2103.
MIJENJA LI SE
AMERIČKA POLITIKA
PREMA ZDRAVKU TOMCU
 

Čitam Zdravka Tomca u Katoličkom tjedniku. Sve zna o Američkoj Politici na Balkanu. O Rusima. O Velikoj Albaniji. O zavjeri Srbije da Hrvatska ne uđe u EU. O tome da se Amerika vraća na Balkan jer su Britanci zasrali stvar. MI786 je pokušao u Hagu da izdejstvuje da je u Hrvatskoj bio građanski rat. Amerika želi jaku Hrvatsku i Hrvatsku kao svog prijatelja.

Toliko haotičnog besmišljaja nisam našao ni kod Emira Imamovića u tekstu o Bosancima Srpske.

Ima fosilnih komunjara koji sve znaju. Samo ne znaju da im je komunizam upao. Nije propao. Upao je. Kao Mujo u govna.

Ipak. Uspio sam razaznati da Amerika ne želi Treći Entitet i da su naivni oni koji sa Dodikom paktuju o tome. I. Da. Nova granica Sukoba Ruske i Američke Civilizacije biće koridor Pet Ce. A ne Drina kao do sada. Sunce Ti Jebem.

Cijenim da Tomac, i drugi Granići, i u drugim Nacijama, žele sebi pridati veliku važnost. I Svojoj Zemlji. Cijenim i to da Tomac zna šta će uraditi Amerika u narednih deset godina a da ne zna kroz koji džep prdi.

Ništa od toga nije tačno što je isprepleo Tomac.

Tačno je, i u početku jugoslovenske tragedije, i danas, i biće tačno u narednih deset godina, samo to da je glavni, jedini i zajednički cilj devastirati Srbe na Balkanu i Srbiju tako da ne bude najveća država nego da bude mala kao i ostali isprci. I da bude mnogo sipljivija.

Sve što se radilo i što će se raditi na toj je liniji. A svi ostali, Hrvati, muslimani, Albanci, vojvođani, sandžakci, sve je to nusproizvod, roba za privremeno skladište. Oni koji su u svim tim događajima, u stvari, procesima, vidjeli sebe kao Glavne Miljenike, propadaju listom. Toman bi rekao Udaraju Kurcem O Ledinu.

Samo treba pogledati ekonomske bilanse Slovenije, Hrvatske, Federacije, Kosova, Crne Gore.

Marginalci se takmiče za samo dvije nagrade. Glavni Miljenik Amerike i Najveća Žrtva Srba.

A Tomac. Tomac će u narednih deset godina postati Papa. Amerika konačno želi da preuzmne Vatakan pošto se Rusija u proteklih petnaest godina, nije najbolje pokazala. Pa će, kako su se nagodili, zadržati uticaj u Republici Srpskoj a Americi prepustiti Papu Tomca.

2102.
LJILJAN
BRANI
SARAJEVO
 

Vladimir Perić je otišao u istoriju. Valter neće više nikome jebati mater. Sada su na sceni Zlatni Antifašisti, Zlatni Ljiljani, koje je iznjedrila herojska, šehidska i patriotska borba za Republiku BiH. I njemački fašisti su otišli u istoriju. Na scenu su stupili Srbi Fašisti. Te srpske falange su fašistički nadirale na grad i na Republiku BiH pa je Zlatni Ljiljan, Vladimir Perić Željko, morao da stane na Igman, kano klisurina, i odbrani Sve. Dabome, tu je negdje, u babinim jazbinama, grad, Republiku i Sve, branio i Al Bakšidi, Sin Bakir. Ne znam gdje je u odbrani svega bio Termin Nikšić ali znam da ni tad nije bio počešljan.

I znam da je samo pitanje dana kada će sarajevsko električno preduzeće dobiti ime Željko Komšić Ljiljan.

E. Njih trojica, i još mnogomnogi, okupili su se u Saraju, na proslavi Evropskog Dana Zlatnih Ljiljana i promovisali vlastito šehidstvo, zloupotrebljavajući mnoge koji su časno dali svoj život kao i njihove potomke. A Srbe u BiH proglasili fašistima.

