidstvo, Rijaliti.

Ipak. Saznao sam za pismo izvjesne mlade bosanske rediteljeke svjetske klase, sve što dođe iz Bosne, planetarno je, ako ne kao Džeko i Mervana, onda odmah do njih, Selme Spahić. Pozorišna mlada rediteljka, pisac, šta li je, obavijestila je, napismeno, Festival Sterijino Pozorje da neće doći jer je određeno da Festival otvori Emir Kusturica.

Selma se povlači sa festivala. Gdje mi je, danas, dobri, pokojni, Vlado Dijak, sa rakijicom, pa da u banjalučkoj staroj Zori, sklopimo pjesmu. Selma se povlači sa festivala. Bez selama, samo pismeno. A ja ostadoh skrušen u kulturi, na peronu, bezimeno. Ne stigoh reći nešto što izaziva pozorište. Pomislih, samo, Selma, majke ti, ne seri kroz prozorište.

Selma je poslije objašnjavala da je Pozorje, pozivajući Kusturicu, otvorilo publičište, pozornicu i lože za nacionalizam. A gdje ide Kusturica, za njim, poznato je u Sarajevu svima, ide oblak nacionalizma. Šta oblak. Ide Smak Svijeta, STJ.

Nacionalizam je sve ono što Sarajevo ocijeni istim.

E. A danas u Danasu, sandžačkom listu koji izlazi u Beogradu, izvjesna Nataša B. Odalović piše o toj Selmi. Pod naslovom Gest Selme Spahić. To je, dakle, epohalni potez. Kulturološki i civilizacijski krik. Konačan obračun sa nacionalizmom. Jer. Selma je sarajesvsko dijete koje je imalo četiri godine kada su Srbi bljuvali nacionalizma, agresiju i genocid po njenom Gradu i ona nema ništa, kaže NBO, sa nacionalizmom. Ona sama je Gest.

Ne želim sada da obrazlažem da je nevidljivo u čemu jr Emir Kusturica nacionalist. Kusturica je za Esmu, Sarajevo i cijelu Bosnu, Kultura. Institucija Kulture.

A Selma Spahić je, jadniče mlado, nus proizviod Sarajevske Autožrtvenosti i Bosanskog Nepotrebnog Suiciditeta koji ovdašnje ljude zarobljava u milione gvantanama političkih, istorijskih, vjerskih i kulturoloških stereotipa i čini ih sakatima, otomanski sakatima, za život u normalnoj ljudskoj komunikaciji i kolektivitetu.

Selma nije imala namjeru da Napismeno postane zvijezda. Nije toliko glupa. Ali nije se mogla oduprijeti stravičnom pritisku nametnutog stava Bosne da je Kusturica, činom odlaska iz Sarajeva, postao Četnik. A kutlura, naročito pozorište, logicira dalje Esma u svojoj podsvijesti, ne dozvoljavaju nikakav kontakt sa Četnicima. Niti Nacionalistima. Agresorima. Genocidašima.

Selma je tako postala Žrtva. Sarajevo i Bosna konačno dobijaju gotove proizvode kakve su i željeli.

Kolikogod to bilo neshvatlljivo, mala je razlika između pisma Selme Spahić i klanja vojnika u Londonu.

Mada Selma nije imala namjeru da sere kroz prozor. Nataša je, zato, usrala i šefa i stanicu.

 

 

2118.
STRATEŠKO
PITANJE
REPUBLIKE SRPSKE

Republika Srpska nema problema unutar BiH. Čak i ako se unutar BiH ubroji i međunarodna zajednica. Dejtonski sporazum je riješio sva pitanja Republike Srpske i Srpskog Naroda u BiH. Bosne i Hercegovine nema. Postoji samo Republika Srpska, Federacija, Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Muslimani.

Republika Srpska ima problema izvana. Dio Međunrodne Zajednice, u saradnji sa Unitarističkim Sarajevom, neprestano čini problem Republici Srpskoj.

Treba pogledati samo posljednje objave. Mali Riker, Baba Pak, Frustrejšn Mun, Pardon Bosanci...

