1746.

LIBOR IH RACKU

Pošto je dotični Wol Street smješten u Njujorku, a Wol je mjesto velikog ubrzanog finansijskog planetarnog sranja, za sve nezakonite izgrede nadležan je tužilac koji je odgovoran za područje tog Njujorka.

Tako je i u slučaju neregularnog dogovoranja oko određivanja Libora, Međubankarske Svjetske Kamatne Stope, koje je otkriveno kao raširena pojava u svijetu i ostatku Evrope i koja je bankarima služila za zgrtanje tankog sloja kajmaka sa ogromne gomile svjetskih finansija. Samo što se taj tanki sloj piše sa ogromnom brojem nula. Nadležan je tužilac Erik Šnajderman.

Nije pitanje šta može uraditi jedan njujorški tužilac. Pitanje je šta može uraditi girica među ajkulama.

Šnajderman ispituje kamatno šibicarenje takvih ajkula kao što su JP Morgan, Sitigrup, Dojče Bank, HSBC, UBS, Rojal Benk of Skotland.

Za početak je zatražio prepisku vezano za kamate.

A oni imaju sve složeno po registratorima.

Velikobritanski Berklejs je pristao bržebolje platiti 290 miliona funiti kazne, nešto kao sudska nagodba, samo da bi se što prije ispetljao iz svega toga.

Dabome da Šnajderman neće uraditi ništa.

Ali je zanimljivo da se niko naročito ne uzbuđuje oko Slučaja Libor i Slučaja Eurolibor. Banke ćute. Nobelovci ćute. Eksperti za održiv rast ćute. Kumrovec spava. Spavaju psi i karavane.

Ekonomisti se i dalje bave Analizom Kine. Da li će pad rasta Bidipija ispod osam posto dovesti do zaokreta u kineskoj ekonomskoj politici. Harvardski profesori propisuju šta treba uraditi španska centralna banka nad nekom regionalnom vladom, kako italijanska vlada mora smanjiti javni sektor. Jedini sijedi Kinez koga sam vidio, Ju Jongding kuka kako je stopa ulaganja 50 posto a stopa potrošnje 36%.

Ja, međutimsvim, mnijem da glavni svjetski problem nije da li je EU rano usvojila Euro, da li Kina rizično raste bez potrošnje, da li je Rusija ekonomski skočila na cijeni nafte, da li je kriza Eurozone opasna po svijet, kao što tvrde ekonomisti i i Drug Obama, da li je Merkel previše čelična...

Glavni problem je što Finansijaši, nevidljivo, vladaju svijetom. Skandal sa Liborom i Euroliborm samo je vrh ledenog brijega. Šta se sve radi u tom nekontrolisanom svijetu finansijskih virusa, nikada nećemo otkriti. Žao mi je Šnajdermana.

A banke, koje su takva sila da mogu, svaka, progutati, pojedinačno, više od polovine od dvjesta i nešto država u svijetu, njih Libor Racku za sve.

Jer su dostigle takav nivo, one, njihovi finansideolozi, njihovi mentori i skriveni vlasnici, da dokazuju da se svijetom lakše upravlja nego mjesnom zajednicom.  

1745.

KOME ZVONI

ŠUMSKI ŠAMAR

Nije niki čojek koji prvo broji pare pa onda krade. Karakterni lopov vjeruje ukradenoj cifri. Kao što je sumnjivo kad neko zadre za nešto. Ljubojević direktor, pa bog.

Stizali su negativni glasovi iz biografije dotičnog, i sam sam upozoravao. Ali, Neđo Ilić je ocrnjen kao nesposoban, Šume dijagnosticirane kao tuberkulozne a onda je počeo lov po šumskim gazdinstvima. Ko na jazavce po kukuruzištima.  

Ljubojević je, prema onome što je stiglo do javnosti, sam proizveo situaciju u kojoj je on postao lopov. Ako već nije bio. To znači, dobio novu priliku. Digao je dreku na navodne lopove u Šegeovima da bi bratiju namamio sebi. Lopov ovaj, lopov onaj. A ja sjedim u upravi. Crvene mi oči, ne treba da ih bojim, u po dana pare brojim.