Tako se narečena trojka, a i mnogi drugi, nastoje da ture u Evropu. U Evropsku Pobjedu Nad Fašizmom.

Jebiga. Kad su zakasnili Četerespete, nije zgoreg da se pridruže makar i sedam decenija kasnije.

Ti, ugrubo i uopšteno, ne misleći ni na koga pojedinačno, potomci kolaboracionista i srpskih liferanata u Jasenovac, sada se istorišu kao slobodari. Što se mene tiče mogu da se titulišu i promovišu i kao šerpasi.

Ali. Nedopustivo je da to rade tako što će Srbe ocrniti kao fašiste.

Na tu činjenicu niko u BiH, a pogotovu tetka Incka, koja ima poklopac za svaki kurac, ne reaguje. Ne reaguju ni srpski intelektualci, ni srpska politička artikulacija, ni drugi javni radnici. Prešutno se smatra da je normalno da nas Sarajevo smatra fašistima.

Stvar je mnogo ozbiljnija. Jer se odvija u projektovanim fazama.

Prvo su Srbi bili Četnici. Što je mnogima godilo.

Drugo su Srbi bili Genocidni. Što je kod mnogi izazivalo tihu reakciju Što vas nismo pobili još više.

Treće su Srbi postali Fašisti. Što je naišlo na ravnodušnost.

Radi se o sistematskom oduzimanju prava Srbima da žive u BiH, u Republici Srpskoj. Da postoji Republika Srpska uopšte.

Toj Sarajevskoj Fašizaciji Srba potrebno je ozbiljno suprotstavljanje. Sistematsko, svakodnevno i radikalno.

 

 

 

 

CRKVA MOG DRUGA ĐORĐE
Đorđo Palestina iz Ritešića na svom imanju izgradio crkvu od kamena, sam bez majstora i arhitekata, uz pomoć sina i prijatelja. žao mi je što nisam stigao da isklešem i ugradim barem jedan kamen jer, kad se završavala cijelu godinu sam bio nesposoban za rad zbog jedne sitnice kakva je desno koljeno.

2100.
DAN
POBJEDE
 

Velika je nesreća učestvovati u malim ratovima. Ubije te neki Tuta Bugarin. Alji Hodžaj. Za bubreg. Ujo. Mujo. Čedo. A, nekad, kad te ubije Hans, to je za Iber Ideališe.

U velikim ratovima glava je draža a smrt je slađa.

Iza velikih ratova ostaju veliki ljudi. I velike žrtve za počast. U malim ratovima gine sirotinja a preživljavaju, uopšte ne idu u rat, obični pičkeri. Nigdje Čerčila i De Gola. Ni za među prste. U malim ratovima moraš da izmišljaš žrtve, silovanja, genocide. Mali ratovi su samo trening na pomoćnom terenu. Jedna sramota ljudska, eto. U velikom ratu Baćuška kaže Ja pobijedio Gitljera. A ja, u malom ratu, kažem Ja pobijedio Muju iz Matuzića. Haris, odozgo, iz Saraja, dreči I silovo Izetu, silovo.

Iza Velikog Rata ostane Dan Pobjede. Dan Pobjede nad Fažizmom. U našim malim ratovima došlo je dotle da se moli da neko bude fašist. Još malo pa će iz Saraja moliti Srbe da budu barem malo fašisti. Pošto laži ne pomažu.

Vremenom, i Veliki Rat Blijedi. Sile zemaljske se preobuku. Ciljevi ostanu isti. Sad opet smetaju Rusi. Opet smetaju Kinezi. Neki bi najradije da ne svane taj Dan Pobjede. Nekako ne znaju za koga bi navijali.

Civilizacija ne umije da cijeni Veliki Rat. Cijenu Velikog Rata. Odmažu polet, zanos, novi život, novo doba, zaborav.

Evropa bi trebala, tokom cijele godine, da ide u Staljingrad i da one ljude ljubi u guzicu. Bez obzira što nema više učesnika tog Rata Za Staljingrad. Jer, to nije bila obična bitka.

Da nije bilo Rusa, sad bi svi bili u mjesnoj zajednici aušvic.

