1781.

PAŠTETA ESDEESA

Onako kako je izveo katastrofalnu privatizaciju državnih preduzeća u ratu, opljačkavši ih i upropastivši ih, i nakon rata, postavljajući na njihovo čelo Krkanment, nazivajući ih manadžerima i bezmismenima, tako Esdees sada privatizuje Republiku Srpsku.

U još jednoj amaterskoj kampanji koju vodi, lansirao je slogan Naša Srpska.

I to tako što je u jednu grafičku paštetu postavio amblem Esdeesa i te dvije riječi. Kadgod pogledam tu njihovu grafičku oblikovštinu dođe mi na misao sintagma Argeta Esdees.

Dobro. Esdees, obzirom na svoje porijeklo i prvi regrutni sastav, čiji se geni vuku i danas, ne može da ima išta zajedničko sa grafičkim dizajnom. Kada bih imao energije i prostora da se vratim unazad, to bih dokazao kao vidljiv znak apsolutnog glavoumnog, ideološkog, praktičnog i antikolektivnog haosa u tom pokretu koji je propao kao pokret a nikada nije postao stranka.

Ako se neko još sjeća plakata na kome je uspravna ruka, od lakta, sa stisnutom pesnicom, realizovana u zlatotisku, onda mu je sve jasno. Parada Kiča I Prča. Privatni Rilejšn Čopora.

Nu. Kako Masajci ne nose šubare tako Esdees ne razumije Design.

Ali je katastrofalno što ne razumije ni Republiku Srpsku.

Naša Srpska. STŽJ.

To ni Prgavi Harsi nije smio da pomisli. Na njihovoj strani. Naša Bosna.

Esdees demonstrira svoj krajnji domet. Privatni Nacionalni Posjed. Nije Srpska Naša. Srpska je srpska. Kad govoriš o Srpskoj ne govori o sebi. Kao političkoj stranci. Reci šta ti znači Srpska. Niko ti nije tražio posjedovni list.

Unutrašnja bolesna psihologija Esdeesa kao Državotvorne Stranke, iz čega izlaze Državotvorni Poslanici, Državotvorne Redakcije, Državotvorni Novinari, Državotvorni Geometri, naročito oni za prugu prema Bijeljini, limitira njihov preobražaj. Njihov maksimalan domet je Zaustavljen Pad. I na tome su se zakovali kao trećepozivci u obaranju svjetskog rekorda Usaina Bolta.

Ta leprozna misao, Naša Srpska, smještena u oblik paštete, da se može ponijeti u džepu, određuje i njihovo ponašanje na niovu zajedničkih organa.

Esdees, barem na tom nivou, mora učiniti veliki kolektivni intelektualni napor, da odgovori svojoj ulozi. Oni su tamo da zaštite Srpsku a ne da mašu potvrdom da je njihova. Inače, može im se dogoditi da jednog dana Dževrije ili Babaljuskas, izjave Naša BiH.

1780.

NEMIŠLJENICI

Da sam ja Režim. I da Režim hapsi. Čavić bi tamnovao u nekoj rupi na banjalučkom Kastelu, okovan teškim zarđalim obručevima. I oko noguva i oko rukuva.

I ne bi mi srao o tome kako Režim, JGR, hapsi neistomišljenike. I kaKo će biti još neistomišljenika do izbora.

Kakvi su, sigurno na njih misli, neistomišljenici Ubojević i Čekrk. To su obični nemišljenici. Kao i što je Čavić Go Nemišljenik.

Da je nešto mislio, ne bi nikad potpisao ono čuveno Demokratsko Priznanje Genocida pa sada svaki bošnjački političarčić maše time po sokacima, bogazima i ćuprijama Vaše Države. I taj će kamen ostati Srbima oko vrata i kad Čavić više ne bude kandidat ničega nizašta.

Za to bi mi išao u apsanu. Za veleizdaju. Za neutvrđeni, nepotkrijepljeni i nepostojeći zločin koji Republika Srpska nije počinila a koji joj je natovario na istoriju.   

A ne bi mi srao o tome kako Režim hoće da dobije lokalne izbore hapseći male miševe koji su slušajući Čavića i Gregorijana povjerovakli da je u Republici Srpskoj sve kriminal i korupcija pa odlučili da se i oni priključe i dadnu svoj doprinos. JGR.

U to je povjerovao i Petar Đokić. Svi uzimjaju pare a hapse samo socijaliste. To su lopovi, moj Petre. Lopovi. Nisu Socijalisti. Obične protuve.

