1799.

JETI SA CRTEŽA

U Neovisnim Novinama nekidan osvanuše četiri stranice Naše Zlatkice. Zlatka Lagumdžije. Političara koji je sam sebi Kim Il Sung. Dvije stranice su naplaćene. Dvije nazlaćene. A na svečetiri Zlatkica Slatkica sam sebe hvali ili čini da ga drugi hvale. Esdepe je objavio svoj Naprijed pa i pismo koje je Zlatkica lično dobio od predsjednika Partije Evropskih Socijalista, izvjesnog gospodina Staniševa. Koji ga u pismu oslovljava sa Dir Clatko. PES ti je zahvalan za sve. Sunce Ti Jebem. PES čvrsto stoji iza tebe, Clatko. PES Ponosa.

Na nazlaćenim stranicama intervjua Dir Clatko sam sebe hvali, medi, gladi. Svi su problem u BiH. Samo on nije. On je budućnost Vaše Države. Kako to piše i Predsjednik PES. Pod tvojim liderstvom, Socijaldemokratska partija je postala partija svih Bosanaca i Hercegovaca. Kaže Stanišev. Osim Komšića. Kažem ja. Koji je uspio da spasi glavu ispod liderstva.

Pesovac Stanišev laže. Laže sebi. Laže javnosti Bosanaca i Hercegovaca. Laže samom Clatku. Jebo ga Socijalizam Crnih Tašni.

Nu. Šta bi moglo da znači četverostranično ukazivanje Jetija Sa Crteža. U Neovisnim.

Prvo. Mentori i dalje stoje iz Dir Clatka. Ne samo oni iz Pesa. Koji su ga turili u vlastito predsjeništvo.

Drugo. Esdea je dobila poruku. Što će joj pojačati želju za Turskom.

Treće. Poruka je upućena i Dodiku i Bosiću. Odnosno Republici Srpskoj. Nećemo dati da dirnu Dir Clatka. Niti da ga smijene.

Četvrto. Poručeno je Čoviću da nema Trećeg Entiteta, odnosno prvih koraka ka njemu, zbog čega je ovaj i ušao u sadejstvo sa Zlagumdžijom.

Meni je poručeno da se veselim novom sukobu na Bošnjačkoj Političkoj Sceni. Da budem siguran da će se ubrzati snimanje filma Turska Brani Sarajevo. Da je Lagumdžija posljednja Srpska greška u zajedničkim organima. Da Bosance i Hercegovce ne veže ništa jače od i.

1798.

ZATVOREN 

ZEMLJANI 

MUZEJ

Pustite ga da se brani sa slobode, Jebo Vas On.

Kao što nije svako ko obuče suknju žensko, tako nije ni zvaka zemlja koja ima muzej, zemlja. Država.

Stoga je nerazumljiva tolika traumatizacija činjenice da jedna od Sedam Sekretarica BiH, Zemaljski muzej, više ne radi. Impresivno, kao crvene plastične stolice Sulejmana Kupusovića, vrata su klozetirana drvenim daskama na kojima piše Zatvoreno. Na Bosanskom. I Closed, na njijovom. Mada je to simbolično. Naš Klozet je riječ koja je od Zatvoreno prerasla u značenje Nemereš Unići, Serem.

Unutra mora da je opšte kulturno sranije dok je Zemlja dozvolila da se Ustanova zatvori.

Mislim da prema svemu treba biti ravnodušniji.

Ovo su samo zakašnjeli signali da je Valter prdnuo u čabar. Da više ne postoji Zemlja Takozvane Armije BiH. Da BiH više nije prisvojni pridjev, kako su shvatile poslijeratne bošnjačke vlasti u Sarajevu pa svaku ćenifu nazvale ...BiH. Elektroprivreda BiH, Udruženje Tornjaka BiH, Udruženje novinara BiH... Da je nestala ZKA, Zemlja Kristijan Amanpur i drugih laži. Da ne postoji zajednička istorija niti muzejski predmeti koji su ikad zajednički korišteni. Da na Zajedništvu i Zajednoći odavno stoji Closed. Otkako su prvi Sulejmani prešli Drinu.

Podijeliti Sve Što Se Može Podijeliti. To ovih dana predlaže i Emir Kusturica. Možda možemo nešto da uzmemo i da eksponiramo u Andrićgradu, primjerice. Nešto što izaziva pozor da uzmu Hrvati.

A ostalo. Jebiga.

1797.