Tako su Šume, jureći svoje ogranke u krug, stigle ponovo tamo gdje su bile za vrijeme Panjeva Demokratskog Progresa.

Glavni zadatak je, ipak, da se pronađe ostatak lopovskog sistema. Jer, ovih usranih Deset Hiljada Maraka su vršak ledenog brijega. Ko je sklapao ugovore, ko je urgirao, ko je kome namiještao a ko premiještao oblovinu iz jedne opštine u drugu, kako je sve kategorizovan f-trupac... i da li su se DHM brojile, ko kino, u dva u četiri, u šest, u osam, u deset, u dvanaest. Pa tako ispočetka.

Uzalud je u Šumama stvorena pretpostavka za korporativno upravljanje, za tehnologiju procedura, uzalud su SAD skinule Šume sa crne liste, na osnovu tih inutrašnjih uspjeha. Sada su opet na početku. U šikari. A u šikari kad sereš, moraš dobro čučnuti.

Sad je prilika da se iskoristi neprilika. Da Vlada zahtijeva od uprave da se izgradi unutrašnji mehanizam koji će spriječiti Ljubojevića da broji pare. To ne znači da mu se, nekom budućem Ljubopariću, nabavi mašina za brojanje. I druge panjoubice diljem Šuma.

I da ne zaboravim. Treba malo vratiti Srnu, i druge medije, nazad pa vidjeti koje sve crnio Neđu a protežirao Ljubojevića. Možda u tom kupustištu ima saučesnika.

Nije dovoljno uhapsiti samog Ljuboparića, Viloljubića, Ljubojebića, kako li bješe.

Treba vidjeti kome još zvoni taj šamar.

1744.

KAKO ONA

NACIONALNA STVAR

UTIČE NA MEDALJE

Nole Đole nije imao psihološke snage niti sportskog patriotizma da na Olimpijadi osvoji ni bronzu a onda je za nekoliko dana prebrodio psihološku krizu, JMM, i pobijedio u Torontu.

Ta činjenica govori, u stvari, o stanju nacije. Odnosno, kako stanje nacije utiče na pijedinačni, grupni i kolektivni uspjeh u raznim oblastima pa i u sportu.

Otkako je ciknula Jugoslavija SFR, na olimpijadama od 92. pa na ovamo, SCG je osvojila 12 medalja a, nakon i tog raspada, Srbija je osvojila 7 a Crna Gora 1 medalju, dakle, ukupno to područje iz bivše SFRJ osvojilo je 20 medalja, Hrvatska 22, Slovenija 19, Makedonija 1. A Bosna Usrana ni jednu.

Treba li napominjati da je Srbija najveća od svih ovih država i da je po tom osnovu šire baze logično da osvoji više medalja od Hrvatske, barem dva puta.

Međutim, logično je upravo obrnuto. Ono što se i desilo. Nesređen nacionalni patriotizam u Srbiji, jer u taj kontigent ulazi i Tači, Kosovo je Srbija, i Čanak i svaki drugi Danak, od Briselu do Stambolu, uslovljava podsvjesno smanjenu želju za trijumfom.

I budala zna da je nacionalni naboj u raspadu Jugoslavije bio najveći kod Hrvata i u Hrvatskoj. Pa onda u Sloveniji. Zna i da je Makedonija ni na Grčkoj, ni na Bugarskoj, ni na nebu, ni na zemlji, da je Crnu Goru prošao taj pubertetski državno-nacionalni sindrom. A da BiH jednostavno nije ništa.

Za BiH će neko osvojiti medalju na olimpijadi kad umre Đekna.

Trend medaljisanja i sportskih uspjeha nastaviće se jedino u Hrvatskoj. Hrvatska je mlada, neiživljena, država i neće se, još, odraziti ekonomska katastrofa na sportske rezultate kao što će se odraziti na neke druge oblasti života. U kvalifikacijama, u fudbalu, treba očekivati da Naša Momčad potpuno sjebe Srbiju.

U Sloveniji će trend padati jer pada i patriotizam i lova a ostale ne treba ni trendirati.