Da ne bude problema izvana, Republika Srpska mora da razmišlja strateški.

Uzalud je dejtonska samostalnost Republike Srpske, unutar BiH, ili izvan BiH, što me veseli, ako nećemo imati nove Generacije Samostalnosti, Nove Dejtonske Stranke, Nove Borce Dejtona.

Ako ćemo imati transseksualce koji će Danas Jedno, Sutra Drugo, danas anarhisti, sutra pičkisti, danas nacion, sutra kolaboracion, onda smo uzalud ginuli. I onomad u rovovima. I dosada. U Hagu. U na Vlašiću. U Aprilu. U Butmiru.

Na političkoj sceni Republike Srpske moraju da se njeguju nove generacije političara. Drugi, treći, četvrti, najmlađi ešalon. Koje će nastaviti Put Samostalnosti. A neće uključivati banalnu otporbu koju mi nekidan demonstirara studentkinja Političkih nauka u BL, pitanjem Kuda vi vodite Republiku Srpsku. Ili mladi student konstatacijom Referendum je bio fol.

I neće uključivati prozukle Cenpićke, Milojeviće, Ivaniće Antinepotiste, Čaviće Srebreničke i slične Prodavačice Ljubavi Srpske za Strance Drske.

Njihova minornost je u istorijskoj okolnosti. Dok glavni daju Kosovo, oni daju Srebrenicu. Svako prema sposobnostima.

Budućnost Srpskog naroda Ovdje i budućnost Republike Srpske, zavisi o tim novim Generacijama Samostalnosti.

Nacionalne drkadžije koje istražuju gdje radi žena ovoga ili onoga, koji glume Ekonomske Institute a imaju jednog zaposlenog sa platom od 410 kaemova i neplaćenim doprinosima, kao što je Aleksa Smilojević, koji sinoć sere o ekonomiji na Beenu, koji popuju o pljačkama a uništili su sve, koji se nisu suprotstavili nikome, njihove žene ne računam, koji nemaju muda ni za kesicu čaja, ne mogu odnjegovati Nove Generacije Samostalnosti.

To mora da uradi Esenesde. Kao birački najpodržavanija politička snaga na nekoliko poslednjih izbora.

Ali. I SNSD, boreći se protiv Dnevnih Gubara, nije do sada obraćao pažnju na to.

Stoga će, ubuduće, to morati da bude jedan od glavnih pravaca političkog djelovanja Esenesdea.

Uinili smo dovoljno za svoje pobjede, za svoju Političku Robnu Marku, za promociju cijelih galerija lidera, za politički proboj najširih slojeva birača i građana, za etabliranje Republike Srpske u postratnoj anarholiberalnoj stabilizaciji mira u BiH.

Sada treba da učnimo nešto za Dugoročnost.

Ne možemo se pouzdati u Ivaniće, Čaviće, Bosiće. Nisu pokazali spremnost da se žrtvuju i da odnjeguju političke nasljednike.

To su Goli Kolaboracionisti. Bez gaća.

Republika srpska mora postaviti nove kriterije za ulazak u politčki mozaik. Samostalnost. Samostalnost. I Samostalnost.

Nama ne trebaju napredni, progresivni, srpski demokratski, novi socijalistički, tolerantni, transparentni. Nama trebaju Samostalni.

Na sljedećim izborima, sljedeće godine, treba da pobijede oni koji istaknu Samostalnost Srpske.

2117.
PAKADAM

Put BiH prema Evropi neće ići autoputnim koridorima, naročito ne autostradom sunca, niti makadamom. Ići će Pakadamom. Taj svijetli put je Put Doris Pak.

Našta je spala jedna od najsretnijih zemalja u svijetu. Da joj ga spušta Pak a diže Kacin.