MUP I MUD

Dosad sam se zajebavao s pederi. Nadajući se da će neko shvatiti da je to ozbiljna stvar. Jedino je, izgleda Dača SUP shvatio stvari ozbiljno. Zabranio. Paradu Ponosa. Čuj Ponosa. Šta onda da rade ostali, koji se ne guziče s pederi. Oni su ponosni jer ga zakalauzaju gde ne treba. MUD. Metnu U Dupence. A oni koji prirodno opšte u genitalnoj komunikaciji, šta su oni. Oni su pičkice. Parada Pizdulja. Što se nekad zvalo Korzo. U sirotinjsko doba talijanskih šuškavaca.

U Beogradu traje Sedmica Ponosa. Ponose se ko mršava svinjčad. U sklopu toga je i izložba neke skandinavske Umetnice koja krstove pretvara u udove, šta li. To je ista škola koja je u Rusiji proizvela crkveni šou Puši Trio. Obezvređivanje, detronizacija, relativizacija.

Ljudska prava. To je priča za Livadiće. To su Udska Prava. A kako brzo zaboraviše ravnopravnost polova. To što je Parada Pronosa ponižavanje Žene i Prirode, to ništa.

I da nema rizika od nereda, tu Socijalnu Prosericu treba zabranjivati.

Pojedinačno možete da hodate pozadinski gologuzi a napred ušiljeni, ali ne možete od toga praviti društveni pokret jer to nije ni pokret, ni pravo, ni civilno društvo i zapadna liberalna demokratija. To je Fekaloidna Nastranost Uma.

Cilj Pederizacije Država koje ne spadaju u Zapadni Liberalni Tor, kao i drugi ciljevi, nevladino sektorisanje, civilna sorošizacija, denacionalizacija, multikurčićnost, kreditno zaduživanje, potrošnja do beskraja, razaranje vjere, razaranje porodice... jeste samo jedan proces. Proces Razaranja Društva, Nacije i Države.

Veliki Krojači su shvatili da na njihovom putu mogu da zasmetaju još samo jaka društva, države i nacije. I treba ih srušiti. Nikakav drugi cilj nije bio ni kod razaranja SFRJ. Nacionaloidne budale samo misle da je to nacionalno pravo na neovisnost. Umjesto organizovane države dobijete invalide, Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija, i par kurčića, koji onda na koljenima puze da budu primljeni i nedefinisanu zajednicu, EU, kao zamjenu za definisanu SFRJ. Dugoročno Puši Trio.

Ostajem kod svoje ekonomske teze za ovaj vijek. Jake države i nacije mogu da se odupru krizi neoliberalne fekalizacije. Ovaj vijek mora biti vijek jakih, organizovanih, država i nacija inače će svijet propasti.

Da li će pri tome neki peder da bude zabranjen ili jeban, to je nebitno. 

1796.

ES SELAMU NE ALEJKUM

Neka je mir ali ne svama.

Ima nešto iskonsko u ovom sokačkom pozdravu Bakira Sina Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u Njujroku.

Iskonska pretvorica muslimanskog vođstva koje je, kroz cijelu istoriju na ovim prostorima, jednim dijelom i političko ali i vjersko i sokačko. Nikad, dakle, u cijeloj istoriji, potpuno političko.

Stoga je i ovaj sokački merhabluk Bakira Sina Provincijalca samo jedna slika iz Čaršijskog Bujadišta. Jedno Pretvaranje. Jedna laž. Jedan pozdrav Nasvećetirstrane. Jedan čir kompleksa od nedostatka VS i nedoraslosti Velikom Svijetu. Takav primitivizam ne bi ispoljili ni Srbi Čupavih Prsa namazanih slaninom i krupno isjeckanim bijelim lukom. Ni jedan Srbin, naričito ne Srpski Član Predsjedništva, ne bi otišao tamo i rekao Pomoz Bog Junaci.

Dabome da je Bakir Sin Provincijalac smisleno istupio tim muslimanskim pozdravom. To je, inače, bezazlen pozdrav kao i svaki i ne govori ništa protiv bilo koga.

Ali. BSP nije došao i UN u ime muslimana BiH. On u tom svojstvu ne može tamo doći. On je došao kao Član Predsjedništva BiH. Kao Predsjedavajući. Što ga još više obavezuje. Da kaže da je došao u ime i ispred svih. Čak i u ime i ispred Sejdića i Fincija.

A istupio je protiv svih. Protiv Hrišćana. Jer ovaj pozdrav izrečen od BSP u ime BiH znači, u stilizovanom prevodu, Marš Tamo Hrišćani.