U Srbiji, pak, oporavka neće biti, čak ni kada se riješe Kosova i kada Vojvodinotomiji uvrnu mudanca. Odlazak drugih iz zajedničke SFR i optužbe prema Srbima da su glavni krivci i za Jugoslaviju i za Raspad i za Agresiju i za Genocid, očito je ostavilo trajniji kolektivnu okus bljutavosti i razočaranja zbog nerealnih optužbi ili zbog pogrešnog srbovanja, pa se sportski, kulturni i duhovni napredak mora još čekati i mora pažljivo generisati.

Teško je izmjeriti, ali na te sportske neuspjehe svakako utiče činjenica da se Tadićevština nije pokazala i da se Srbija uvrtala u krugu i vratila Šešelju i Slobi, Nikoliću i Dačiću, kolikogod oni otišli daleko od svog legla.

Bolje je upasti u govna nego u podsvijest, ko da čujem Tomana. 

1743.

SRBINA ZA DRŽAVU

Premijer ligu u fudbalu treba raspustiti. Reprezentaciju BiH u fudbalu treba odjaviti na šalteru za stranke Uefe a onom sudiji sa Grbavice imenovati Komitet za normalizaciju.

Ne mislim to zbog tih izvikivanja Ubij Srbina, što je samo fudbalska varijanta političke parole Ubij Srbina Za Državu. Ne mislim to ni zbog dosuđenog gola u koji lopta, kažu, nije ušla cijelim obimom. Mada se u mom selu kaže Ušao cijelom dužinom.

Mislim da treba raspustiti svaku sportsku i političku disciplinu iza koje ne stoji Cijela, Sva, Jedinstvena, Koherentna, Kozistentna i Ujedinjena BiH. Pradjed Toman bi rekao A iza čega stoji takva BiH.

Taj sistem u kome se neki klubovi osjećaju kao Kurban U Saraju, nepovratno uništava fudbal. Predstavnici Vaše Države ne mogu izbaciti klub Zeta. Ne mogu ni klub Tetka, kad bi postojao.

Fubal Vaše Države, čak i nogomet, toliko je loš da je Džeko postao zvijezda. I reprezentacija se drži na tim nekim strancima a ne na lučonošama domaće premijerlige.

Igrao sam sinoć utakmicu u Modriči. Prije toga bio trening prve ekipe. Vidim, svi mi mogu biti unuci. U nedjelju smo, kaže trener Nikola Nikić, trener Modriče i moj selektor, pobijedili Ljubić sa devet juniora. Hrabar potez, velim mudro. Nije hrabar. Nemamo para da plaćamo igrače sa strane.

U tome je jedina budućnost fudbala na ovim prostorima. Osloniti se na lokalnu masovnost, na škole fudbala, okupiti djecu i omladinu, igrati zbog sporta, zdravlja, kolektiviteta i druženja a ne zbog pukog učešća u nekvalitetnoj premijerligi za koju se samo zalud bacaju pare. Učešće Borca u toj ligi neće pružiti šansu ni jednom fudbaleru sa područja Banjaluke uključujući i okolinu sa Livnom, Bihaćem i Šamcem. Već sada u Borcu nema nikog iz Banjaluke. Možda jedan igrač uspije da se prošunja.

A Država i Uefa zapele za jednog predsjednika. JJP.

Bolje je jedan mladi fudbaler nego sto predsjednika fudbalskog saveza. I dvjesta komiteta za normalizaciju.

A ovo za Srbina.

Pa, ako zbog toga organizujete premijer ligu, onda dobro. Mada ima jevtinijih načina za izvikivanje te pop-parole.

1742.

DOLAZE TURCI,

SUNCE TI NEJEBEM

Šta se korz pustinju povijesti puste krvi propišalo, i na spolomlatilo i na otvorene vratne žile, nakon te javke. A Onaj Erdogan, na nekom iftaru, u Istnbulu, veli blagougodno, Ove riječi Dolaze Turci su se čule i davno u istoriji. Bolje da nikad nisu. Nujebiga. Erdogan ih je pomenuo jer su se čule u nekom Arakanu, kada je tamo išao Davuitoglu Inostranoglu, sa Erdoganovom suprugom i kćerkom. To je bila Delegacija. Koliko sam razumio.

Još je Erdogan iftareglenio.