Sama činjenica da je Baba Doris došla na ideju da isključi BiH iz Savjeta Evrope, da joj zavrne Ipa fondove i slično, tužna je činjenica ne o tome šta radi Pak i da li je otišla predaleko, nego o tome koliko se EU ozbiljno bavi Bosnom i Hercegovinom i koliko malo razumije ovo područje, koliko malo ima koncepta na duži rok i koliko se ne može otrgnuti od prošlosti koja joj u mozak latentno udijeva shvatanje da je Balkan samo cvilizovanija i bijela Afrika iz doba zlatnog kolonijalstva.

Da nije tako, bilo bi im jasno da je potpuno bespredmetno da problem SF blokira sve procese i da se dovodi u pitanje i legitimnost izbora ili da ova poslančura strazburparlamenta pokreće epohalna isključenja.

Što se mene tiče, isključite je, JVO.

I ovako BiH, moja draga, lijepa, gizdava, a u stvari slijepa i pizdava, ima samo štete od te konekcije sa Evropom, sa EU, na tom putu reformi radi priključenja, datuma, Mapa i svega ostalog. EU se na ovaj način sramoti. A istovremeno i balega BiH, koja je i rođena uneređena. I kod ljudi izaziva odbojnost prema toj euintegraciji. Običan Poreski Obaveznik, kako Jurišnici Nebeske Demokratije vole da zovu ljude, sve više shvata da je BiH važna samo kao priručna baza Natoa.

Da EU voli BiH, ma ne mora da je voli, da joj je stalo do nje kao dijela Evrope, poslije rata bi ovdje otvorila 50.000 radnih mjesta, izgradila autoputeve i plaćala studije na javnim univerzitetima. A ne srala o Ipa fondovima, odlivu mozgova i nebuloznom pravu da se kandiduju ovi ili oni.

Bolje Rat nego Pak.  

 

 

2116.
KRV
U LONDONU
 

Dvojica divljaka, muslimana, usred su Londona iskasapili momka koji je vjerovatno bio vojnik ili je nosio neku vojničku odjeću. Pri tom krivolovu su uzvikivali da je Alah Velik u što se ne može povjerovati nakon te scene. Potom su ga odvukli na sred kolovoza da ga ljudi bolje vide. Kao vjerni psi što donose ubijenu divljač gospodaru prednoge. Valjda misle da Alah gleda samo sredinom ulice.

Pošto su nestale Velike Civilizacije Istorije, svijet se pretvara u Civilizaciju Svakodnevnog Divljaštva.

Ljudokolj u Londonu nije neka naročita vijest. Ali jeste njegova postporuka. Nikada nećete biti sigurni jer muslimane ubijaju svakog dana.

Ono što je prije nekoliko decenija bilo vic sada se pretvorilo u dviljaštvo. Ovdje smo pričali vic o tome kako je neki Haso zaklao Peru. Kada su istrčali iz krčme i pitali Šta uradi Haso, on je hladno, kao i krvavi musliman u Londonu, rekao Zato što je Miloš ubio Murata. To je bilo prije petsto godina. Bogami, ja sam juče čuo.

Tako je i crni musliman ubio momka zato što je neko jutros poginuo u muslimanskom svijetu.

Istina je da su ratnici Nebeske Demokratije odavno krenuli da ubijaju bez ikakvih, malih i velikih, razloga. Ali ne samo muslimane. Koliko znam, nisu nešto izbirljivi. Kao i Septembarci što nisu gledali ko je koje vjere bio u dvije kule.

Istina je da se tokom cijele istorije ljude ubijalo i istrebljivalo bez razloga.

Ali je samo sada svijest pojedinca sišla na tako nizak divljački nivo krvavih ruku. Više nemamo krvave političke stavove, borbu za mir i jednakost, nezavisnot i suverenitet. Imamo na sceni Veliku Krvavu Sataru i Velikog Alaha.

Bilo bi površno da kažem da su takve scene moguće zbog islamske vjere.

Znak je mnogo dalekosežniji. Ljudsko ponašanje sve više će u budućnosti biti determinisano maglovitim opijumima kao što je vjera. Ako je umro komunizam nije umrlo objašnjenje da je vjera opijum za narod. Opijum je pogodan razlog jer je maglovit. Nešto što se podrazumijeva. Gladamo već danas kako se razara Ruska Sirija, još jedino im je ona ostala u arapskom svijetu, a da je sve zaogrnuto maglama revolucije i maglama unutarvjerskih latentnih sukoba Šiita i Sunita.