Nejasno je Čaviću da su izbori dobijeni mnogo prije nego što su Protuve odlučile da uzmu pare. U Brodu, konkretno, kada je taj Čekrk iznevjerio partnere iz opštinskohg odbora Esenesdea, čijim glasovima je i izabran, kao koalicioni kandidat, čim je počeo mandat. Tada je bilo jasno da će Esenesde imati svog kandidata. I tada je bilo jasno da će izgubiti Čekrk izgubiti.

Ostalo je nejasno samo to kako se Čekrk nije mogao opredijeliti da li je bolje da sam vlada ili da sam krade.

Ili je, ipak, bolje da ga utamničim negdje u Srebrenici.

Mislim Čavića Nemišljenika.  

1779.

SDS IMA 

SRPSKOG KOMŠIĆA

Esdees se unaprijed predao. Zna da će izgubiti na lokalnim izborima. Bosić u Bijeljinskom Kinu važno izjavljuje da se spremaju za pobjedu 2014. Dotad nema promjena u Bijeljini. Ne lipši magarče dok trava ne naraste.

A njihova, Esdeesova, Dževrije, Aleksis Pandurević, žena totem Drage Kalabića, izjavila je, još važnije, da će Mićo Mićić srušiti vlast u Banjaluci. Te, 2014.

JMM.

Ali, Esdees ima većih problema. U Doboju.

U tom središtu KVOT regiona, Krnjin, Vučijak, Ozren, Trebava, što je, takođe izmišljotina Esdeesa, kao i Mićina pobjeda, sve sa infrastrukturu od pečeni prasići, Esdees ima endemsku vrstu načelnika koji na kraju drugog mandata važno kaže Zaposlili smo dvadeset radnih mjesta.

Taj Obren Petrović, koga prijatelji od milja zovu Obrezan, javno proklamuje da za sebe ima unaprijed šest, sedam hiljada glasova Bošnjaka. To je sve ona Lagumdžijina Raja koja je izabrala i Željka Komšića.

Jedino nije razumljivo po čemu je Obren Petrović multietničar. A nema ni Zlatni Ljiljan.

Esdees, da je neka srpska stranka, i da ozbiljno misli pobijediti 2014., javno bi se odrekao bošnjačkih glasova i svog kandidata u Doboju.

Osim ako Babalj nije sredio, sa svojim prijateljima Esdepeovcima, da se Bosić kandiduje za Člana P, te 2014., pa da ga Bošnjaci podrže. Kao Ivanića 2010.

1778.

SRBI U VOZUĆOJ

PREŽIVJELI

AGRESIJU

Ljiljana Stojić i Ozren Spasojević vjenčali su se u manastiru Sveta Trojica – Vozućica, u Vozućoj, opština Zavidovići, zadnja pošta Vaša Država.

To, dabome, nije neka vijest. Vjenčanje je dio mozaika. Kao i smrt.

Da. Ali Dnevni Avaz je to trijumfalno naslovio. Prvo vjenčanje u Vozućoj nakon agresije. Nakon Srpske Agresije na BiH. I nakon srpske agresije na Vozuću. U kojoj je Manastir Vozućica.

Manastir je nešto što je staro. Nije obična, novija, crkva. U tome je Srpska Agresija uspješnija jer je izvršena na Staro Srpsko Mjesto a ne na neko novodoseljeničko.

Vidim, poziv Erdogana ima odjeka. Budite mi čvrsti i držite se zajedno.

Jedino tako agresija ima smisla.

A onaj ko vrši Agresiju, vrši i Genocid. A ko vrši Genocid nema pravo na Državu. Šta na Državu, nema pravo da bude tu. Šta tu, nema pravo uopšte da bude.

Stoga ne razumijem Avaz. Trebalo je prećutati tu činjenicu. To nije radosna vijest. To je tužna vijest po Agresiju. Dvadeset godina od rata, oni opet nikli. Srbi Samoniklice.

I vjenačavaju se.

U mjestu Svete Agresije.

Vozuća je, inače, stara otomanaska riječ. Kao i Zavidovići.

A vidim, i kamen od koga je sazidan manastir, čisti je anadolski. Nema govora da je nakupljen po vododerinama tog Ozrena. Ozren je isto otomanska riječ.

Tako je i u Krajini, oko Dubice i drugih mjesta koja gravitiraju Jasenovcu, mjestu takođe velike Srpske Agresije, nakon onog velikog rata, dvadeset godina trebalo da prvi mladić od u vojsku.

Agresivan taj Srpski Narod, štobitmore. U svakom ratu je toliko agresivan da jedva preživi po koja klica.

A on meni da se budemo čvrsti i držimo se zajedno.

Da li za ruke ili za sablje.