1975.
SMIRI SE,
VELJKO
 

Veljko Bulajić, stari filmski režiser epopejskih sekvenci iz Narodno Oslobodilačke Borbe, izjavi, negdje, da mu je žao što nije snimljena isto tako epopjeska sekvenca o Opsadi Sarajeva.

Neću da budem filmski kritičar, mada volim da serem o svemu, ali ne cijenim baš filmove koje je režirao Veljko Bulajić. To se u narodu tako primalo da je bilo dovoljno da se Šarac, stari dobri mitraljez, ne okrene kundakom naprijed pa da film bude genijalan i svjetski. A još kad ti isporuče Ričarda Bartona, viski i Liz Na Brionima, i ja bi, sine.

Za razliku od Kozare i Sutjeske, Sarajevo je lažna epopeja.

Zato, smiri se Veljko.

Prvo. Previše je onih koji imaju aspiracije da se ture u film. Početkom snimanja tog filma broj učesnika Otpora bi se pomnožio sa 71.856.

Drugo. Sve što si epopejisao, propalo je. Sarajeva bi mi baš bilo žao.

Treće. Stvaralačke laži u komunističkim epopejama su zavodljivo podnošljive u odnosu na ono što bi morao da lažeš o Sarajevskoj Epopeji. U Sutjesci nisi morao reći da su Nijemci fašistoidni a u Sarajevu bi morao reći da su Srbi Četnici, Srbi Genocidni i Srbi Agresori. Prije rata Sarajevo nije imalo ništa a onda su došli Srbi i uništili sve. Čak i Srbe u Sarajevu.

Četvrto. Sramota je veličati Sarajevsku Epopeju jer je upravo u Sarajevu Alija Babo proklamovao čuvenu deklaracijsku antiepopeju. Za BiH ću Žrtvovati Mir.

Peto, sramota je veličati Sarajevsku Epopeju ako je samo jedna laž otkrivena. Ona po kojoj su Četnici ubili momka i djevojku, Romea i Juliju, na onom mostu. A sve je tako. Laž. Od Markala do Opsade.

I sve će to, mila moja, na kraju, prekriti ruzmarin, snjegovi i laž.  

Stolica na zidu

1973.
SARAJEVSKI
NAJAMNICI,
KOŽO,
DEŽO
I BUDO
 

Sere tako, nekunoć, Kožo, ima on taj običaj da sere u dva poponoći, u četiri, u šest, pa i u osam, kad svane, kao i jaran mu Dežo.

Sere Dežo, za sarajevsku raju, Bahrudin Boki Dežulović, prodavač magle nad Miljackom, zaštitnik Hrvata u Repubici Srpskoj s pomoću svoje sarajske glavuše, kako se imentuje takva pamet, ljubitelj i ljubimac Bosne u svjetlu Piratstva i Sejdinstva, pripadnik Legije Sranaca, Gater Kolumnist, sezonski cjepač kolumni, kao i što su cjepači drva po obodima balkanskih metropola, jevtini šibicar kolumnističke robe sa izvanrednim njuhom šta najbolje ide na buvljaku podrške onima koji lažu sve oko sebe u stotinu krugova, od multietn do multifes tehnologije, sere u Oslobođenju koje se nije trunku pomaklo od načina uređivanja od strane Hrvoja Ištuka, samo je malo promijenilo format, teme, glavne junake i upišane podsuknje, sere o tome kako se malo Hrvata vratilo u Republiku Srpsku i kako je tome krivo bratstvo i međuodlikovanje Dodika i Čovića.

Mogao bih ja ovdje ta formalizujem pa kažem Koliko se Hrvata vratilo u BiH, koliko je Hrvata Republika Srpska spriječila da se vrate, Koliko se Srba vratilo u Sarajevo, koliko Bosna jebe Hrvate, jer otišli Hrvati ne priznaju Republiku Srpsku ali ako ne vide sigurnost u Bosni, neće se ni u omražemu Srpsku vratiti. Ali noćni serač Dežo Kožo to ne može shvatiti. Profitabilnost njegove saraj misije zasljepljujuća je.

U tom sraniju, međutim, u Oslobođenju, pomenuo je, u svojoj iskrivljenoj baš ćaršijskoj optici, i to da smo Gatalo, Vlajki i ja, desne i lijeve ruke Milorada Dodika, omiljeni kolumnisti hrvatskih portala. ITD.

