1898.
NEMA CERIĆA
BEZ ZUKORLIĆA
NI ZUKORLIĆA
BEZ CERIĆA

Cerić i Zukorlić su sebi osnovali penzijski fond. Pošto su odstranjeni iz praktikovanja vjere, doduše, nisam upućen u kakvom je statusu Muazuki, osnovali su SBK, Svjetski Bošnjački Kongres. Istovremeno su osnovali i Bošnjačku fondaciju, isto svjetsku, koja će finansirati  Bošnjačku akademiju nauka i narečeni SBK. Valjda će naći i koju paru za dvije, tri, bijele beemveove Ikspetice.

Cerić je održao svoj inauguralni govor. Neka vrsta poboljšane Suljagićeve nebuloze. Mi, Građani. Šta Građani. Mi Bošnjaci. Ima da ispravimo svoje devijacije. U pogledu Nacije, Države i Inferiornosti. Ali. Prvo da ukolijenčimo Dodika. Ko ne voli Bosnu, marš tamo. Ko voli Bosnu treba da zna da je Bosna Naša. Nema Bosne bez Bošnjaka. Nema Bošnjaka bez Bosne.

Zato je za zastavu SBK uzeta ratna zastava Armijice BiH. Koja je bila ni Jovanova, ni Komšićeva, ni muslimanska, već i Jovanova, i Komšićeva, i muslimanska.

Zalud Imamović nije glasao Za. Kaže, dobrica, time tjeramo, za dulje vrijeme, Srbe i Hrvate od sebe. Ma. Niko nije ni imao u vidu Srbe i Hrvate. Odakle si ti stigao.

Ta zastava sa ljiljanima, takozvana Ljiljanuša, i dijagonalom, biljeg je svojatanja BiH. O čemu je Cerić već pričao kao ef. To je znak za armadni napad na one koji ne vole Bosnu. To je objava vjerskog rata Nevoljenicima. Nevjernicima. To je dugoročni koncept koji će na Balkanu proizvesti velike probleme. Ta svojevrsna Cerićeva Prizrenska Liga biće Južni Tok nelegalnog kapitala kojim će se ovdje finansirati razni demokratski procesi. Poput Glasačkog Turizma. Unitarizma. Četničkog Čišćenja. Eliminacije Srba iz Naše Bosne. I slično.

Pretpostavljam da će taj insitucionalni trijumvirat, SBK, BNF, BANU, staviti pod svoje skute, u doglednom vremenu, i muslimansku političku artikulaciju. Kojom sada nije zadovoljan i jasno joj je to dao do znanja.

Da. Zaboravio sam. Njihov prvi put i angažman biće odlazak u Brisel. Kako bi se Naša Bosna primila u Evropsku Uniju.

 

1897.
KEBANA ZA ARISA

 

Dan prije dvadesetosmog marta, dvijehiljadeosme, na Drini stoji Višegrad. Kasaba. Stoji Drina. Stoji Ćuprija. Stoji Rzav. Stoji Bikavac. Stoji raskrsnica na semaforu. Stoji sve.

U cvjećari, blizu mosta, zvoni telefon. Jaco, zove tvoj načelnik, ja. Izvolte, načelniče. Mića, ovde, Miladin, čuješ, Jaco. Čujem, izvolte načelniče. Treba mi, Jaco, jedna suza, za ovštinu, službeno, ja. Jel neko umro načelniče, nedobog, što će suza. Bog s tobom, Jaco, nije niko umro, dolazi Aris. Onda treba neka ikebana. More, kebana, načelnik plaća. Ovština.

Za Miladina Miću, načelnika tipičnog esdeesovskog deformiteta, još u prvoj ugradnji, Aris je Haris Silajdžić, tada Predsjedavajući P, JGO, koji će mu doći uručiti sertifikat o Uneskovoj zaštiti Višegradskog Mosta.

Prije toga, čini mi se Turska se uplela u cijeli slučaj renoviranja Ćuprije iz 1577. Opština Višegrad, stari esdeesovski bastion, samo što nije bilo Mehmed Paše Sokolovića da im izgradi kule i uvrde, da tu ostanu duže od mosta, prihvatila je da Turska finansira renoviranje. Deset miliona maraka. Turska ima, lansirano je, vrhunske graditelje. Ma, ja. Ali kokošiji zemljotres od nekoliko stepeni, poruši sve živo.

Sada je ta esdeesovska višegradska vlast obznanila da konačno počinje Tursko Renoviranje. Trebaće im šest stotina radnih dana. Znajući da Turci rade 17% neefikasnije od Srba, i da u sadejstvu sa esdeesovskom vlašću u Višegradu, taj negativni postotak može dostići i 30%, Turci će u Višegradu boraviti 3,5 godina. Sitnica. U odnosu na prvi put.