Ovako, mrena kapitala se navukla na oči. Pa onda povez krize. Pa. Zamaglilo se. Šta je Fašizam. Šta je Pobjeda. Šta je Bratstvo i Jedinstvo. Šta je Kozara. Neretva. Sutjeska. Vesela sveska. Spram pogibije dva četnika i tri domobrana. Blajburg Ravna Gora.

Poslije Velikog Rata Petokraka ima puno više krakova. A poslije malih ratova mnogo više je rakova. Svako na svoju stranu.

 

GOTOVA SAM
selim se u atelje

2098.
STARINA BOSIĆ
I DETE OGI
 

Počela je predizborna kampanja.

Sa Esdeesove strane.

Ja sam pristalica Permanentne Izborne Aktivnosti. Ali poštujem i druge tehnologije.

Najprije je Ognjen Tadić napao onu prvomartovsku družinu Sedam baba i Suljagić koja se u javnosti predstavlja kao mješavina Šešeljevih radikala, Harisovih Stopostotnjaka i klasičnih esdeesovih aktivista golih čupavih prsa sa dodacima bijelog luka i slanine dlaničare, na što sam dugo čekao. Jer, doista se radi o protivsrpskoj i protivrepubličkoj instruisanoj, manipulisanoj i finansijalizovanoj bulumenti.

Očekujem da protiv ovih diverzanata svoj glas dignu i Klasični Srpski Demokrati. Ivanić i Čavić.

Onda je, danas, osvanula sitna knjiga Bosićeva. Kriza u Federaciji nije baš spontana. To je dio plana, veli Boske, raspakivanja Dejtona. Jest voda mokra.

A Dejton kad se dira, Srpska nema mira, velim.

Pored mogućeg kursa u kome će Esdees na izborima 2014. biti protiv Sarajeva, kao simbola svega protivsrpskog, ovo tumačim i kao napuštanje klasične Esdeesove, i prirepaka, PDPDP, teze da Republika Srpska nije ugrožena svana nego iznutra.

Pohvalno je da Esdees to shvata. Dugo im je i trebalo.

Sve je u Sarajevu, i kad se Miljacka zamuti, znak da Srpska treba da stavi prst na čelo.

I kad Lagumdžija primi Nekog Ambasadora. I kad se sastanu ministar srbijanskih inostranih dela i dva bosanca. I kad se izvode radovi na preustroju Federacije. Čak i kad uhapse Budimira, Srpska treba da se češe. Jer, iza toga mogu slijediti ustavne promjene po kojima predsjednike entiteta treba birati i smjenjivati u skupštinskim odborima.

U ovu novu politiku Esdeesa jedino mi se ne uklapa priznanje Šaroviću za najboljeg ministra. STJ. Mada, nije mala stvar biti najbolji ministar u Državi Velikog Brata.

 

 

 

 

 

 

 

HRASTOVA DAMA
i
HRASTOVA PTICA

2096.
KUKUMENDI

Nedržava Kosovo je uspjela ono što Državetina BiH nije uspjela. Uhapsila je Nasera Keljmendija. Ali je, zato, svog Nasera uspjela osloboditi u Hagu.

Keljmendi je, u velikoj združenoj, koordiniranoj i kompleksnoj akciji kodnog naziva Tetka, ili tako nekako, uspio izmaći hapsiocima koodšale. To i nije neko čudo jer se Naser mogao izroditi u Keljmendija samo u takvoj državi.

Bariša Čolak, odnosni ministar neuspjele države, izjavio je da je Situacija vrlo složena i specifična ali ne treba odustati i treba intenzivno raditi na iznalaženju rješenja. Mora da je na Univerzitetu Komunističkog Novogovora, u predmetu Smjernice Dalje Aktivnosti imao sve desetke. Na svih osam semestara.

BiH bi trebala tražiti izručenje Svog Keljmendija. Veliko je pitanje da li će Kosovo dati Svog Miškovića. Keljmendi im je došao kao heroin na marihuanu. Sada ga mogu pokazivati kao Veliki Rezultat u borbi protiv K&K. Kriminala i Korupcije. A znade se da samo Države vode uspješnu borbi protiv K&K. On im, daklem, služi kao Mišković Srbiji. Na pokaz.