Nama su Sarajevo, Kabul, Damask isto što i  Šemidinli, Hakari, Cankiri. Uspjeli smo povezati 81 državnu pokrajinu iz Prošlosti. On to zove Prošlost. Nabijanje na kolac. Ahdname. Sepetarenje. Poturčavanje. Poislamljivanje.

Živ sam se namro straha. Ako čuje pjesmu onog AmiGa, Pariz London, Lisabon, Kijev, Moskov, Prag end Rom, eto Otomanske Stabilnosti U3LPM.

Erdogan je na tom iftaru i zaprijetio. Naredne tri godine biće ključne za uticaj spoljne politike Turske.

Kad postanem Predsjednik Savjeta Za Nacionalnu Bezbjednost Države Republike Srpske, odmah ću učiniti tako da Sarajevo prepustimo Turskoj. Kao zonu uticaja. Dok mi Bakira i Zlaju prevedemo na islam, proći će cijeli vijek. Bolje se okrenuti za Beograd, Brisel, Moskov. To je dobar ljetni zov. A Sarajevu prepustiti Korak Naprijed, Nazad Dva.

Nu. Ozbiljno. Jasno je da u Saraju onomad davutoglusirana politika Turske u kojoj je pominjao i Otomansku stabilnost i dvosmjerne sarajstambul emocije, ima svoje opredmećenje. 81 Državna Pokrajina. KTJ. Krv Ti Jebem. I prebrojali su ih. Mogao sam juče umrijeti u geopolitičkom neznanju da smo Državna Pokrajina.

Republika Srpska, pored goreozbiljnopomenutog SZNB, Obavještajne Službe i slično, mora da učini sve da se osigura i obezbijedi od upada u zamku Državne Pokrajine. Da ne upadne u Prošlost.

Potrebno je dodatno utvrditi granice Dejtonske Samostalnosti. U okviru BiH ili Izvanbih.

I dobro paziti da se ne prenese nešto od Dejtonskih Nadležnosti Republike. Niti da se nešto dobrotvorno učini za Zajedndičke Organe.

Jer, sve što pošalješ u Saraj, završiće u Turskom Bunaru. 

1741.

ZATVORENA

NAJVEĆA

JEBAČNICA NA SVIJETU

Neki bivši spotisti su, prije početka londonske olimpijade, provalili kako se u olimpijskim selima svi jebu ko mršava kezmad. Između zgrada, po parkovima, po sobama, po teretanama. Pa šta će drugo mlad svijet da radi, sportisti, koji su svoje tijelo pripremili za vanserijske fizičke napore i aktivnosti i čiji krvotok juri kao cunami higsovih bozona.

Pretpostavljam da je tako bilo i sada.

Seks je ostao jedini pravi olimpizam. Sve ostalo se pretvorilo u nedostupne i preskupe megaprojekte.

Čak i za Britaniju, organizacija Igara je preskupa. Britanija je na njima izgubila. Malo patriotizma kojeg je dobila, propagiranja zastave i njenog izbora istorije, mala je kontradobit.

Igre su postale mastodontski projekt kojeg ne mogu organizovati mali. To je skup nevjerovatnog broja sportova koji su tako razuđeni da u okviru sebe imaju i posebne sportove. Atletika, naprimjer.

Najveći problem je gubitak Duha Olimpizma. Na olimpijadi se danas miješaju profesionalizam, svjetske marketinške zvijezde, politička nadmoć, veličina, spektakl i obični sport. Taj Konfuzni Konglomerat doprinio je nerazumijevanju Igara. Neshvatanju. Nezanimljivosti.

U atletskom segmentu, naprimejr, Olimpijada je bila skup nekoliko atletskih mitinga na kojima je pobjeđivao Bolt i njegovi Jamajčani. Isto je bilo i u plivanju. Zbog toga se nije morala organizovati Olimpijada. Bolt je mogao da obori svjetski rekord na dvjesta metara ali je očito to ostavio za neko unosnije vrijeme. Po tome se vidi da su olimpijade upropaštene.

Dabome. Pomoći nema. Međunarodni Finansijaši su uzeli odavno sport pod svoje i on se iz toga neće izvući. Pitanje je godine kada će se na Olimpijadi pojaviti Real i Siti i drugi kitnjaci Finansijaša.