Jer, o tom turskom projektu priča se dva mandata. U međuvremenu se odnekud pojavio Kusturica, prije petnaest, šesnaest mjeseci, i napravio cijeli grad. Andrićgrad.

Ista ta ESV, Esdeesovska Srpska Vlast, odmah je, po pobjedi na lokalnim izborima, obznanila da neće ulaziti u Andrić grad, i zgradu opštine. Gadljive im, valjda, pare Republike Srpske. I ta brza gradnja. A turske im nisu gadljive. Objeručke će ih uzeti, uz mahanje repom po turskoj kaldrmi koja će zamijeniti jablaničku granitnu kocku. Tusko a naše. Jebem Ti Sveti Sunac.

Višegrad i Republika Srpska su trebali izbjeći ulazak turskih građevinaca na Most. To će se otegnuti u beskraj. Jer, ni Turska nema para. A nije ni pokazala neku želju da ih investira u Bosnu. Otegnuće se samo kao promocija Turske na Balkanu. Još jedan Kolosijek Davutogluisanja. Trebalo je naći pare i renovirati most o svom trošku. A ne da se oko Ćuprije na Drini mota kucanja u sastavu Miladin Mića, Aris i turski irgeti.

 

1896.
KIM IL BAKIR
DABOGDA DOBIO BOSNU

Kim Il Veliki. Sin.

Bakir kao da živi u Koreji, Sunce Ti Jebem. Pa misli da je svaki sin triput veći vođa od Oca Svog.

Pa tako popuje Nikoliću, dok je ovaj, u svojstvu Predsidetelja Deržave Serbije, u Banjaluci, Pijemontalnom Prijestolju Srba izvan Srbije, u posjeti Republici Srpskoj.

Popuje mu Bakir o tome da je trebao prvo da posjeti Svratište Balkanskih Karavana. Da poštuje Državu koju on ne predstavlja. On, Bakir. Popuje a zaboravlja da je samo član P. Da ne predstavlja ni BiH, ni Bosnu. Da je dobio manje muslimanskih glasova od Željka Komšića. Da se ja malo prišutim, i ugrađanim, i ja bih dobio toliko glasova. Koliko Bakir Sin. Bin Željko će ipak ostati nedostižan u broj muslimanskih glasova za P. Kao rekord Boba Bimona. Možda, dvadeset godina.

Nikolić je fin čovjek. Otkako je postao Predsidetelj. Inače bi mu rekao da bi mu se turban rotirao sedam dugih godinica. Mene je najveći strah, u noćnim snovima, da ne postanem neki predsidetelj. Pa da moram da šutim.

Ali za Kim Il Bakira to ne važi. Još Veći Sin Oca Svog pominje Nikoliću Škorpione. Pa tako Osam Hiljada Puta. Srbija treba da se osvrne unazad i da pogleda zlo svoje, veli Bakir.

A Bakir, i njegovi, bi trebali da pogledaju podase. Pa da vide da stoje u živoj krvi stoljetnih zločina, zločina koji su stariji od slavonskih hrastova.

Ako ćemo se vrijeđati. Mali Otac Velikog Sina je, u stvari, strijeljao onu nejač škorpionsku. I onu u Srebrenici. I srpsku nejač. I hrvatsku nejač. Pogazio Lisabonski sporazum. Nije dao da Tunjo dogovori mir u Beogradu. Oće Bosnu, pa Bog. Eto ti Bosna, JTB. Eto i tebi Bakire. Dabogda Dobio Bosnu. Ta će te kletva, i tvoje, pratiti, dok ti brada raste.

A Srbiju ostavi. Srbija nije žrtvovala mir. Čak ni za Kninske Srbe. Povukla se KOP.

Ta potreba Sultanskog Popovanja iz Saraja, i propratnog dvorskog djelovanja, talentovanijih od Bakira, osobina je provincijalnih mediokriteta. I svi su isti. Od Bakira do Suljagića. To je kokošije sljepilo kratkovidih. Svijet, danas, ide koracima koji imaju više smjerova nego Bakirova pamet dimenzija. Niko se, danas, ne osvrće nazad. Naročito ne da bi nekome ugodio. Šta bi bilo da jadna Srbija kaže Obami. Stani, Barače, i osvrni se unazad, pogledaj vaše bombardovanje naše Srbije, pogledaj žrtve nebeske demokratije. Suoči se.

Bakirova treća dimenzija, do nje je dosegao, vjerovatno ima u vidu preuzimanje Esdea. Pa zato srbuje Nikoliću. I zato se zanio. Govori u ime Države.