Bilo bi površno i da kažem da je krivolov u Londonu posljedica dozvoljenog lova kojeg provode lovci Nebeske Demokratije. Jer, oni su sebi dali dozvolu da bombarduju Beograd, Bagdad i Džihadstan a dva divlja crnca su samo uhvaćeni u krivolovu.

Ali je, jamačno, sve ono što se događa u muslimanskom svijetu i prema muslimanskom svijetu, okidač ljudskog divljaštva koje je sigurno zapisano u nekoj od onih kuglica genetske spirale.

Pitanje dana je kada će se divlji pojedinci organizovati u beznadne grupe i formacije i krenuti u ubilački i samoubilački krvavi pohod nekom oda avenija Slobodnog Zapadnog Svijeta.

Samo kad ih se dovoljno ubijedi da im život ne vrijedi ni po drona ladne bombe.

 

 

 

2115.
VARKE
LOKALNIH
IZBORA
 

Sve političke stranke sistematski čine greške na lokalnim izborima. To je segment koji je najslabiji u stranačkom desetoboju.

Ogroman je spektar tih grešaka.

·         Pobjednici na opštim izborima idu i na lokalne kao pobjednici što je neprihvatljivo

·         Gubitnici na opštim izborima svaki bolji rezultat na lokalnim proglašavaju pobjedom i vjesnikom pobjede na opštim izborima

·         Na lokalnim izborima nema pobjednika bez obzira što je neka stranka pobijedila u najvećem broju opština

·         Stranke dozvljavaju lokalnim liderima da postanu lokalni dileri njihove snage, organizacije, moći i ugleda

·         Lokalni i regionalni moćnici, eksterni faktori, uspješno se infiltriraju u strukture stranke i preuzimaju odlučivanje

·         Sve stranke imaju birokratizovan način kandidovanja

·         Ne vode računa o tome da su njihovi kandidati, lideri i aktivisti dvadesetčetiri časa svakog dana tokom četiri godine na oku biračima i građanima a naročito vlastitom članstvu

·         Nikada ne uviđaju dva najveća neprijatelja. Bunkeraše u svojoj lokalnoj strukturi koji ne dozvoljavaju da se iko primakne toj mračnoj zatvorenoj kasti. Eksterne korisnike moći koji su gubari, krpelji i imela političkog uspjeha i rada stotina aktivista i članova u skupljanju glasova

·         Pametuju iz centrale a nikada ne analiziraju rezultate u slijedu i nizu i donesu opšte obavezujuće odluke za lokalne organe stranke

·         U 90% slučajeva pogriješe u kandidatima na lokalnim izborima ali izgube daleko manje procenata jer se koristi opšta politička marka i birački ugled a nastavak greške u tome je što se taj rezultat kao uspjeh pripiše pogrešnim kandidatima.

Dabome. Ima toga još.

U Hrvatskoj su bili lokalni izbori. Prošli su kako sam očekivao. Jer, Milan Bandić zna mnogo više o lokalnim izborima, biračima, lokalnoj javnosti i organizaciji nego što će ikada znati Milanović. I jer Kerum pojma nema ni o čemu.

Velika je greška što Hadeze sam sebe proglašava pobjednikom.

Svaki grad u Hrvatskoj, kao i drugdje, mora se gledati posebno. Čak i svaka stranka koja je pobijedila u nekoliko gradova, ne smije generalizovati zaključke i treba svaku sredinu analizirati zasebno.

Gledajući rezultate u Rijeci, Vukovaru, Zagrebu, Splitu i Zadru, jasno je da ni Esdepe ni Hadeze, naročito u nekim sredinama, nisu velike stranke i nisu dobro organizovane. To se pokazalo i u prethodnim lokalnim izborima kada je u Splitu pobijedio taj Kerum, apsolutni diletant. I nanio ogromnu političku štetu cijeloj zemlji. A u ovim izborima, sluda, digao spomenik Tuđmanu. Usplitu. Koji nikad nije bio grad senzibiliteta za takve anarhonacionaliste i primitivce.