Međutijem. Šta će Keljmendi Vašoj Državi. Da mu se sudi za ubistvo Ćele ili slično. A da sve netransparentne radnje i povezani upetljanici ostanu u sedmom neplanu.

Dajte prvo da se razriješi Slučaj Budimiran.

Jer, i to je tek vrščić ledenog brijega.

 

2095.
 SAMO SU
SRBI GENERISALI
MULTIETNIČNOST

I BEZ NJIH JE NEMA

 

Multietničnost je, inače, termin za uobičajenu Mržnju poslije Bratstva i Jedinstva.

Mislim da je pojam prevaziđen. Bošnjački Politički Krug profanisao je i taj pojam i njegovu suštinu. Mogli bi, na primjer, da kažemo Nacionaličnost što bi imalo da znači mozaičnost različitih nacija. A umjesto Nacionalizam, koji se takođe olinjao i izgubio značenje, mogli bi da reknemo Nacionalitet. Normalno je da ističem svoj Nacionalitet.

Vladika Grigorije je, tako su prenijeli sarajportali, negdje rekao da entiteti treba da budu multietnički.

Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volem, pa nisam imao energiju da itujem i tražim kontekst u kojem je Grigorije to saopštio. Pretpostavljam da je mislio na formalne odredbe Dejtonskog sporazuma. Osim toga, Grigorije je, za razliku od mene, širok, vjerski, otvoren čovjek. Ja mislim da hodže ne idu u crkvu.

I mislim da entiteti ne treba da budu multietnički. Jer i nisu.

Nemoguće je dokazati da je Federacija nacionalična. Srba tamo nema a Hrvati su neslužbeni. Zadnji službeni Hrvat kojeg su imali, uhićen je.  

Da smiju Bošnjaci da se popišu, vidjeli bi da je Republika Srpska nacionalični raj, za razliku od Federacije.

A ta multietničnost nije više moguća na prostorima Bivše Jugoslavije. Ne zato što se raspala Dobra Juga nego zato što su Srbi na ovim prostorima bili jedini generator slavenstva, bratstva i jedinstva, pijemontstva, internacionalizma, pa i te banalne multietničnosti. Pošto su se svi uprli da naguze Srbe, da ih ponize, da ih protjeraju, da ih istrijebe a da ih, pri tome, optuže za lažne agresije i genocide, Srbi su, na sreću, nakon jednog vijeka, napustili tu iluziju.

A niko drugi nema ni talenta ni želje da preuzme tu ulogu.

Prošo Voz.

2094.
KROZ TRNJE
DO JAJA
 

Poslije smrti Druga Tita, Srbi su, pošto nisu odnjegovali vlastite lidere, ušli u Doba Straha. Doba Straha je, inače, sastavljeno od samo dvije faze, koje se smjenjuju. Od Bos Po Trnju i od Hod Po Jajima.

Srbija je upravo u jednoj od tih faza.

Srbi iz Republike Srpske uspjeli su da izađu iz tog Doba Straha. Koje se ovdje sastojalo od faza Esdees i Pedepe.

Ponekad,  javi im se stari strah. Kao u slučaju popisa. Jasno je da Bošnjački Politički Krug ne želio da izvrši popis. I da čini sve da ga odloži. Dok, po mogućstvu, svi ne postanu Bosanci.

Sada im se javio stari strah oko matičnog broja.

Ne vidim razlog da Sredoje Nović, ministara JMBG, telefonom plaši avanturiste povodom Uredbe Vlade Republike Srpske.

Vlada jeste pogriješila.

Trebala je predložiti zakon o JMBG i omogućiti dalje normalan život novih građančića.

Postoji ustavna odredba o Državljanstvu Republike Srpske. Iz te odredbe se može izvesti mnogo stvari u korist Republike Srpske. Pa i JMBGRS.