BSP je poručio da je BiH Islamska Republika.

To me konačno uvjerava da je moj Politički Progam, Podijeliti Sve Što Se Može Podijeliti, potpuno realan i neophodan.

Mir Božiji. Ali Ne S Vama.

Vi se, inače, zajebavate sa Mirom. Običavate da ga žrtvujete.

mama i tata stalno plicaju o gasanju. za neke nacenike i obonike. ja necu na te idbolove. ja nece da gasa, nema smisova da se ukakim na idbolovima

1794.

NIKAD VIŠE

ANTIFAŠIZAM

U KNINU

Mnio sam da je Branko Lustig Svjetski Čovjek a nije balkanski.

Branko Lustig je holivudski producent ali ne onih serijala o filmovima Taraba Baraba Stalone, već ozbiljnih ostvarenja koja potpisuju Spilberg i drugi.

Lustig je u Knin, kao i u Cijeli Svijet, došao prikazati film Posljednji let Petra Ginca. Radi se o stradanjima u Aušvicu. A Ginc je bio šesnaestogodišnji dječak. Sam Lustig je bio stanovnik te dušegupke.

U kninsku kino dvoranu trebalo je da dođe 350 učenika. Ali nije došao niko. Nekolicina fotoreportera slikala je praznu dvoranu i praznog Branka Lustiga koji nije mogao da vjeruje u tu prazninu.

Objašnjenje je stiglo od načelnice Knina, izvjesne Josipe Rimac, i roditelja. Ona ne dozvoljava da se gleda film koji kaže Nema Boga a roditelji ne daju djeci da gledaju jer Film Ne Valja.

Riječki Novi List piše o tome. I čudi se. Oni još žive u SFRJ. Državni vrh morao je reagirati, ne.

Jebe se Državnom Vrhu. Jebe se Cijeloj Hrvatskoj. Mamić je gurnuo Samira u reprezentaču. Sanader i Kosorka Djevojka popušili. Pelješački Most ide. Brisel ide. Povodom Dana Pobjede, ne Hrvatske već nad nacističkom Njemačkom, ide se kradom u Jasenovac. I to je sve.

Nikoga više u Hrvatskoj ne zanima Aušvic. Ni Jasenovac. Ni Jadovno. Kad je nestalo SFRJ, koja je stvorila Hrvatsku, više se to od nje ne može tražiti.

A gdje Branko izvuče sad tog Ginca. Zar mu nije bilo dovoljna provokacija sa Šindlerovom listom. I sada, kada se javljaju intelektualoidi koji tvrde da je Jasenovac izmišljen.

Zabijati u Kninsko Srce Hrvatske takve filmiće o stradanjima Jevreja i Slavena u Aušvicu, nedopustivo je.

To svi znaju. Osim Branka Lustiga i Novog Lista.

1793.

POTENCIJAL ČAVIĆ

Cijenim Čavićevu upornost. Da se kandiduje za sve i svašta. Mislim da će uskoro slijediti i kandidatura za Predsjednika Udruženja Golubarnika. Bosne i Hercegovine, jabome. On je Bosanski Igrač Bezbola. Toliko se nudi Bosni a ništa ga ne boli.

Cijenim i njegovu inovativnost. Niko još nije dobio izbore čitajući blog rajka vasića i napadajuići ga u izbornim hronikama. I, tako, trošeći dragocjeno vrijeme u kome je mogao pokazati na desetine hiljada svojih pristalica kako padaju u trans pred bilbordima pozitivne strelice koja simbolizuje političku muškost. Pošto sam svestrano nastran, u prvi mah sam pomislio da Čava onom tvrdom crvenom strelicom reklamira onaj Potencijal, Sunce Ti Jebem. Ako siđe sa bilborda potamaniće nas ko Sulejman Sultaniju Hurem.

Strijeljati, jakako. Prvo optužiti, pa onda strijeljati. Za Srebrenicu. Radi svog uguzičenja u fotelju, radi svog položaja kod Međunarodne Zaguznice, radi ulaska u Sarajevsku Istoriju srpske poniznosti i poturčavanja, priznao je broj žrtava u Srebrenici, više od osam hiljada, nepostojeći broj žrtava zločina, što je otvorilo vrata Opštoj Bošnjačkoj Genocidizaciji Srba i Republike Srpske. Tako je Čavić okačio Zvono Genocida i nerođenim srpčadima unedogled.