Oduvijek sam se divio ljudima koji mogu da sjede u svojoj ćenifi i znaju sve o svemu u svijetu koji ne smrdi kao njihov, uskoćenifski.

Nas trojica narečenih imamo veze koliko i Mahatma Gandi, Simona Gotovac i ona Slamnata Voditeljica Obeenove emisije o Ligi šampiona.

A Hrvatski Portali preuzmu moje neke tekstove sa bloga, kao što preuzimaju, po slobodnoj volji, i bez dozovole Bokija Dežulovića, što im je velika greška, i tekstove drugih autora.

Gatala nisam nikad vidio, što je greška maših itinerara, a Vlajkija sam vidio dvaput.

Hrvatski Portali su toliko Čovićevi da on svako jutro u osam i naveče u dvadeset dva ima s njima videokonferenciju putem koje im izdaje naredbe. JIM. Kad neće neku moju Kolumnu, STJ, da objave ja odmah zovem Čovića a on im JSPS, sve po spisku.

E, Dežuloviću, moja budalo.

Mada i nije tolika budala kolikom bi se još mogao očitovati. Zna dobro da je kod određenih slojeva sarajskih unutrašnjih i spoljnih mamlaza na cijeni Sluganstvo Unutrašnjim Okupatorima. U te jake postrojbe regrutuje se poseban soj, poseban karakterologijum svake balkanske mrake koja igra u liku lera ili ćorkana, suprafratra ili mudimira, ovisno o dobu i glavnim junacima.

To SUO Dežulović fenomenalno opredmećuje a da pri tome nema nikakvu odgovornost. Ni za Povratak Hrvata, ni za Hrvate uopšte, ni za Bosnu, JGO, ni za provjetravanje ćenife koja mu je dodijeljena. Kao što i Budimir Prijesednik profitabilno unovčuje, opredemćuje, svoje SUO, Sluganstvo Unutrašnjim Okupatorima, pa ga d.o.o. Amb-EU štite ko međeda. Njega treba ostaviti na dužnosti P Federacije.

Stranci, Sranci i Sarajci, općenito, preferiraju Naplaćenike umjesto Napaćenike. Blefere umjesto Državljana. Mada ni Blefera nije malo, od raznih Ambova do Bokija.

Bože, spasi budale. Svijet će se spasiti sam.

1972.
PRONAĐENA
PRAVA
NOVINARKA
 

Novinarka talijanske Agencije Ansa, nekidan je sjedila u Vatikanu i slušala šta Papa truni, kako bi rekli naši novinari federalno-sarajevsko-romanijskog miljea, nekim biskupima i ostalom uvaženom vjerskom činovlju.

Papa je trunio na latinskom. Iako je Nijemac po prvoj ugradnji.

Đovana Kiri je shvatila da Papa govori da je umoran i da će se povući sa tog važnog crkvenog i prijestolskog mjesta. Odmah je otišla da konsultuje zvaničnog portparola, kod nas je to uglavnom portpatrol, patrolira ispred vrata, ali nije dobila potvrdu. Onda je nazvala urednika i rekla Znam latinski, objavite vijest.

Đovana Kiri je bakica mojih godina.

Koliko sam shvatio, u staroj dobroj istrošenoj Italiji još uvijek ima novinara. Ima novinara specijalista. Đovana, vjerovatno, visi u Vatikanu, kao dopisnik ili dio redakcije koja se bavi vladom katoličke vjere.

U nas bi za to bilo određeno neko mladunče. Idi tamo, vidi imal šta. Vi visite tamo gdje je novinarstvo a mi, koji smo pravi, visimo tamo gdje su emisije uživo i bilbordi. STJ.

Sinoć mi šalju esemes, vic povodom mog nekog ispada, jest novost, u 3PM. Naše novinarke teže da budu Hloverke. Ružnoću su postigle, još samo kvalitet. Malo je pregrubo, ne samo zato što je to analogija sa onim vicem kad je Haso htio da ga ima kao Crnac, pa boju postigao ali sa dužinom imao problema, nego i zato što kvalitet niko i ne nastoji postići.