Velika stranka na opštem nivou nije i automatski velika na lokalnom nivou.

Da bi bila organizovana i velika i na lokalnom nivou, politička stranka mora imati četiri uha. Jedno za birače, jedno za članstvo, jedno za najboljeg kandidata u svojoj lepezi i jedno za one koji procjenjuju u analiziraju lokalne rezultate unazad nekoliko izbora.

A to Esdepe nema. U Zagrebu, gdje je najvažnije. Na slučaju Bandić, otkako ga je Esdepe počeo depresirati, ponizio kandidaturom Josipovića, koji je pobijedio s pomoću stranačke organizacije i opšte političke robne marke i nastojao uništiti skupštinskom većinom, moguće je napisati udžbenik o greškama velike stranke na lokalnom nivou.

Pouka. Svakog lokalnom Bandića politička stranka mora poštovati, uvažiti ga, prilagoditi mu se i iskoristiti ga za pobjedu. Nikakvi adhoc picopevci, foleri i olinjali ministri ne mogu pobijediti Nuklearku Bandić. A takvih ima u mnogim lokalnim sredinama.

Veoma važno je uvažavanje lokalne organizacije, aktivista i relevantnih senzora a ne lažnih i falsifikovanih poruka. Bez organizacije ne može da pobijedi niko. A ako ni jedna stranka nema organizaciju, onda može da pobijedi svako. Trebinje.

Politička stranka mora da ima detekcijski aparat za precizno skeniranje kandidata autsajdera, najizglednijeg kandidata i kandidata koji je pojeo svoj prethodni mandat.

Nevjerovatnu naivnost Esdepe je pokazao kada je u Zagrebu, kao kandidata, u jednom trenutku izlicitirao nekakvog Bernardića.

Stranka koja ovlada tehnologijom lokalnih izbora, odabira lokalnih lidera, izgradnjom organizacione strukture i pobijedi u većini lokalnih sredina, na opštim izborima može da pobjeđuje po inerciji. Obrnuto se skoro nikada ne događa.

2114.
NEUROHIRURGIJA
FILIPA RIKERA
 

Zamjenik pomoćnika državnog sekretara, Filip Riker, održao je predavanje studentima u Sarajevu.

Predavanje govori mnogo više o stanju u Bosni i Hercegovini nego o površnosti ambasadnih analiza, sklerotozuma, šablona i parola na osnovu kojih se u Ameriku Majku šalju izvještaji o stanju u Vašoj Državi. Basni i Kurcolovini.

Bez obzira što od Rikera, a trebalo je i od njega i od drugih iz Međuzaja, niko nije tražio pasvord, Da li je triput pet sedamnaest, što je Riker govorio u ime euroatlantskih integracija, što je obećao da će pogurati BiH ka EU, što je govorio u ime birača i poreskih obaveznika BiH, a ne u ime Sjedinjenih Američkih Država, što je reklamirao Transparensi, njegovo predavanje ima se smatrati samo stavom Američke Ambasade u Sarajevu.

Ali to ne umanjuje moć tog stava.

I tim gore po BiH.

Po Filipu Rikeru sve je prejednostavno.

A Ovdje, i od prije Kulina Bana, ništa nije jednostavno.

Riker kaže Nije ovo neurohirurgija. Želeći da objasni američku poslovicu po kojoj ne treba nešto raditi precizno nego je dovoljno upotrijebiti i mačetu.

U ta jednostavna pitanja, za mačetu, spadaju Stanje u Federaciji, SF, vojna imovina, odnosno Svrab Natoa i Dodik.

Stvar, međitim, u BiH, stoji drugačije. Ne visi, kao što je uobičajeno.

Ovdje se upravo koristi neurohirurgija, otvori nam se lobanja, da bi se pomoću nje čupali nokti, izvršila rektoskopija, vadile oči, čupali jezici i eliminisali pojedini narodi koji se ne daju utjerati u građane.