Ostali neka donose svoje zakone i propise koji treba da se konektuju, naslanjaju, na zakone Srpske. A, mogu, što se mene tiče, i da se osamostaljuju u tom i u drugim segmentima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2091.
POLITIČKE
STRANKE U DRŽAVI
SOCIJALNOG
SAVEZA
 

Država Socijalnog Saveza najprije bi trebala zaživjeti u siromašnijim društvima. U društvima u kojima su socijalni slojevi redukovani na mali broj. I gdje se u donjem, prvom taložnom sloju, skupilo nekoliko društvenih segmenata ili nekadašnjih klasa. A gdje bogate i srednje slojeve zastupa zanemarljivo uzak krug članova. I gdje industrijalizacija ne postoji, ili je defintivno uzgubila bitku za revitalizaciju pod najezdom monopolističkih kohorti globalizacije i okrutnih specijalaca finansijskih falangi.

Ta teza određuje i pretpostavke o načinu i mozaiku političke artikulacije u takvim društvima.

Političke stranke u Državi Socijalnog Saveza moraju biti organizovane i osposobljene za nekoliko ciljeva a to su:

·         Apsorpcija širokog kruga članova i glasača – U društvima postraspadnog vala, tranzicijskim društvima, perifernim društvima i dugoročno eksploatisanim društvima uopšte, enormno je veliki broj političkih stranaka kao i broj članova političkih stranaka. U BiH postoji političkih stranaka skoro koliko i benzinskih pumpi. A broj članova svih tih stranaka je, za evropske pojmove, ogroman. Nekoliko najjačih stranaka imaju više od pola miliona članova. U Engleskoj broj članova svih stranaka kreće se oko pola procenta biračkog tijela. Stoga u njihovim procesima kandidovanja stranačkih imena učestvuju i građani, oni koji nemaju nikakve veze sa strankom. Dabome. Trend Pola Procenta će nastupiti i u ovim devastiranim društvima ali ne tako brzo. Stoga politička artikulacija mora biti deelitizirana. Političke stranke moraju mati široku lepezu lidera i moraju govoriti razumljivim jezikom i stavovima.

·         Organizaciona struktura prilagođena komunikaciji sa tako širokim slojevima – Najveći dio stranaka u Republici Srpskoj, a i BiH, samo popunjava police. Imaju vještačkog lidera, recikliranog iz nekog drugog svijeta a ne političkog. Tu su profesori, generali, kalamari. A to nije svijet politike. Čak i uz njihove najbolje namjere, koje su potpuno nemoguće i nerealne, oni nisu osposobljeni da se bave politikom i da ostvaruju političke ciljeve. I imaju logo stranke, na čemu se završava njihov instrumentarijum. To su portal stranke. Stranke koje su potrebne Državama Socijalnog Saveza moraju imati razuđenu organizacionu strukturu. Široko organizaciono postolje sa ogoljenom vertikalom. Takva struktura omogućuje komunikaciju sa biračima i građanima, kontrolu biračkog tijela za svako biračko  mjesto, planiranje broja glasova i pravovremenu korekciju trendova podrške ili odbijanja.

·         Permanentna izborna aktivnost – Stranka Socijalnog Saveza mora da bude osposobljena da vodi Permanentnu izbornu aktivnost u kojoj će se klasična predizborna kampanja vremenom potpuno istopiti. Veliki broj članova i glasača, veliki broj članova stranaka uopšte, zahtijeva da se politička stranka neprestano opredjeljuje i legitimiše. Toliki broj „političkih građana“ svakodnevno iskazuje glad za izbornim znakovima i putokazima koji će se slijediti.

·         Odgovor na sva kratkoročna i stretaška pitanja društva – Stranka Socijalnog Saveza, politički zastupinik, predstavnik i artikulant najširih slojeva, mora da se nosi sa svakodnevicom. To je veoma težak oblik političkog djelovanja. To je u svojoj prvobitnoj fazi radila Komunistička Partija Jugoslavije koja je na idealan način kombinovala rješavanje problema tragične masovne svakodnevice i postavljala strateške ciljeve.

Društvu i državi Socijalnog Saveza nisu potrebne portalske, džepne i manipulativne političke stranke minijature. Stoga izborni sistem treba da se pomjeri ka većinskom a izborno zakonodavstvo prilagodi potrebi brzog i efikasnog formiranja i funkcionisanja vlasti. Društva Socijalnog Saveza nemaju vremena za sitna politička nadmudrivanja, nestabilne vladajuće mozaike i eksperimentalne promjene vlasti.