JBG. Za to trebaju decenije. Neću da ostarim da bih postao novinar. Postaću novinar prvog dana.

 

 

 

 

TRIO PANDE
postavljena na postolje, ostaje još
finiranje, stajlnig, koloratura
i snimci za uspomenu i katalog

1970.
DJEVOJKA
OD 20%
 

Ivanić, stara ekonomska mušterija. Dobro mu ikakav honorar daju na Ekonomskom fakultetu.

Jer, ono što je ispričao kod Crnokose Karleuše, o ekonomiji, Ni pas s maslom.

Da sam juče lipsao ne bih saznao ogromnu ekonomsku istinu koju mi nisu mogli usaditi ni Adam Smit, ni Karl Marks. Svijet i Evropa sa svojom finansijskom i ekonomskom krizom, utiču na tebe u onom procentu u kome tvoj izvoz učestvuje u Bidipiju. U slučaju Republike Srpske, kaže Ivanić, to je Samo 20%. Svu propast preko petine, do cjeline, proizvela je Vlast, Režim i Dodik.

Kako ne utiče na Kinu, MMJ i izvoz.

Tako površna ekonomska aparatura, ograničena, dakle, nije dovoljna da obmane javnost a sa glavnim ciljem da se aktuelna vlast okrivi za opštu propast koja je Republiku Srpsku uništila u dužničkom ropstvu, nezaposlenosti i strmoglavu budžetskih prihoda. Jer, u Hrvatskoj je nezaposleno sam 23 radnika, a Hrvatska i Srbija su, zajedno, dužne 64 kune i 20 dinara. Dok su budžetski prihodi u Republici Srpskoj manji od prihoda ŠG Lopare Donje.

Ako je sve tako, pa ja se, onda, ni mrtav ne bih bavio politikom. Da me slučajno negdje ne izaberu i da moradnem da budem još i predsjendik vlade. Gluho bilo. Mislim, Ivanić.

Nu. Da ga i pohvalim. Kad je trebao reći šta bi on uradio, ukinuo bi poreze na dobit. To bi Dobitnici, logiciram ja, kao tržišni nobelovac, odmah iskoristili da otvore nova radna mjesta, a nova radna mjesta bi povećala potrošnju, potrošnja bi učinila da uopšte ima love u opticaju pa nam ne bi trebale strane investicije, neki Arslanov u Ugljeviku, nego bi imali svoje investicije u proizvodnju svega i svačega, što bi dovelo do viška roba na našem malom tržištu pa bi povećali izvoz. O, ne izvoz, STJ, uništiće nas kriza koja će doći preko izvoza.

Ivanić očito živi u onom vicu u kome govornik sve svoje slušaoce smatra budalama. Pa još ih, na početku, važno i gromoglasno, pita Da li je moguće, drugovi, da smo svi mi budale.

 

 

1969.
KAKO IZDURATI
AKO NISMO
KURATI
 

Izvjesni, a to znači nepoznati, Dejvid Kenin, dr, prof na Džon Hopkins univerzitetu, bivši Ciaš, dao je intervju Politici i rekao, u naslovu, da je Kosovo ilegalno oduzeto Srbiji. Zna čovek.

Nu. Dobro.

Rekao je i da da je taj austrougarski dio Balkana završena stvar a da se na bivšem otomanskom dijelu Balkana još svršava. Jer u gornjem dijelu nema Srba. A, dodajem ja, problem je, izgleda što u donjem dijelu još ima Srba.

Onda je izrekao ključnu stvar. Dugoročnost. Mada nije pomenuo tu riječ.

Amerikanci su prijatelji Muslimana i Šiptara, iz dubokih istorijskih i političkih razloga. Jest CIA al ume da usere i šefa i stanicu.

Muslimani su, uglavnom ovi iz Bosne ponosne, sve svoje fesove, nove, koje su imali, poslali u Normandiju, dan prije iskrcavanja, kao poklon američkim komandosima. A Američani su bili posmatrači na prvom Kongresu Prizrenske Lige. I konsultanti kod gradnje Demokratskih Bunkera Enver Hodže. To su ti istorijski razlozi.

Politički su, kaže Kenin, to što su Albanci najmnogobrojnija zajednica na jugu Balkana i demografski najvitalnija. Zečije jebalište. Mislim.