Neurohirurška intervencija Sejdić/Finci poduzima se da Hrvati ne mogu izabrati u P koga oni hoće. A da Srbi ne biraju direktno svoga u P. I tako je sa svim neurohirurškim intervencijama u BiH.

Kad otvorim svoj Univerzitet pozvaću jednu galeriju tih rikera da im kažem nekoliko stvari. Ali onih izuzetno uspravnih.

·         Bosanskohercegovački političari, štagod on i ja mislili o njima, nisu sami sebe birali. Niko ovdje nije zajebao građane na izborima, Srbe Hrvate i muslimane.

·         Ko je rekao da građani, na koje se toliko poziva, žele da idu u Nato i da ih pogura u EU.

·         Laž je da će sa Eunato Integracijama doći strana ulaganja. Kako ne dođoše u Grčku koja propade. A toliko je godina integrisana.

·         Ovdje politički lideri, štogod on i ja o njim mislili, ne rade u svom interesu. Oni su ovdje Birani a dijelom su i na korištenju. Kao što je i Klinton iskorišten prilikom felacija. Ovdje postoje realni politički i nacionalni interesi. I kao što ukidanje ropstva u crnačko pravo glasa nisu zaustavljeni ubistvom Linkolna, tako ni neurohirurška intervencija, satarom, prema Dodiku & Liderima, neće riješiti ništa od onoga o čemu pojednostavljuju i frustriraju AmAmb i Riker.

2113.
BiH JE
KRUŽNI TOK
SA SEMAFORIMA
 

A semafore pali i gasi ko stigne i kome se digne.

Bosne i Hercegovine su to bile i tokom cijele istorije. Sretno razdoblje za vrijeme Titinog Socijalizma, prekratko je i previše obalegano da bi promijenilo tok Kružnog Toka.

Prije dolaska Kružnog Toka na ovo područje to se zvalo Vukojebina, Zečija Jebališta, Međedarijum i sličnovitije. Obrazovaniji su, nastojeći da pokažu svoju učenost, to zvali raskrsnicom svjetova, puteva, civilizacija i kultura. JMM.

Sada EU traži od BiH, od Vaše Države, da ne pravi neko carinsko sranje na granici sa Hrvatskom pošto dotična uđe u eu. A to znači da Hrvatska i sve zemlje eu, preko Vaše granice mogu da u BiH izvoze bez carina.

Evo vam Carina. Nešto u tom stilu je izjavio ministar odnosni, Mirko Šarović. Rekao je da BiH mora da štiti svoju proizvodnju. Bolje da je doslovno rekao ono prvo. Sa K. Koju crnu proizvodnju ima BiH.

Seks Međunarodne Zajednice prema BiH namotan je na jedan veliki mosur i samoobnavlja se kao pantljičara pa nikad neće ni prestati. Nikome okolo, a malo ih je i ovdje, nije stalo do BiH kao evropske države, kao demorkatske teritorije ili kao humane zajednice. Ona je samo šaka tržišta i ništa više. Istina, ako je to nagrada, u sklopu ostalih jadnica raspadnica SFRJ.

Dabome. Izboriće se oni da tog sranija na granici ne bude. Pa će neki Mirko da podvikne Evo Nama Carina.

Svemu tome nije kriva Međunarodna Zajednica. BiH, govorim o skorašnjoj povijesti, nije nastala prirodnim putem, željom svojih živitelja, već je utorena, sjavljena, skrpljena, intervencijom velikih sila. Pored toga što te Sile, ili neko ko je ovlašten u ime njih, ima ovdje svoje deputate i interese, presudno je i to što ovdašnji živitelji ne znaju šta bi i kud bi. Nemaju realan politički koncpet. Osim Srbalja. Republika Srpska jedina, od svih i svih nivoa, ima taj RPK. Zna šta će i kuda će. I to jasno kaže. Svi ostali samo lagumdžijaju. Danas jedno sutra drugo.

Skinite carinske gaće, jebale vas ćaće.