Uz to se još i izvinjavao, pisano i usmeno. Za to treba da bude obješen za mudanca. Nikakvog, ni pojedinačnog ni kolektivnog, razloga za srpsko izvinjenje nema. Muslimani su počeli rat u BiH. Njihov Prvi Musliman je javno iznio politički stav i program: Za BiH ću žrtvovati mir.

On je žrtvovao svaku žrtvu u ratovima u BiH. Čak i sve one srebreničke. Ko kome treba da se izvinjava.

Čavić je neljudski poletio da na Belom Konju uđe u sarajevsku istoriju a Srbi da uđu u Nečist. Jer izvinjenje ovdje znači priznanje krivice i priznanje poraza.

Nije mjesto da se Čavić na Javnom Servisu obračunava sa mojim privatnim blogom ali pošto on nema koordinate nizašta, onda Žalibože narodnog vremena i para.

A da se Srbi slažu sa mnom, Čavić je mogao lako da provjeri. Trebao je samo prije 24. da se prijavi u Srebrenici pa da se kandiduje za načelnika te opštine. Ne bi dobio glasova ni za zadnji džep Radojice Ratkovića. Poturice ko što je i sam.

1792.

ZLATNI LJILJAN

SA TURSKIM SABLJAMA

Turskim Drumom do Ankare krenuo je i Sulejman Esdeastveni. Prema agencijama Anadolija i Fena, njegova karavana je odmarala u Smederevohani, Sofijahani i na granici Turske gdje se visoka delegacija, u sastavu još Sarajlićbeg, kome je Sulejman Moj Dobar Prijatelj, i Kaplanaga, predstavnik reviolucionarne mladeži Stranke D i A, Stranke Demokratske i Akcije, presvukla u lokalnom žbunju, napojila konje i krenula put sportske dvorane gdje se održava redovni kongres stranke koju vodi Tajni Recept Erdogan.

Tu je Sulejman Esdeastveni podsjetio Recepta da je možda Alija njemu ostavio BiH u Amanet ali je njemu, Sulejmanu, ostavio Esdea. I Sina Bakira. Pa mu je, izvadivši ga prethodno iz zadnjeg džepa, huknuvši dvaput i obrisavši ga od prašine, uručio Zlatnog Ljiljana. Sulejman Esdeastveni Ustavožalilac poručio je, tako, Receptu da je on vlasnik većeg amaneta od njega. Jer mu je donio priznanja. Da mu je donio darove, to bi bila posve druga podanička stvar.

Trka Turskim Drumom se nastavlja. Naivni Bakir je mislio da je obavio posao jer je već posjetio Tursku, pa mirno otišao u Ujedinjene nacije da održi Neusaglašeni Govor. Smetnuo je da Sulejman vodi veliku bitku da oko Sarajevskog Kantona, u kome je preuzeo Vladu, ujedini sve provincije kojima je nekad stabilno vladao. A među njima je, jamačno i jakako, Turska. Sarajevski Kanton do Ankare.

Jedino jedno je izvjesno. Zlatagan neće proći Turskim Drumom. Stranka A i K ne saradjuje sa Partijom S i D. Izrodima i Bezbožnicima.

A bogami ni Fahro. Onaj iz reklame Putuj Srcem, takođe. Ni onaj Hasapin, isto.

Bitka za Tursku se vodi u okviru Alijinog nasljedstva. Zlatagan je džabe poletio za Adilovim.

Nu. Sulejman Esdeastveni Ustavožalilac, ovim je jasno pokazao da je, doduše, posljednji, shvatio da se BiH dijeli i da treba naći rezervnu otadžbinu. Više ne vrijedi ona čuvena sarajevska Srbi imaju Srbiju, Hrvati imaju Hrvatsku a Bošnjaci nemaju ništa osim Bosne Lijepe Patriotske.

Odnošenjem Zlatnog Ljiljana Erdoganu, Sulejman Tihić se definitivno odijelio.

Zalud je upućivao onolike žalbe Ustavnom sudu. Borio se za veći budžet. Žrtvovao saradnju sa Čovjekom Za Državu.

Sad je promovisao najcrnji secesionizam.

Utoliko je smješnije njegovo obrazloženje da je Ljiljan zahvala za sve što je Erdogan učinio za BiH.

Zlatni Ljiljan nije suvenir BiH. To je simbol Sarajevske Bošnjačke Armije i Stranke Demokratske i Akcije.

Nu. Tajni Recept Erdogan to zna bolje od mene.  

Pod Čemernicom, kod kuma Jole, septembar 2012.