Dakle. Američani svoju projekciju i angažman vezuju za one kojih će u doglednom dobu biti najviše na Balkanu. Srbi i Hrvati smanjuju ophodnju oko rasplodnih organa. Taj seks sa seksualnim odgojem u Hrvatskoj. A u Srbiji caruje kilo belog sa sifon sodu, dok sve žene odoše u Grand paradu da budu pevaljke.

Nejebico, i bogu si teška.

 

1968.
SAMO SMO
PAPA I JA
PODNIJELI OSTAVKE
 

Njemu je priroda, a možda i Bog, onemogućila da obavlja svoju dužnost. Meni su to učinili Stranci Usranci. Pa sam, onomad, podnio ostavku na mjesto ministra informacija u Vladi Republike Srpske. Kao što papa nije htio da čini probleme Katoličkoj crkvi tako i ja nisam htio da činim probleme Vladi. Dobro. Papa i ja nismo baš samjerljivi. Ali obojica smo za taj čini dobiliK.

Papin gest je moralno normalan. Mada kažu da niko nije podnosio ostavku sedam, osam vijekova. Upravo zbog toga se to sada veliča i preuveličava. Čak i Angela Merkel daje izjavu o tome.

Papa je kao racionalan praktičar vjere uvidio da postoje problemi sa tim praktikovanjem. I to je normalan i odgovoran gest.

To što je teško naći čovjeka koji bi podnio ostavku na bili šta, to je drugi ljudski problem. Ljudi precjenjuju sebe pa onda precjenjuju i ono na šta su postavljeni ili na šta su dospjeli. Kad bi proveo anketu sa onima koji su osuđenici na doživotnu robiju, pitajući ih da li podnijeli ostavke na mjesto doživotnog osuđenika, iznenadili bi se.

Ne računam ostavke za prepisane doktorate, za sobaričino klečanje i za, eventualno, gledanje u golo kivče.

Ljudi podsvjesno znaju da je, uglavnom, veće ono mjesto na kojem su od njihovih sposobnosti. Oni koji imaju sposobnosti ne bore se za mjesta. Svi drugi u totalnoj su pomami tražeći alhemičarsko beskonačno trajno ljepilo koje lijepi stolicu i guzicu.

Dijelom zato ljudi i napadaju ono što neko uspješno radi, ne mogu da podnesu uspjeh, mnogo više nego dužnost koju obavlja.

A papina ostavka je dobra i iz još jednog razloga. Mnogi su preduhitreni u svojoj brutalnoj rovovskoj borbi za njegovo mjesto. Ostavka je mnogo iznenadnija od smrti.

Bez obzira na uzvišeni čin Pape Nijemca, to je danas više raritet nego moralitet. Ovo nije doba obraza i morala. Ovo je doba interesa i pozicija.

Stoga će ovaj čin ostati uglavnom nerazumljiv. Nije masovni proizvod.

1967.
MERVANA,
DŽEKO
I SRPSKA NACIJA
 

Mnogi sarajski medijum se bavi samo trima stvarma. Gdje je piškila Mervana. Kad je prducnuo Džeko. I Srbima.

Član P, koliko znam, pošto je Komšić bošnjački član, Turski Pridruženi Član, mada ga Fahro pritužuje da je Iranski Član, Bakir Sin Izetbegović, u izjavi nekom dobroćudnom beogradskom medijumu, a ne radi se o e novinama, reče da Srpska Nacija tek mora da premota film 92 – 95 i da se suoči. Političari i intelektualci ništa ne rade na tom planu, mada je, kaže, Nikolić, čini mu se, iskren ćojek.

Muslimanska Nacija, velim ja, ne mora ništa da premotava. Ona nije kriva Srbima. Ali Otac Sina Člana jeste. I njegova politička i paravojna bulumenta..

U tu svrhu Sin Bakir bi mogao da premota samo jednu izjavu svoga babe, starog deklaracijaša, robijaša i rasiste, koji je napisao da muslimani ne mogu da žive dobro i kako oće dok ne budu sami sebi na svome, čisti od ostalih, kako bi mogli primjenjivati samo islamske stvari za društvo i pojedinca.