Bez obzira na to, trebalo bi razmisliti o mogućnosti vraćanja zdravog olimpizma sportu i Olimpijadi. Trebalo bi takmičenja omogućiti onima koji su tu isključivo radi sporta, duha, tijela, pa i nadmetanja, ali ne zbog rezultata, dodatne promocije i love. I trebalo bi smanjiti broj sportova. Ostaviti discipline samo za poštovanje, kao što je maraton, deset hiljada metara, viteške plivačke pruge, skokove... zabraniti maloljetnu gimnastiku. To je tortura nad djecom. Kao i one konjičke drkarije. To je iživljavanje nad životinjama od strane bogatih luftiguza.

I, da. Otvaranje londonskih igara bilo je klasično englesko dosadništvo. Kao i zatvaranje. Parada samopropagande i kiča.

1740.

ALAH

U PROPORCIONALNOM

IZBORNOM SISTEMU,

OTOMANSKO DIVLJAŠTVO

U SREBRENICI

Leci koji su se iznoćili u Srebrenici i u kojima se Srbima prijeti pokoljem kao osvetničkom pravdom i slična praljudožderstvena komunikativna dostignuća, nastavak su političkog predizbornog divljaštva kojeg praktikuju muslimanski politikoidi u Srebrenici a i dalje od nje. Naročito ovi drugi.

Političko izborno divljaštvo direktno je na sisi otomanske novoprobuđene podsvijesti i nesvijesti muslimanskih politikoida, nespsoobnih za bilo kakav realan politički koncept, bilo kakvu konsocijaciju da ne upotrijebim sarajevski turcizam Suživot.

Ono je počelo kvazi patriotskim i paranacionalnim parolama tipa Nećemo dozvoliti da za načelnika Srebrenice bude izabran onaj ko negira genocid. Ta parola je izrečena još dok niko nije znao koga će koalicija SNSD-SDS i ostale srpske stranke, predložiti za kandidata. Kada je predložena Vesna Kočević ta parola nije zaustavljena nego je nastavljena.

Srbi su pokazali civilizovanost. U toj kategoriji, kategoriji Žena kandidatkinja, jedino su Srbi u BiH, a među njima jedino SNSD, civilizovani. Jer su i predlagali i doživjeli da budu izabrane žene načelnice opština. Muslimanski politikoidi nisu pokazali poštovanje ni prema ženi, Vesni Kočević, koja nema nikakve veze ni sa čim što je vezano za rat. Niti jedne izjave na tu temu. Ni u medijima ni na trotoaru. To nepoštovanje žene kandidatkinje besprijekorno otomanski zvuči. Da im ne pominjem bližu istoriju.

Političkom izbornom divljaštvu naročito je doprinio Bakir Prvi Turski. Otišao je u poluprivatnu posjetu Trojcu Turske i tamo obznanio Nastavak Borbe za Srebrenicu. Što se može smatrati pozivom za raz. Ili najavom rata. Očigledno je da ta borba podrazumijeva da se Srebrenica otme od Srpske. Priča o posebnom statusu je samo Lažljiva Sarajevska Politika. Kao i Multietničnost.

Političko izborno divljaštvo Muslimanskih politikoida jeste i tvrdnja da će, ako Srbin bude izabran za načelnika opštine, doći do skrnavljenja spomen groblja u Srebrenici. Niko normalan ne može da nađe istinu u toj divljačkoj tvrdnji. A groblje je već oskrnavljeno pokapanjem i onih koji nemaju nikakve veze sa Strijeljanjem Ratnih Zarobljenika u Srebrenici pred kraj rata.

I sada dolazi letak kao konačan pečat. Alah ulazi u Srebrenicu na Velikom Letku. Alah Samilosni ovdje nema veze sa islamom, sa vjerom. On je zamjena za razne Mehmede Osvajače.

Demokratičnost i normalnost, evropejstvo i civilizovanost, sa kojom su srpski politički faktori prišli izborima u Srebrenici, i letak muslimanskih politikoida, nalaze se na samoj granici Hantigtonovih sukoba civilizacija.

Na toj demorkatičnosti se mora istrajati do kraja, do dana izbora, i poslije izbora. Jer, to je veoma važan korak u Samostalnosti Srpske.