 

 

 

 

 

MASKA PRIRODE
dobila novo, pitomije, okruženje i nazidila se

1894.
SARAJEVSKI LEŠINARI
I BEOGRADSKI DEJTONISTI

Objašnjenje pojmova. Sarajevski lešinari su ona široka sojta, koja prožima razne slojeve, od lidera SPK do Političkih Baba Srebrenice, a koja svakog dana ustaje sa mišlju da će danas, akobogda, otići na sahranu Republike Srpske. Oni su toliko opterećeni željom za propašću Republike Srpske da pod jastukom drže kramp i lopatu za slučaj hitnog ukopa. Beogradski Dejtonisti su posebna vrsta daltonista koji ne razaznaju sve boje Dejtonskog sporazuma. A osobito ne razaznaju interese Srpskog Naroda u BiH pa, time, i Republike Srpske. Oni, do jednog, nisu nikada, kao Službeni Beograd, učinili ništa da učvrste Dejtonski sporazum sa naglaskom na temelje Države Republike Srpske u njemu.

Izvjesni Mrkić, ministar vanjskih dela Srbije, dao je izjavu povodom dolaska Nikolića i Dačića u Banjaluku, agenciji anadolija, u kojoj je vidljiva sva neartikulisanost Srbije u pogledu BiH i Republike Srpske. Dabome, odgovore je pisao i skicirao neki MIŠ iz MIP, ali to narečenog ministra ne oslobađa.

Uglavnom, ministar kaže Pozicija Srbije je jasna i principijelna. Srbija podržava suverenitet i teritorijalni integritet BiH i sve ono što je dogovoreno Dejtonskim sporazumom. Podržaćemo i sve ono oko čega se dogovore tri konstitutivna naroda u BiH. A kada je novinar Aganad pitao kako bi se Srbija ponašala u slučaju da Republika Srpska bilo kada proglasi nezavisnost i da li bi priznali Nezavisnu Državu Srpsku, Ministar Mrkić veli Mislim da to niko ne postavlja kao pitanje i mogućnost. To svakako nije nešto o čemu se razmišlja u Beogradu.

Bilo bi bolje da je MIŠ iz MIP predložio sintagmu Uvažava Činjenicu O Suverenitetu. Srbija podržava i svoj suverenitet i TI pa vidimo kako ide sa Kosovom. A ako već podržava i sve ono što je dogovoreno Dejtonskim sporazumom, onda se mora reći da se ne podržavaju Devijacije Dejtona.

Naročito se nije smjelo reći da Srbija podržava sve ono oko čega se tri konstitutivna naroda dogovore. Nema dogovora oko mjesta Republike Srpske u Dejtonu i Dejtonskoj BiH. Nema čak ni razgvora. Iz Dejtonske i Postdejtonske Povesti jasno je da je dogovor tri naroda, barem što se Srba i Republike Srpske tiče, uvijek bio iznuđen. Da li će Srbija sutra podržati unitarne ustavne promjene i ukidanje Republike Srpske, ako sila nebeska, briselska i vašingtonska, ulicom dovedu na vlast Nudiguze i oni pristanu na to. Da li je i to dogovor tri konstitutivna naroda. Vidim kako prolazi dogovor Dva Konstitutivna Naroda u Federaciji. Ovdje se Dogovori Naroda NKN. Nabijaju.

Ni Dejton nije bio dogovor Tri Naroda. Srbi i Republika Srpska su natjerani da ostanu u BiH. Jer predstavnik naroda Srpskog Ovdje nije bio u Dejtonu. BiH je opstala da bi se prikrila činjenica da su muslimani izgubili rat za Bosnu. A kasnije su Hag i Devijacija Dejtona d.o.o. sve učinili da se predstavi da su Srbi izgubili rat. I Srpska.

Sarajevski Lešinari su odmah izvukli naslov Nezavisnost Republike Srpske Nije Moguća. Ispod slike Ministra Mrkića. Koj te, bre tero na Moravu.

Ne treba ni jedan ministar da pegla Nikolića u Srajevu i njegove izjave. Bolje su i Nikolićeve izjave, iskrene i nepolitičke, kakva je i ona o tome da sa Dodikom nikad nije na istoj političkoj liniji ali da ide u Banjaluku jer voli Republiku Srpsku, nego konfuzna izjava sa svilenim gaćama za potrebe Sarajeva.

Pa onda se tih gaća dočepa Sultanija Hurem.

Ako je moguće Kosovo, onda je moguć i kontinent Republika Srpska. A ne samo Nezavisna. Samostalna.

1893.
PRINC HARI
POSTAO PRLJAVI.
UBIO JEDNOG
VAŽNOG PLIZA.
 

Nekunoć me zove Dežulović. Imam vic. Znaš li zašto je Kain ubio Avelja. Zbog etničkog čišćenja. Nije. Opterećen si Bosnom. Zbog pričanja starih viceva. Ali to ne znači da treba da ideš i tražiž tog svog Kožu. A Ti imaš neki novi vic. Ne. I moj je stari kolonijalistički.

I, ispričam mu.