Babo Alija je žrtvovao mir za Bosnu i Hercegovinu. To je njegov politički program. To je politički program izgona i pogroma Srba u Bosni iz Deklaracije.

Nema šta Srpska Nacija tu da premotava.

Bakir kao musliman, ili kao pojedinac, može da mrzi Srbe više nego što je to normalno. Ali, kao Član P, mora da vodi računa o čemu će da šuti. Jer, on na taj način i svim Bošnjacima, nameće takvu politiku. Dabome, oni je objeručke prihvataju, kao što su prihvatili i politiku Babe Alije. Svejedno, ja ne vidim krivicu kod Muslimanske Nacije. Kao što Sin Bakir Član vidi kod Srpske Nacije.

Pa je pokušava ukolijenčiti u trouglu Turska, Sarajevo, Srbija. Ovaj put dva Turska Člana a jedan Srpske Nacije.

1966.
ZAŠTO JE
ŽURAN NATO
 

Pošto Bosna i Hercegovina nije država, a i da jest, ne bi bila bogznašta, pošto nije čak ni vojna baza, kao Kosovo, a i da jest, nepotrebna je pošto ovo područje ne graniči sa nečim tako opasnim kao što je nekad bio Varšavski pakt, pošto nije politički stabilna i nema odane podanike, u smislu prihvatanja Svoje Države, a i da jest stabilna, ta stabilnost ne bi mogla da bude dugog vijeka, nema ni jednog vidljivog razloga što je Rasmunsen došao u BiH da se vidi sa političarima i da vidi zašto ne ide dogovor o 63 njive koje trebaju da postanu Vlasništvo Države, JJD. Joj Državu.

Nema vidljivih razloga da se insistira da to postanu Državne Lokacije. Ovakvoj vojsci ne treba Jedan Kroz Jedan, jer to i nije vojska. Veoma je teško zamisliti da će nekada biti vojska jer para za modernizaciju te vojske, dostizanje Nato standarda i za formiranje logističke strukture koja može da nastane samo u proizvođačkoj ekonomiji koje nema i koje neće nikada biti, jednostavno nema. A provaljivati takve budalaštine, kao što nedavno lupi neki dupeglavac iz Hrvatske Sa serijom Sulejman Veličanstveni dolaze turske investicije, ili Ulaskom u Nato dolazi strani kapital, nema više smisla.

Naročito je sumnjivo odvajanje 63 lokacije od cijele imovine koju je Visoki predstavnik blokirao i drži je kao instrument ucjene i sakaćenja Republike Srpske.

Sve mi se čini da je ulazak u Nato trojanski konj kao i Presuda Sejdić Finci. Žurba Natoa se može objasniti samo političkim argumentima. Vojnim ne može nikako. Osim teško dokazive teze da Nato zna da Srbija nikad neće ući u alijansu pa da se barem dočepa BiH.

A to može značiti samo suzbijanje volje dviju nacija koja nije uvažena u BiH i koje nemaju ravnopravnost sa prvom nacijom. Može značiti i sprječavanje osamostaljenja Republike Srpske koje je posve legitiman i međunarodnopravan politički cilj, izražen i prije Dejtona. Može značiti stvaranje preduslova za unitarizaciju BiH. Dugim putovanjem od bombardovanja do mudouvrtanja. U daljoj interpretaciji i duljem protoku vremena, posljedica ulaska u Nato može biti Islamska Republika u Evropi.

Nato neće nikada biti prihvaćen od Srba u BiH. Nato je direktno ratovao na strani muslimanske vojske i politike, kao i na strani hrvatske komponente protivsrpskog saveza, iako su Hrvati jednim dijelom vremena došli u sukob sa muslimanima i sarađivali sa Srbima. Da nije bilo Natoa, muslimanska vojska bi bila poražena u građanskom ratu kojeg je sama, sa političkim vođstvom, počela. U ratu se ratuje za pobjedu. Ne treba se stiditi. Nato je bombardovao Srbiju i oteo Kosovo, a pošto su Srbi rođeni izvan Srbije, što reče Siniša, jebeniji Srbi od srbijanskih, ovdje se to neće zaboraviti.

Oni u Srpskoj koji izdaleka ili otvoreno govore za Nato ili su protiv promovisane politike demilitarizacije, u službi su Natoa. Mada ne tvrdim da primaju platu.