Haso jednog ljeta otišao sa Inglezima u Afriku, u lov. Mister Haso, večeras sastanak ovdje, kod ovog baobaba, kad sunce zađe. Svako da kaže šta je ulovio. Prošla božija sjalica, pucalo se, miris baruta preplavio plodne livade i vode, lokalni živalj nperestano uzvikivao Masa, masa. I, polako, palo nebo na Srce Afrike. Kad su se našli kod starog baobaba, Haso čuje, redom. Sedam alfa mužjaka, četiri lavice, osamnaest krokodila, tri nilska konja, stotinučetrdesetšest kojota. Šta ste Vi, mister Haso, ulovili. Dva mala i sedam velikih Plizova. Šta su Plizovi. Ne znam. Isto ko i mi, samo crni, istrče iza grma i viču Pliz, pliz.

E, jebo te vic. Kaže Dežulović. U pravu je Suljagić što neće da živi s Tobom. A s Tobom hoće.

Danas je javljeno da je Princ Hari u Afganistanu ubio jednog komandujućeg Pliza. Talibana.

Inglezi, javnost i mediji ponovo otišli u kolonijalnu Afriku. Vratili se u Kolonijalni Vijek. Mogu da mislim o Afganistan Plizovima šta hoću, o Talibanima. Ali ne mogu da mislim da postoje samo zato da ih neki Princ Hari ubija za vijest. Princ Hari ubio svog Prvog Talibana.

Moram priznati da vijest djeluje morbidno. Kao i javnost koja je konzumira. Mada smo navikli na ubijanje. Jer, ako je u BiH poginulo stotinu hiljada ljudi, najmanje je pedeset hiljada ubica. Ali, pokoj svima, u građanskom i međuvjerskom i međunacionalnom ratu, nekako, svi imamo ista prava na smrt i ubijanje. Trebalo bi da to važi i za odlazak na sud. U tom Afganistanu, samo Hari, i njegovi, imaju pravo na odstrel. I na vijest.

Razumijem i to da eventualnu krunu treba uglancati ratništvom, i krvlju. Krune su iz tog doba.

Ne razumijem da smo mi, goli, bosi i poderani, veći zlotvori od namirisanih, uhranjenih i izvježbanih.

1892.
KOSTI
SULTANIJE HUREM
HITNO PREMJESTITI
U SARAJEVO
 

Radi proučavanja tehnologije opstajanja i vladanja.

Gnusna prevjernica zatuče apeninsku princezicu a njoj ništa. Zaklaše joj konja a ona ništa.

Svekrva se spram nje doima kao Mihajlica u srpskoj opoziciji.

Esdepe, na drugom kraju virtuelne Otomanski Imperije, vodi tešku bitku protiv Blokade Federalne Vlade. Niko ne zna gdje je Kruna Ivana Zapolje. Sve oči su uprte u Moral Jadnog Udimira. Čović gubi strpljenje, Srbi na čelu sa Kalabićem, kako asocijativno, spremili, po dogovoru, pet zakona za Treći Januar. Esdepe zna da ide sprsko-hrvatski beskonačni mjesec a onda će snijeg i mrazica, dok mačkovi provode seksulanu revoluciju. U tome će i proljeće. Sultanija Hurem će izaći ojačana iz svega.

Esdepe je spreman prinijeti Federaciju kao žrtvu na lomaču Vanrednih Izbora. Vanredni Izbori. Kao da se radi o nekoj državi. Koliko znam, niko nikad za Federaciju nije rekao Država. To je kao kad bi Huremičinoj kobili rekao Konj.

Ali nije spreman da Nikšić ode do Kolašina. Da podnese ostavku. Čime bi pala i Vlada i Blokada pa bi se onda u Parlamentu vidjelo Ko Koga.

Esdepe zna da će lakše Sejdić postati Komesar za proširenje EU a Finci zauzeti poziciju Lepe Ketrin, nego što će u Federaciji biti izbora.

Jadna Evropa i Strazbur. A i Neke Amb. Oni bi, ako već hoće da pomognu, trebali da se bave slučajem Budimir – Desnica. Sejdić  - Finci su za Male Mace.

Tako je cijela predstava odigrana da bi Ministar inozemnih djela ostao na svom mjestu.

Da li da sa neizvjesnošću iščekujemo Kalabićev Treći Januar.

Ili da polako podijelimo uloge. Ko  je u Sarajevu Sultanija Hurem. Ko njena kobila. Ko je Pargali. Ko Bali Beg. Ko je, pak Karlo, koji izaziva Sulejmana. Gdje je sarajevski Beč. Ko je Nigar-kalfa. Ko je Sumbul-aga.

Znam samo da je Sultanija Majka Bakir Sin. Znam i za ostale, ali bojim se da ne naljutim Emira Suljagića pa ode Suživot, toliko željen i blagodatan, u 3LM. Lepa Međunožja.